Bosna je za velikog pjesnika kakav je bio Mehmedalija Mak Dizdar bila nepresušan izvor inspiracije. U njegovoj je poeziji vječno zaživio svijet kakvog odavno nema, skrojen od starih tekstova.

Bosnu je definirao stećcima, kojima se u Radimlji kod Stoca vraćao dok je bio živ.

“Poezija Maka Dizdara sržno živi od postupka arhaiziranja modernog i  moderniziranja arhaičnih kulturoloških i povijesnih vrijednosti”, napisao je o Dizdaru književnik Enver Kazaz.

“On je otkrio praslojeve tradicije i istodobno nas je, na tragu egzistencijalističke poetike, suočio sa metafizičkom nadom i egzistencijalnom prazninom”, naveo je Kazaz.

Dizdara navodi kao pjesnika prevođenja dviju mitoloških struktura u novi poetski jezik, a te strukture su bosansko srednjovjekovlje i njegov jezik stećaka, te mitologija i kosmogonija antičke Grčke.

Preminuo je na današnji dan, 14. jula 1971. godine.

Njegova djela Kameni spavač i Modra rijeka se ubrajaju u najznačajnije bosanskohercegovačke zbirke poezije prošlog stoljeća.

Rođen je 17. oktobra 1917. godine u hercegovačkom gradiću Stocu, izraslom na čarobnim vodama rijeke Bregave i ovdašnjim, neprekidanim, višemilenijumskim tragovima ljudskog i čovječnog života. Kao dječak odlazi na školovanje u Sarajevo. Prije svoga punoljetstva pripada naprednom socijalnom pokretu i ulazi u profesionalno novinarstvo. Sa 19 godina objavljuje svoju prvu poetsku zbirku, “Vidovopoljska noć”, u štampariji prepolovljenu od državne cenzure.

U rodnom Stocu je završio osnovnu školu nakon čega odlazi u Sarajevo. Pisao je za novine i časopis Gajret. Nakon rata, dijelom provedenoga u ilegali, radio je kao urednik lista Oslobođenje, a onda se profesionalno posvećuje književnosti te uređuje časopis Život.
Potom osniva Seljačku knjigu, izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u Narodnu prosvjetu.

Dobitnik je više značajnih priznanja i nagrada, od kojih su najvažnije: Nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1961), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1964), Zmajeva nagrada Matice srpske (1967), Dvadesetsedmojulska nagrada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (1967) te Zlatni vijenac Struških večeri poezije (1969).

Njegova zbirka Kameni spavač ima historijsku vizuru jer pjesnik gleda svijet kroz vizuru srednjovjekovnog čovjeka. Cijela knjiga je težnja da se probudi spavač pod stećkom, pisana je arhaičnim jezikom, jezikom epitafa.

Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa (Slovo o čovjeku, Slovo o nebu, Slovo o zemlji, Slovo o slovu). Dizdareva Bosna je definirana stećcima, ali i svojom stigmom, na pitanje o njenoj biti pjesnički subjekt odgovara: prkosna je od sna. Bosni je, kaže pjesnik u komentaru “bilo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka”.

Mak je, u godini svoje smrti, objavio poetsku zbirku Modra rijeka, sa istoimenom pjesmom koja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala “evropskom pjesmom”.

Izložen žestokim kritikama i napadima te suočen s intenzivnim javnim i tajnim pritiscima, prijetnjama i uvredama, kao i političkim malverzacijama vezanim za njegov privatni život – 14. jula 1971. godine umire u Sarajevu, u 54. godini života.

U septembru 1978. godine legendarni sarajevski bend Indexi snimaju pjesmu, a kasnije i album Modra rijeka.

Bibliografija: Okrutnosti kruga (1960), Koljena za madonu, Minijature, Ostrva, Kameni spavač (1966), Modra rijeka (1971).

 

 

(RSA)