Ivan Martinović (21) jedan je od najperspektivnijih rukometaša Hrvatske. Rođen je u Beču, obitelj mu je iz Jajca, rastura u Bundesligi, a već godinama brani boje Hrvatske na međunarodnim natjecanjima.

U prvoj bundesligaškoj sezoni ima bolju statistiku od Domagoja Duvnjaka, a prije nekoliko tjedana potpisao je ugovor s Hannoverom do 2022. godine.

– Otkad sam bio dječak, uzor su mi bili Duvnjak i Balić. Kada sam pozvan u A reprezentaciju na kvalifikacijama za EP 2020. u Osijeku, Dule i ja smo bili cimeri, što me oduševilo. Sa sobom uvijek imam fotografiju s EP-a u Beču 2010. kada sam se fotografirao s njim jer ju uvijek imam sa sobom. Pokazao sam mu je, a on nije mogao vjerovati – kroz smijeh nam govori Ivan.

foto: Privatan album

Na dresu nosi broj 5, isto kao i Domagoj Duvnjak. Ipak, u prvoj sezoni Bundeslige nadmašio je Domagoja, odnosno, njegovu prvu sezonu. Zabio je 141 gol, imao 63 asistencije, 27 sedmeraca i to sve u 34 odigrane utakmice. Dule je, za usporedbu, imao 110 golova.

– Nisam se ni ja tome nadao. Došao sam iz austrijske lige u najjaču ligu svijeta. Moram priznati, naporno sam trenirao i to je dokaz da se isplati raditi. Jako sam sretan što sam ovako odigrao sezonu, ali neću tu stati, nastavit ću raditi još više.

foto: Privatan album

Iako mu i sestra Kristina (19) i brat Marin (22) igraju za Austriju, Ivan je odlučio obući na sebe šahovnicu.

– Meni je u početku bio cilj igrati s bratom. Međutim brat je stariji pa mene tada nisu pozvali u austrijsku reprezentaciju. Bio sam im premlad i nedovoljno dobar. Otišao sam u zadarski rukometni kamp gdje su me treneri primjetili i pozvali prvi puta na pripreme. Nije mi bilo lako, morao sam puno putovati, ali sam znao da će se sve isplatiti.

Bio je pozvan i u A reprezentaciju na kvalifikacijske utakmice za Euro 2020., no nije igrao. Nada se kako će se uskoro naći u kadru seniora.

– Svaki dan treniram da bih jednog dana zaigrao za A reprezentaciju. Ona je moj cilj i razlog da i dalje radim na sebi. San mi je jednom za Hrvatsku igrati Olimpijske igre, a volio bih i igrati protiv brata.

foto: Hrvatski rukometni savez/Facebook

A skoro je završio u nogometu…

– Imao sam osam godina kada sam se okušao u rukometu zajedno sa starijim bratom. Prvo smo trenirali nogomet, ali smo se obojica na kraju odlučili za rukomet. Stariji brat, dvije mlađe sestre i ja, svi se bavimo istim sportom, a roditelji nas prate na utakmicama. Da nije bilo njih, teško bismo ovo ostvarili.

Iz bečkih Fiversa je prešao u Bundesligu jako mlad. Gummersbach je klub koji ima bogatu povijest, no ove su sezone bili loši te ispali u drugu ligu.

– Gummersbach je mali grad u usporedbi s Bečom. Živio sam sam. to mi je bilo teže nego li prilagoditi se njemačkom tipu rukometa. Ali brzo sam se naviknuo, igrači su me sjajno primili. Više smo trenirali, više putovali nego u Austriji. Kvaliteta rukometa u Bundesligi je neusporediva, igrati protiv Duvnjaka i Schmidta je san svakog igrača.

firo: 21.02.2019, Handball, DKB-Bundesliga, season 2018/2019, VfL Gummersbach - THW Kiel 22:35 | Autor: firo Sportphoto/DPA/PIXSELLfoto: firo Sportphoto/DPA/PIXSELL

Ondje ga je dočekao i nedavno umirovljeni Drago Vuković.

– Drago je legenda, zna i napad i obranu, puno me savjetovao. Nakon što se ozlijedio, bio mi je kao trener, zahvalan sam mu na svemu. Svaki dan smo bili zajedno na kavi i to je stvarno privilegija.

Od jeseni će nositi dres 13. kluba s ljestvice Bundeslige Hannovera. S njima je potpisao trogodišnji ugovor do ljeta 2022.

– Morten Olsen,  Cristian Ugalde, Ilija Brozović samo su neki od odličnih igrača u mom novom klubu. Mislim da ćemo sljedeću sezonu biti negdje u sredini budući da dosta igrača odlazi, tako da smo sada pomlađena ekipa. Nadam se da ću dobiti dosta minutaže u oba smjera, napadu i obrani, da se pokažem i pomognem klubu.

Trenutačno brani boje Hrvatske na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Suparnici u skupini su Portugal, Mađarska, Brazil, Bahrein i Kosovo, izbornik je Davor Dominiković, a u momčadi je i Halil Jaganjac. U utorak su naši startali s pobjedom 23-17 protiv Kosova, a Ivan se ozlijedio.

Snažna mu je podrška, kao i uvijek, bio njegov stariji brat Marin.

foto: Privatan album

– Očekivanja su uvijek velika, pogotovo sad s obzirom da imamo odličnu pojedinačnu kvalitetu igrača. Ali idemo utakmicu po utakmicu, moramo kontinuirano dobro igrati. Stvarno želimo medalju, osobito zato što je ovo zadnje prvenstvo koje svi igramo skupa.

Josip Vekić i Krešimir Krešić također igraju u juniorskoj reprezentaciji na poziciji desnog vanjskog kao i Ivan, no on ih ne gleda kao konkurenciju.

– Svatko se bori da budemo što bolji. Vekić je visok 210 centimetara, u obrani je bitan i iz vana može pucati, a ja sam brži igrač i više igrač jedan na jedan. Mislim da je odlično imati dva tako različita igrača na istoj poziciji.

Što bi bio da nisi rukometaš?

– Košarkaš – odgovara kao iz topa.

– Pratim NBA, Le Bron mi je idol, obožavam ga. Kada se hoću motivirati, gledam njegove videe. Navijam uvijek za ekipu za koju on igra, pa tako trenutno navijam za Lakerse, ali inače volim i New York Nickse.

Za kraj ugodnog razgovora iznenadili smo Martinovića s “blic” pitanjima.

Arpad Šterbik ili Marin Šego?

– Šterbik.

Uwe Gensheimer ili Timur Dibirov?

– Gensheimer.

Mikkel Hansen ili Nikola Karabatić?

– Karabatić.

Domagoj Duvnjak ili Andy Schmidt?

– Duvnjak, naravno.

Kiril Lazarov ili Petar Metličić?

– Metličić.

Luc Abalo ili Ivan Čupić?

– Čupić.

Pizza ili hamburger?

– Hamburger.

 

 

 

(24sata.hr)