U brojnim svjetskim industrijama radnike zamjenjuju roboti, priprema se putovanje na Mars, a za to vrijeme u BiH ogroman broj građana nikad nije koristio računar.

Kao što sam nedavno rekla, ako u nečemu prednjačimo, to su onda svakako neslavne statistike, za koje je više i besmisleno nalaziti opravdanja.

Iako će mnogi reći da je starosna struktura glavni krivac za ovakvo stanje, kada je korištenje računara u BiH u pitanju, ipak ćete se složiti da postoje još mnoge zemlje sa sličnim brojem ljudi starijih od 65 godina, ali da im situacija nije ni približno poražavajuća kao ova kod nas.

Osim što postoji ogroman broj ljudi koji nikad nisu koristili računar, ni informatička pismenost nam nije na zavidnom nivou, čak mislim da po tom pitanju stojimo još i lošije nego što to statistike pokazuju.

Ako uzmemo u obzir da informatička pismenost podrazumijeva sposobnost da se obradi tekst, izradi tabela i koriste internet i e-mail, uvidjećemo da je mnogo više onih koji se ne mogu podvesti pod informatički pismene.

Zašto mi nikako da se otmemo iz tih ralja zemlje trećeg svijeta, zašto kaskamo za naprednim svijetom i zaostajemo u svim sferama, pitanje je koje mnogima već dosadilo postavljati.

Osim što nas vuku u ponor i mrak, i mi sami se nad njih konstantno naginjemo, jer se u skoro svim segmentima plašimo da grafitnu olovku i tefter zamijenimo računarom.

Vjerovatno je tako i većina građana bar jednom u životu doživjela da pred njima sjedi službenik koji njihove podatke bilježi olovkom i papriom, dok pored njega stoji najmoderniji računar, koji vjerovatno ne umije ni upotrijebiti ili mu eventualno dobro dođe za slaganje pasijansa.

Sve ovo svjedoči da umjesto da preuzimamo najmodernije svjetske trendove, mi se vraćamo u mračni srednji vijek, što svako malo potvrdi neka bolest koja kod nas bude zabilježena, a u svijetu je odavno iskorijenjena.

 

 

(nezavinsne/Bojana Zivanic)