Piše: Đuro Radosavović

Odmah nakon referenduma za nezavisnost 2006. godine, u godinama koje su uslijedile u Budvi je bilo više Rusa i turista nego Budvana. Skoro svake večeri su ispred kafića duž šetališta igrale nauljene djevojke. Kad kažem igrale, mislim na to da su se trljale o šipke, nesvakidašnje saginjale, grlile šipku i katkad trznule glavom u kontrasmjeru od kretanja tijela te sebe šamarale po tijelu dugačkom kosom ili tuđom nadograđenom kosom.

One su bile mamac da muškarci uđu, zauzmu separe i u startu plate flašu pića sa pet red-bull limenki, što je iznosilo skoro 200 eura. To je za početak. Nikome tad nije smetalo to što mediteranski gradić postaje tranzicioni kič i bina za perverzije. Bilo je bitno samo što više oljuštiti Ruse i turiste udariti po džepu, djelati do kraja septembra i do kraja sezone, pa da se dignu noge u vis i krckaju euri do sledeće sezone, dok neko nov ne dođe na red da dođe u Budvu pa da ga opet oderemo cijenama i uslovina po ušima.

Moguće je tih godina bilo u Budvi da osoba ode na spavanje sa 200 eura u džepu, a da se probudi kao milioner. Naravno, ako Rusi pristanu da kupe đedovinu.

Nedavno su se crnogorski puritanci sablažnjavali čuvši dvije vijesti iz Budve. I jedna i druga vijest spadaju u post-istinu, odnosno, nisu ni tačne, ni netačne, ali jesu djelotvorne, u smislu da su podigle prašinu baš kao da su istine upisane u kamen.

Zašto su Crnogorci loši konobari?

Prije svega, direktor grandioznog kasarna-hotela Splendid u Bečićima, Žarko Radulović, izjavio je kako ima problem sa radnicima, da radnici iz Crne Gore previše očekuju, a ne daju sebe koliko treba, da nema dovoljno stručnih lica, te za elitini turizam za koji se Crna Gora prije nekoliko godina opredijelila, to stvara strašne probleme. Naglasio je da ko hoće da radi, može i da zaradi. Naravno, naglasio je da može da se zaradi, ali ukoliko neko u sred ljeta na 40 stepeni, tik uz more radi produženu ili duplu smjenu.

Radulović je takođe predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja, ali i dalje tvrdi da ima problem, te da ne može naći čistačice koje će da rade prekovremeno i zarade grandioznih četiri stotine eura, čak i do četiristo pedeset eura.

Ako parafraziramo sve izrečeno, problem je što su Crnogorci loši turistički radnici. Odnosno prokazani su kao neradnici. Dobro je poznata teorija da su Crnogorci loši konobari. Prije svega poznati kao nepokorni konobari, jer može da se naruči kafa, viski i ostalo, ali ne i voda. Ako neko naruči vodu, to je kao šamar za crnogorske konobare, jer oni nisu vodonoše, oni vole da donose samo konkretna pića. Ako je premali, bakšiš odbijaju jer im je ispod nivoa da uzimaju siću.

Direktor najpoznatijeg hotela na crnogorskom primorju zavapio je i da se otvori mogućnost za upošljavanje radnika iz Indonezije i Filipina. Znate, njih ima mnogo i rade mnogo za male pare. To je robovlasnička vizija prosječnog crnogorskog preduzetnika. U maniru, što da ne: dajte da obradujemo neke ljude koji nemaju što da izgube, dajte da se pravimo da smo im dali šansu, tako što smo im dali tu mizernu platicu. Biće uz more, imaće smještaj, tri obroka dnevno i platicu, za njih će to biti dovoljno. “Jedini izlaz iz ove situacije nedostatka radne snage je da Vlada i ministarstva vanjskih poslova, rada i socijalnog staranja i unutrašnjih poslova omekšaju vizni režim, kako bi mogli da dovodimo radnu snagu iz Indonezije i Filipina za turizam, a za poljoprivredu i građevinu iz Pakistana i Indije. To je jedini način. Jer, stanje je teško, haotično”.

‘Ljepota poroka’ još aktuelna

Možda to i ne bi bilo loše, da dođu neki ljudi kontra-megalomana. Ljudi koji hoće da rade i zarade, a ne samo da se preko noći obogate, kao što to sanja skoro svaki Crnogorac koji radi na primorju.

Još u filmu Ljepota poroka iz 1986. godine, režisera Živka Nikolića pojavljuje se Mira Banjac koja glumi eksperta u turizmu i ponavlja mantru: U naturizmu je budućnost! Zgroženi stari Crnogorci gledaju gole muškarce i žene kako hodaju plažom. To je dakle snimljeno prije više od trideset godina, ali je i dalje aktuelno, zato što i dalje pogađa srce konzervativnih Crnogoraca.

Nedavno se pojavila vijest da će opština Budva uvesti kazne za sve koji šetaju bez majce te da će isti platiti 500 eura, a ko bude u kupaćem platiće 600 eura, a ko jede na javnoj površini platiće čak 700 eura. Sve je brujalo o tom predlogu zakona dok se nije oglasio predsjednik opštine Budva i rekao da od toga nema ništa. Ali je ostalo zgrožavanje naroda, jer, uvijek se u mnogome razlikuje ono što će Crnogorci dopustiti strancima da rade, od onoga što će dozvoliti ćerkama, sinovima ili rodbini da radi.

Šteta što narod nije tako burno reagovao na mnoge pronevjere koje su činjene u Budvi tokom vladavine familije Marović. Jer, taj primorski gradić ne bi postao sinonim za blud i kriminal, da su ljudi ranije dizali glas, kao što danas to čine na banalnu najavu zakona kojim će se kažnjavati golotinja.

U Budvi se promijenila vlast, i praktično opozicija sada vlada. Ali, teško je nakon poplave kriminala i opšteg pelješenja i korupcije uspostaviti sistem koji normalno funkcioniše. Svetozar Marović je sa svojom porodicom uspio da sveže budvanski čvor tako da će ga teško iko još godinama rasplesti bez mača. Zato je Budva zaglavila na pola, postoji kao centar turizma koji hoće da uvozi radnike iz Azije, mjesto turističkog buma u kom čistačica ako se odire zaradi do 450 eura, i grad u kom nažalost skoro da nema više ni m od Mediterana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.

 

 

(Al Jazeera)