Tim povodom razgovarali smo s Mirsadom Purivatrom, osnivačem i direktorom Sarajevo Film Festivala, koji nam je rekao kako je ekipa SFF-a od početka imala viziju da festival bude jedan od inicijatora razvoja bh. i regionalne kinematografije.

Bez sumnje je Sarajevo Film Festival ključna platforma za razvoj kinematografije koja kroz CineLink koprodukcijski market filmske profesionalce iz BiH i regije povezuje s međunarodnim filmskim tržištem.

“Od samog početka djelovanja pokušali smo identificirati tzv. kamene temeljce bh. kinematografije. To je prema našem mišljenju bila jaka Akademija scenskih umjetnosti koja će biti baza za stvaranje novih filmskih autora i profesionalaca, snažan RTV servis koji bi trebao, kao što je evropska praksa, podržavati domaću TV i filmsku industriju, formiranje Fondacije za kinematografiju (koja je osnovana 2007. godine) i jako Udruženje filmskih radnika BiH. SFF smo vidjeli kao sponu koja povezuje te institucije, inicira projekte i pomaže da njihova sinergija bude što jača. Međutim, dok SFF bilježi kontinuirani rast, bh. kinematografija bilježi uspone i padove, a trenutno je u vrlo nezavidnom položaju. Nezamislivo je da npr. Pjer Žalica 14 godina nije snimio film, Srđan Vuletić također, a da Danis Tanović već drugi projekt radi izvan BiH. Želimo da mijenjamo trenutno stanje i svakom prilikom pokušavamo da oživimo razgovore s predstavnicima vlasti. Trenutno radimo na nekoliko projekata”, rekao je Purivatra.

Mirsad Purivatra, osnivač i direktor Sarajevo Film Festivala (Foto: I.Š./Klix.ba)

Nepostojanje kulturne politike i strategije razvoja fiilmske industrije na nivou BiH i Federacije BiH predstavlja veliki problem i dovodi bh. filmske autore i profesionalce u situaciju da rade uglavnom low budget produkcije i priliku traže u nesigurnim koprodukcijama. Sve to dovodi do toga da mnogi profesionalaci napuštaju filmski sektor jer nemaju dovoljno posla tokom čitave godine.

Osim toga, BiH je posljednja zemlja u regionu koja nije zakonski ili putem uredbi uvela poticaje za strane produkcije koje bi se radile u našoj zemlji. Ovaj projekt SFF je inicirao još prije desetak godina, dok takvi poticaji nisu bili uvedeni u zemljama okruženja. Nažalost, do danas u BiH nema konkretnih rezultata. Dok Srbija i Hrvatska, nakon uvođenja poticaja, bilježe pravu ekspanziju TV i filmske produkcije, BiH se suočava s najvećom produkcijskom krizom u posljednjih desetak godina.

“Neophodno je stvoriti uvjete, uvođenjem poticaja bismo i mi, kao i druge zemlje regije, mogli neometano raditi produkcije koje bi zaposlile stotinu ili više filmskih profesionalaca i osigurale prihode za lokalnu zajednicu u milionskim iznosima. Sjetimo se da npr. Angelina Jolie film o BiH snima u Mađarskoj jer ovdje nema poticaja. Donošenje zakona o audio-vizuelnoj djelatnosti je najbolje rješenje, ali on godinama stoji negdje u ladici Federalne vlade. Drugo rješenje je uvođenje poticaja za snimanje filmova i TV serija u Kantonu Sarajevo. Na taj način bi se stvorili uvjeti za maksimalno iskorištavanje kulturnih i ekonomskih potencijala kreativnih industrija u Kantonu Ssarajevo, ali i uvjeti za zapošaljavanje velikog broja mladih ljudi. SFF će se i dalje zalagati za ovaj projekt jer bi njegova realizacija značila bum kreativne industrije”, pojasnio je.

Ilustracija: ShutterstockIlustracija: Shutterstock

Smatra da Sarajevo može postati istinski grad filma.

“U saradnji s Gradom Sarajevo smo pokrenuli projekt Sarajevo Grad Filma koji je prijavljen kao jedan od kandidata za status UNESCO kreativnog grada. Time bi se i lokalna zajednica obavezala na kontinuiranu i stratešku podršku razvoju filmske i generalno kreativne industrije, što je direktno vezano s pozitivnom promocijom grada, zapošljavanjem mladih i općim ekonomskim rastom”, podsjetio je.

O značaju uvođenja poticaja za kinematografiju Hrvatske i Srbije, koje posljednjih godina doživljavaju veliki uspjeh, bit će govora i na ovogodišnjem izdanju SFF-a, sve u nadi da će bh. vlasti konačno shvatiti značaj prihvatanja ove inicijative i uređenja zakonske regulative.

“Legislativa je veoma važna i neophodno je postojanje zakona koji će urediti čitav taj sektor. Najbolja opcija je da se formira filmski centar, poput HAVC-a u Hrvatskoj koji će imati podršku države, a koji će se nezavisno baviti podrškom filmovima i poticajima. Ukoliko bi se ustrojio sistem na federalnom i kantonalnom nivou, mi bismo za od tri do pet godina mogli imati stotine zaposlenih u TV i filmskoj industriji i najmanje pet 5 igranih filmova i pet TV serija godišnje. Vjerujemo da će i razvoj novih platformi (npr. Moja Tv BH Telecoma) početi proizvodnju kvalitetnih sadržaja, što bi dodatno pospješilo kreativnost bh. autora. To bi bio novi procvat bh. kinematografije”, rekao je Purivatra.

Ostaje nada da će bh. političke elite shvatiti važnost razvoja kreativnih industrija uključujući i uvođenje poticaja za strane produkcije koje su prilika za promovisanje države u svijetu, ali i radna mjesta za lokalne filmske profesionalce.

(klix)