Oni koji nisu čuli za Nemčića sigurno će nakon večerašnje humanitarne afričke večeri u BIS-u (Brew Imperial Society) ili prostoru bivšeg kina Imperijal u Sarajevu upamtiti ovog neumornog i živopisnog 33-godišnjaka.

Pomoć djeci Afrike

Nemčić je humanitarac koji je prije tri godine kroz svoje udruženje “Možemo zajedno” pokrenuo akciju prikupljanja školskog pribora za djecu Afrike, koja se munjevito proširila Hrvatskom. Već dva puta do sada posjetio je afrički kontinent donirajući djeci školski pribor te novac za liječenje od zarazne bolesti koja svake četiri sekunde ubija jedno dijete u Africi. Za desetak dana Nemčić se sprema za novi put u Afriku, a ovaj put nosi donacije i poruke humanosti iz Bosne i Hercegovine.

“Proputuješ cijeli svijet, a nisi bio u Sarajevu. To je za mene bio veliki minus”, govori nam Nemčić na početku razgovora te nastavlja: “Između Sarajeva i mene desila se ljubav na prvi pogled. Ekipa iz BIS-a pokazala je jednu humanitarnu stranu koja me iznenadila. Stalo im je da se rade dobre stvari. Tu je naravno i podrška Hrvatskog kulturnog društva Napredak. Afrička večer u Sarajevu zamišljena je kao noć u kojoj će ljudi moći osjetiti dašak Afrike degustirati afričku hranu koju nemaju priliku kupiti u BiH, zaplesati uz afričke ritmove, kupiti afrički nakit koji je izradilo pleme Maasai… Cilj je da ovim humanitarnim projektom brišemo granice. Želimo poslati poruku da neće niko rješavati probleme, nego ih mi moramo rješavati, jer ćemo tako postati veliki ljudi. Nebitno je ko je koje nacionalnost i religije. Bitno je da čovjeka i humanost stavimo na prvo mjesto i da razvijamo kulturu kod mladih da tako razmišljaju. Ostavimo historiju iza nas. Živimo u sadašnjosti i gradimo bolju budućnost, a mi smo reformisti koji će to napraviti”.

Iako je dobitnik brojnih nagrada zbog svojih humanih djela i posebnog pristupa obrazovanju kojim mijenja atmosferu u školskim klupama, Nemčić kaže kako nije opterećen njima te kako nagrade doživljava kao potvrdu da je na dobrom putu.

“Nagrade su lijepi poticaji za dalje. Bitno je ostati svoj i biti čvrsto na zemlji. Dok me srce vodi, ja ću ovo raditi. Kad mi srce kaže kako to nije to, ja ću prestati. Ta povratna energija koju ja dobivam od ljudi koji prepoznaju šta radimo, koju sam osjetio i šetajući Sarajevom, mene puni jednom takvom pozitivom. Tu energiju šaljem i afričkom narodu i veselim se što ću poruke iz Hrvatske i BiH prenijeti u Afriku. Ne smijemo zaboraviti da je tu riječ o milijardi stanovnika”, kazao nam je Nemčić.

Sve za nasmijane učenike

Priča o Nemčiću, nastavniku geografije iz Garešnice, proteklih godina osvajala je mnoge ljude. Njegovi učenici ne uče napamet, već nasmijani i sretni upoznaju svijet. Razočaran sistemom obrazovanja i atmosferom u školama, Nemčić je pokrenuo svoj originalni način obučavanja koji je nazvao “Uživo sa svih kontinenata” kroz koji profesori geografije ili hrvatski iseljenici koje je upoznao na svojim putovanjima u više od 50 zemalja hodaju gradovima pokazujući učenicima znamenitosti. Zbog toga se na njegovim časovima ne iskače iz klupa na zvuk školskog zvona, već se traži minuta više.

“Kada sam ušao na prvi čas pred svoje učenike, bio sam užasno nezadovoljan obrazovanjem i načinom predavanja. Sada vi možete raditi cijeli život i biti nezadovoljni. Ja nisam od takvih ljudi. Shvatio sam da smo mi učitelji zapravo reformisti. Nama ne trebaju političari da pravimo reforme. U tom trenutku našao sam se pred toliko zidova koje sam trebao glavom razbijati. Prvo, želio sam sretnu djecu kojima će škola biti hram sreće i osmijeha. Želio sam da se vrati smisao škole i zašto je ona bitna. Morao sam, nažalost ili danas na sreću, uložiti vlastiti novac u reformu, tehniku koju sam želio za projekte među učenicima. Ljudi su mi okretali leđa jer sam to radio, a ja sam samo želio sretnu djecu i bolje obrazovanje. Pitaju me često ko su bili moji saradnici na tom putu, a ja im odgovorim kako su to bili moji učenici, najbolji saradnici na svijetu. Napravili smo zajedno takvu reformu izučavanja geografije za koju su se zainteresovale američke, australske i azijske škole. Išao sam u mnoge zemlje to prezentirati i oni i dalje ne mogu vjerovati da mi na času geografije imamo uživo javljanje s ledenjaka na Antarktiku, da gledamo pucanje ledenjaka i sante leda, da putujemo Amazonom, da putujemo svemirom i gledamo Zemlju. To je jedna drugačija i moderna geografija. Tu je puno neprospavanih noći i putovanja, a sve za jedan cilj – osmijeh na licu djece”, jasan je Nemčić.

Foto: D. S./Klix.baFoto: D. S./Klix.ba

Nakon što je prvi put posjetio Afriku priča nam koliko je ostao oduševljen ljubavlju djece prema školi, što želi prenijeti i na naše prostore.

“U afričkim školama djeca sjede na utabanoj zemlji, nema klupa, stolica i ploča, olovaka i gumica, ali to su sretna djeca. U Africi sam naučio da je škola temelj društva, da su škola i obrazovanje izlaz iz siromaštva. Dok škola ne postane bitna u svijesti građana, nikada neće biti napretka u državi. Djecu u Africi doslovno morate tjerati iz škole. Ta njihova ljubav je nevjerovatna. Zadao sam sebi zadatak da to prenesem i kod nas, da djeca shvate smisao škole. Kada smo radili jednu anketu u Hrvatskoj, shvatili smo smo da naša djeca ne da ne vole, već mrze školu. Tu moramo mijenjati stvari. Kada djeca dožive bilo kakve neuspjehe i nezadovoljstva, trebaju se vratiti u školu gdje će ih čekati učitelji nasmijanog lica i gdje će se njihovo raspoloženje popraviti. Škola treba biti ulaznica i prozor za bolji život. Kada to uspijem, ja ću reći da sam miran”, govori nam hrvatski učitelj.

On je nedavno imao predavanje na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu koje su prisutni ispratili gotovo bez treptaja. Prepuni emocija i pozitivnih iskustava napustili su salu uz pitanja kako biti bolji čovjek, što je najveća Nemčićeva misija.

“Ljudima nedostaju pozitivne priče i ljudi koji će im prenijeti emociju, ali i buditi emociju njima. Ja ništa ne pričam o tome što sam čuo preko medija, pročitao u novinama ili forumima. Ja svaki svoj projekt proživljavam sam. Sam sam proživio Afriku i donio svoju priču. Kada vi iz vlastitog iskustva, kako ste bili gladni, žedni, kako ste spavali na utabanoj zemlji, prenesete svoju emociju, ljude ne možete prevariti. Često žmirim tokom predavanja i ljudi misle kako je to moj tik, ali nije. Žmireći imam pred očima sve slike koje želim prenijeti ljudima”, rekao nam je Nemčić.

Vratiti dostojanstvo učiteljima

Kada je riječ o obrazovnom sistemu u Hrvatskoj i cijeloj regiji, Nemčić je razočaran jer mnogi zanemaruju važnost učitelja u društvu. Kaže kako je pao autoritet učitelja i njihova vrijednost, jednako koliko i mišljenje društva o učiteljima.

“Mi odgajamo mlade ljudi koji će sutra voditi državu. Moramo vratiti dostojanstvo učitelja. Meni se nekoliko učenika javilo rekavši da su zbog mene odabrali fakultet i zanimanje učitelja geografije. Ja sam nekome odredio životnu sudbinu i ja to nosim na svojoj savjesti, na svojim leđima. To nam pokazuje kolika je važnost učitelja. Puno je toga što nije dobro u obrazovanju, ali mislim da učitelji ne bi trebali stalno kukati. Shvatio sam kroz godine kako je ovo poziv, a ne posao. Kod mene nema radnog vremena. Evo ja već sada u Sarajevu imam nastavu geografije gdje gledam kako što bolje upoznati grad i vašu kulturu da bih je mogao prenijeti svojim učenicima na času kada radimo Bosnu i Hercegovinu. To se živi u svakom trenutku života. Ako to neko gleda kao posao od 7 do 13 sati, onda tu neće imati sretnu djecu u razredu. Danas je mnogo ljudi zalutalo u ovu profesiju i zbog toga se ne radi kvalitetno. Ali, ne smijemo zaboraviti da je toliko divnih učitelja širom naše regije i oni su pokretači boljeg društva”, ističe Nemčić.

Na pitanje da li je nekad razmišljao o političkom angažmanu s obzirom na njegove brojne aktivnosti, Nemčić kaže kako jeste kada su mnogi mještani njegove rodne Garešnice željeli njega na poziciji gradonačelnika. Međutim, shvatio je da politika nije njegova ambicija.

“Čovjek ne mora biti političar da bi pomagao svom gradu. Ako gledamo sve ovo što radimo, ja mogu reći da sam deset godina gradonačelnik Garešnice. Pomažem ljudima, nemoćnima, starima, pokrećem humanitarne akcije za boljitak… Zašto moram biti gradonačelnik da bih radio nešto za svoj grad, kad to mogu i kao jedan sasvim običan mali učitelj. Funkcije me nikada nisu zanimale tako da se apsolutno ne vidim u politici”, kaže Nemčić.

Kada je riječ o hrvatskim političarima, kaže kako mu se kod aktuelne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović sviđa što puno sarađuje s iseljenicima.

“Puno se poistovjećujem s njom jer da nema naših iseljenika, ne bi bilo ni projekta ‘Uživo sa svih kontinenata’ na mojim časovima geografije. Tu mi iseljenici najviše pomažu. Nadam se da ćemo doći do jednog trenutka da porazgovaramo s njom i da nam ona još više pomogne u tom projektu. Tako da, što se mene tiče, može ona i dalje biti predsjednica, jer znam da bi nam mogla puno pomoći”, kazao nam je Nemčić.

Na kraju sa sjajnim hrvatskim nastavnikom razgovaramo i o njegovom planiranom putovanju u svemir. Naime, on se našao u timu od osam ljudi iz cijelog svijeta koji će u posebnoj kapsuli odletjeti u svemir. Ovu priliku on želi iskoristiti da svoje učenike na lakši način obučava geografiju, posmatrajući Zemlju iz svemira.

“Ono što sam vidio kao pozitivno u svemu tome jeste da ću imati historijsku priliku da se uživo javim svojim učenicima i kažem im ‘draga djeco, ovo je Zemlja, predivna planeta koju morate čuvati da bi bila lijepa, čista i plava. Morate dati svoj doprinos’. To je jedino što mi se vrti u glavi, sve ostalo je nebitno”, kaže Nemčić.

Foto: D. S./Klix.baFoto: D. S./Klix.ba

On za desetak dana putuje u Afriku gdje će ponovo nositi školski pribor, donacije za lijek za malariju te hiljadu geografskih karata koje su nacrtala djeca iz Hrvatske, a kojima se na nastavi služe afrička djeca. Završili smo ragovor s hrvatskim humanitarcem i poželjeli mu sretan put, a on nam je obećao kako će se vratiti u Sarajevo s porukama afričkog naroda.

“Afrika je promišljanje ko smo mi, zašto smo došli na ovaj svijet, koji je naš zadatak, jesmo li došli samo da se borimo za vlastite interese i prohtjeve… Afrika budi mnoga pitanja o ljudskoj postojanosti i mnogi ljudi će se pitati ko smo i šta smo”, riječi su kojima nas je pozdravio Nemčić.

(klix)