Iako je period komunizma i antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu odavno iza nas, brojne turiste, ali i građane BiH i te kako zanimaju neki od najvažnijih događaja u vezi sa Titom, zatim bitke, život i dešavanja u bivšoj Jugoslaviji, pa tako posjećuju muzeje, komplekse i druge objekte u vezi s tim periodom.

“Nacionalni park Sutjeska godišnje posjeti oko 100.000 ljudi, i to podrazumijeva sve grupe – od onih u vezi sa bitkom na Sutjesci do ‘OK festa’, a prošle godine smo imali 8.000 noćenja”, kazala je za “Nezavisne” Mirjana Radović, rukovodilac Sektora za razvoj i unapređenje u Nacionalnom parku Sutjeska.

Napomenula je da je 24. maja ove godine otvoren Muzej bitke na Sutjesci, koji pored izložbenog dijela iz Drugog svjetskog rata ima i konferencijsku salu, kao i kafe i dva luksuzna apartmana.

Spomen-kuća bitke na Sutjesci, istaknuto je na sajtu NP Sutjeska, otvorena je 27. jula 1975. godine, a djelo je Ranka Radovića.

Nada Jovanović, direktorica Turističke organizacije RS, kazala je da u RS postoje mnogi spomenici iz Drugog svjetskog rata, ali da su Kozara i Sutjeska najposjećeniji.

“Oni su najzanimljiviji, najimpozantniji i najinteresantniji turistima. Oni su dobro posjećeni i zanimljivi, i to ne samo Kinezima, za koje je poznato da su pasionirani ljubitelji naše istorije, nego i drugim turistima”, rekla je Jovanovićeva, te dodala da niko ne dolazi u nacionalne parkove Sutjeska i Kozara a da ne obiđe i spomenike koji se tu nalaze.

Dodala je da je, ipak, od svih spomenika najposjećenije spomen-područje Gradina.

Aida Karalić iz turističke agencije “Zoor Bosna” istakla je da je za pojedine turiste Tito postao brend.

“Recimo, Slovenci mahom dolaze u Titov bunker u Konjicu, gdje mi svaki dan u određeno vrijeme imamo posjete. Osim bunkera, oni obilaze i sva mjesta širom bivše Jugoslavije koja imaju veze s Titom”, rekla je Karalićeva.

Naglasila je da ovaj bunker u Konjicu godišnje posjeti između 15.000 i 18.000 ljudi, a da tu mogu da vide i izložbu savremene umjetnosti.

“Pored kompletnog Titovog bunkera, gdje je sve sačuvano i autentično, imamo i tu izložbu savremene umjetnosti”, dodala je Karalićeva.

Emsada Leko, direktorica Muzeja 2. zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, kazala je da ovaj muzej bilježi oko 20.000 posjeta godišnje.

“Posjetioce najviše zanimaju odgovori na pitanja koja se odnose na socijalistički period i na to kako je bilo u Jugoslaviji. To ih mnogo interesuje, a pogotovo strance”, ističe ona.

Navela je da u muzeju postoji stalna postavka koja je replika izgleda sale 2. zasjedanja AVNOJ-a, te da se u muzeju još nalazi i galerija, kao i vrijedna zbirka radova Božidara Jakca.

Azra Đelmo, direktorica JU Muzej “Bitka za ranjenike na Neretvi” Jablanica, istakla je da ovaj muzej bilježi između 12.000 i 15.000 posjeta godišnje.

“U prošloj godini na osnovu prodatih ulaznica registrovana su 13.783 posjetioca. Što se tiče našeg sadržaja, glavni sadržaj je svakako centralna postavka ‘Bitka na Neretvi’, koja dokumentima, fotografijama te trodimenzionalnim predmetima i multimedijalnim sadržajem prati tok jedne od najhumanijih bitaka iz Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji”, pojasnila je Đelmo.

Istakla je da se, osim ove, u muzeju mogu vidjeti i etnografska izložba jablaničkog kraja i izložba fotografija “Jablanica nekada i sada”, a u maju je, kako kaže, otvorena multimedijalna izložba “Bitka za ranjenike na Neretvi”.

“Osim muzeja posjetioci su u prilici da pogledaju i vanjski dio memorijalnog kompleksa čiji je glavni sadržaj porušeni most na Neretvi”, dodala je Đelmo.

A kada je u pitanju Titova pećina u Drvaru, Jelena Kecman, kustos Muzeja “25. maj” Drvar, navela je da se još ne može popeti u nju.

“Može se prići sasvim blizu da se vidi sve kako izgleda, ali izostaje to penjanje i ulazak u pećinu. Godišnja posjećenost kompleksa je od 5.000 do 6.000. U samom kompleksu pored Titove pećine nalaze se u samoj blizini i dva muzeja. To je sve uključeno u cijenu ulaznice i same posjete”, istakla je Kecmanova.

Podsjetila je da je Spomen-kompleks “25. maj” vezan za sedmu neprijateljsku ofanzivu, odnosno desant na Drvar.

“U to doba od januara 1944. pa do 25. maja tu je boravio Vrhovni štab i sam Tito, a u samoj pećini u barakama se nalazila kancelarija Vrhovnog štaba”, podsjetila je Kecmanova.

 

 

(nezavisne)