Nedavna ishitrena reakcija dvojice članova Predsjedništva BiH na lažnu izjavu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, kao i raniji gaf predsjednice Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH, koji su u posjetu primili lažnog vijetnamskog milijardera, otvorilo je raspravu u javnosti šta uopšte rade njihovi savjetnici i ko sve danas može biti savjetnik.

Česti gafovi visokih funkcionera u javnosti stvaraju sliku da, ili imaju savjetnike koji ne rade svoj posao, ili su na tim mjestima nestručne osobe. Ako se uzme u obzir da neki funkcioneri imaju i po 10, pa čak i 20  savjetnika, onda se s pravom postavlja pitanje da li se prilikom njihovog imenovanja uopšte vodi računa o stručnosti ili se na ta mjesta postavljaju stranački vojnici, čisto da bi se uhljebili.

Analitičari upozoravaju da neprimjerene reakcije ili potezi naših visokih funkcionera stvaraju sliku o njima kao o potpunim političkim amaterima, čime umanjuju sopstveni kredibilitet pred domaćom i međunarodnom javnošću.

Partijski vojnici

Iako uvijek ima izuzetaka, politički analitičar i psiholog Ibrahim Prohić ističe da dobar dio savjetnika uopšte nije stručan niti sposoban za posao za koji su angažovani.

– Dobar dio savjetnika je parada i prevara. Često se kod njihovog imenovanja ne vodi računa o stručnosti, odnosno da su eksperti u određenoj oblasti, već da su partijski vojnici. Obično se ti stranački poslušnici poslije izbora nagrade za svoj angažman u partiji – kaže Prohić.

Ističe da ponekad nije problem samo u savjetnicima, već i u onima koji ih imenuju na ta mjesta. Postoje primjeri funkcionera koji su, kako navodi Prohić, previše samoljubivi i ne slušaju ničije savjete. Tako je svojevremeno jedan od bivših načelnika Tuzle imao čak 12 savjetnika, a da tragedija bude veća, kako pojašnjava Prohić, nije slušao savjete nijednog od njih, već su oni morali da slušaju njega.

– Svojevremeno su mi pričali neki stručnjaci za politički marketing da ih je jedan od bivših dugogodišnjih predsjednika SDP BiH angažovao pred izbore da mu naprave marketing za kampanju. Kada su došli kod njega on im je počeo dijeliti lekcije i sugerisati šta trebaju da rade. To samo pokazuje da postoje i oni koji misle da su najpametniji i stručnjaci za sve oblasti, te ne žele nikoga da slušaju – kaže Prohić.

Kompetencija

On, međutim, ističe da problem nestručnosti i nekompetentnosti ne postoji samo kada su u pitanju savjetnici, već i funkcioneri. Prema Prohićevim riječima, teško da bi test kompetentnosti prošli i brojni ministri, direktori i slično. Navodi da se ne može u jednom momentu biti ministar saobraćaja, u drugom ministar pravde, a u trećem, na primjer, ministar zdravlja, a kod nas se tako nešto dešava.

– Kada biste napravili analizu ministara i koliko je njihova temeljna struka nespojiva s ministarstvom na čijem se čelu nalaze, onda biste došli do potvrde da kompetentnost nije kriterijum. Nevrijednosti su zauzele mjesto vrijednostima – kaže Prohić.

Dodaje da je BiH carstvo nekompetentnosti, jer u Evropi ne postoji nijedna zemlja u kojoj osobe s tako malo kompetencija i sposobnosti, znanja i rada, mogu zauzimati tako visoka mjesta u društvenoj i državnoj hijerarhiji.

Pokondirenost

Politički analitičar Marko Šuka ističe da se generalno ne vodi mnogo računa o struci, ne samo kada su u pitanju savjetnici, već i drugi funkcioneri. Međutim, on ističe da to nije nešto što se dešava samo u posljednjih par godina, već je to nešto što kod nas ima dugu tradiciju.

– Branislav Nušić je u svojim djelima ismijavao nestručnost i pokondirenost naših funkcionera, što samo pokazuje da se nismo mnogo udaljili od tog perioda. Vrlo je teško iskoračiti iz te neke matrice. To je dio političke kulture ovog prostora, ali i opšte društvene i socijalne kulture – navodi Šuka.

Smatra da kod nas odavno nije bitna struka, već da li imamo „negdje nekog svog, ko će nas progurati na neko mjesto“. Šuka ističe da to nije svojstveno samo u politici, već i svim drugim branšama.

– Imamo fakultete na kojima djeca zamjenjuju roditelje na njihovim mjestima, ili primjere da djeca doktoriraju kod roditelja, ili im jedno od roditelja bude mentor. Mogu se naći i primjeri da u bolnici rade zajedno otac/majka i dijete i slično. Ako se, dakle, akademske titule dijele svakako, zbog čega očekivati da politika bude drugačija –  upitao je Šuka.

On je dodao da, s druge strane, imate i one koji ne slušaju savjete struke, bez obzira koliko oni dobronamjerni bili. Šuka kaže da to nije samo svojstveno BiH, već i nekim drugim državama.

– Mislite da američki predsjednik Donald Tramp sluša u svemu svoje savjetnike, pogotovo kada piše po Tviteru razne poruke? Čisto sumnjam – ističe Šuka.

Nestručan kadar

Da nije uvijek problem u savjetnicima, već da se po partijskim linijama zapošljava nestručan kadar i na druge javne funkcije, ranije je upozorio i rezidentni predstavnik MMF u BiH Francisko Parodi, koji je kazao kako BiH ima više od 550 preduzeća u državnom vlasništvu koja zapošljavaju više od 80.000 radnika, ali je samo polovina tih preduzeća likvidna.

Koliko se struka kod nas uopšte ne uvažava nedavno je ukazao i politički i ekonomski analitičar Žarko Papić, navodeći da smo proteklih godina imali priliku da se uvjerimo kako nestručni kadrovi devastiraju javne službe, od obrazovanja i zdravstva, preko privrede i zapošljavanja, do sporta i kulture.

 

(srpska info)