Piše: Almir Panjeta

Simbolika govneta u trolejbusu i govneta na naslovnoj strani uglednog dnevnog lista koje se tu pojavilo uz 50. godišnjicu lansiranja prve ljudske posade na Mjesec mnogo je veća i mnogo je dublja od bilo koje septičke jame ili kanalizacije na šta podsjeća kompletna javna i politička scena proteklih godina

“Orao je sletio”, rekao je 20. jula 1969. godine Neil Armstrong i stao na Mjesec. “Poštovani putnici, neko se posr’o u trolu”, rek’o je 50 godina kasnije vozač sarajevskog trolejbusa na liniji 103 i vozilom garažnog broja 628 uputio se prema garaži. S obzirom da je morao ići ‘okolo’, povezao je do Trga Austrije i putnike kojima nije smetalo govno bez karte.

Kako procedura i nalaže, vozilo broj 628 s linije 103 Dobrinja-Trg Austrije odvezeno je do garaže gdje je očišćeno i vraćeno u promet, a govno se našlo – na naslovnoj strani novina uz naslov “Govno na liniji 103”.

Nije da je govno u vozilu javnog prijevoza u Sarajevu nešto novo, poznat je slučaj govneta u tramvaju iz 2011. godine koje je završilo na portalima, a stariji će se sjetiti i famoznog slučaja “mačije govno na kućnom pragu Zlatka Lagumdžije” nakon kojeg su alarmirani svi nadležni organi i pokrenuta opsežna istraga, tako da možemo reći da je govno od ranije poznato organima gonjenja.

Govno na naslovnoj strani novina također ništa nije novo, mnogi će reći da je na naslovnicama tih i drugih novina bilo i većih govana koja su to i manje zaslužila, ali ovaj put svoju je priliku napokon dobilo i – pravo, pravcato govno.

Kako je rečeno u tekstu, s ovim govnetom “na površinu je izašao odnos korisnika prema javnom dobru”, takoreć’ isplivao, a simbolika govneta u trolejbusu i govneta na naslovnoj strani uglednog dnevnog lista koje se tu pojavilo uz 50. godišnjicu lansiranja prve ljudske posade na Mjesec mnogo je veća i mnogo je dublja od bilo koje septičke jame ili kanalizacije na šta podsjeća kompletna javna i politička scena proteklih godina.

Tu scenu možda najbolje opisuje vic koji govori o tome kako su Mujo i Suljo tako jednom prilikom upali u septičku jamu i počeli da tonu, i kad je “došlo do usta” Mujo pita uspaničeno druga u nevolji: “Šta ćemo sad?!”, a ovaj tiho odgovara:

“Ne talasaj…”

I zaista, suvišno je ponovo talasati i podsjećati kako još uvijek nemamo formiranu vlast na državnom i federalnom nivou, kako imamo situaciju da Milorad Dodik i Dragan Čović naizmjenično brane čas srpske, čas hrvatske interese, pa je pitanje kad će se pomiješati ko šta brani dok narod kojeg kao brane iz dana u dan živi sve gore, sve ih je manje i još malo neće imati koga ni braniti. U međuvremenu Bakir Izetbegović statira u kukuruzu, Šefik Džaferović ne zna je l’ poš’o ili je doš’o, Željko ma haj’te molim vas Komšić obnovio članstvo u FK ‘Željezničar’ a Valentin Inzko u sklopu netalasanja prestao čak i da izražava zabrinutost.

Jedino, dakle, konkretno, što je posljednjih dana isplivalo na površinu goreopisane scene jeste to nesretno govno na liniji 103 koje je ispalo na naslovnoj strani novina i sve skupa upotpunilo i pokazalo “odnos korisnika prema javnom dobru”, na koje god korisnike i na koje god javno dobro mislili.

“Za višegodišnje kriminalne radnje u GRAS-u koje su dovodile do gubitaka od 10 do 25 miliona godišnje, do sada niko nije odgovarao. Vozni park se prepolovio a zaposlenih je više nego u vrijeme kada je vozni park bio najbrojniji”, pisao je potpisnik ovih redaka u “Slobodnoj Bosni” u aprilu 2013., a situacije ni šest godina nije puno bolja. Među viškom zaposlenih. Naravno, najmanje je bilo onih koji nešto konkretno i rade – vozača na primjer.

Do “dešavanja govneta” došlo je u vrijeme kada je prvi put nakon rata najavljena nabavka novih trolejbusa, nakon što se godinama vozamo u onima s početka i sredine 80-ih, i nekoliko njih s početka 90-ih. Nabavka novih trolejbusa jeste dobra vijest, ali njihovo ubacivanje u kvaran i na toliko nivoa pogrešan sistem biće ipak samo kap u moru problema i biće pitanje dana kada će jedan od njih osvanuti išaran lošim grafitima, pocijepanih sjedišta, i sa svježim – govnetom.

Potpisnik ovih redaka sjetiće se momenta kad su prije više od 20 godina na minibusku liniju Latinska ćuprija – Jarčedoli stigli novi novcati minibusi, i nestvarnog ulaska u kombi koji se jednog jutra pojavio, sa sve kliznim vratima, sjedištima u najlonu, i zvučnika s kojih je u tom momentu Boris Novković pjevao “U dobru i zlu, u javi i snu…”, i nade da sve kreće na bolje i da će za 20 godina biti sve puno bolje i da ćemo imati ‘leteće minibuse’ i wireless trolejbuse i tramvaje.

Vjerovatno su još veća očekivanja imali oni koji su tog jula 1969. godine posmatrali kako čovjek pravi taj prvi korak na mjesecu, mali za njega, ali veliki za čovječanstvo. A onda je, 50 godina poslije, usred Sarajeva, neko ostavio govno u troli. Malo za njega…

 

 

(Fokus.ba)