Nalazi se u franjevačkom samostanu sv. Luke u Jajcu još od 1905. godine kada su franjevci u dijelu svoga samostana otvorili muzej i postoji tu od tada do danas uz stalni rad na njemu.

Nedavno se, pak, bilo u prilici vidjeti i te rezultate zahvaljujući novom pristupu u izlaganju naslijeđa širom svijeta, tj. multimedijalnoj tehnologiji koja gledateljima virtualno prezentira i omogućuje trodimenzionalno računalno kretanje snimljenim prostorom.

Svjetski trendovi

Da pojednostavimo: odnedavno se blago izloženo u Franjevačkom muzeju Jajce može pogledati i uz pomoć virtualne šetnje koja je iz sjećanja prizvala jednu drugu šetnju Jajcem, onu sliku koja pruža najbolju usporedbu koliko se toga u međuvremenu učinilo i uradilo.

Ta prva posjeta Jajcu u vremenu poslijeratnom, taj obilazak grada i njegovih znamenitosti, odnosno tog muzeja na otvorenom, odveo je i do franjevačkog samostana, gdje je i na prvi pogled bilo vidljivo da i na objektu, kao i u njemu samom predstoji puno posla i rada na obnovi.

Ono što je ključno za Muzej su godine 1992.-1995. kada su mnoge stvari ili uništene ili otuđene, netragom nestale itd. što je osiromašilo ono što je nekada bilo. Srećom, jedan dio fonda je ostao i uz njega i predmete što su ih ljudi 20 godina nakon rata donosili od svojih kuća u samostan, a koji su im ponekad bili suvišni u njihovim dvorištima, kućama, podrumima itd. bit će i ono što će 2016. godine ukazati na potrebu za radom na projektu muzeja.

image
Ustvari, tu potrebu za radom na projektu muzeja iznjedrio je slučajno, kako pojašnjava arheolog Franjo Leovac, kustos Franjevačkog muzeja Jajce, jedan kolega povjesničar koji je trebao organizirati jednu izložbu, a nigdje u gradu nije mogao naći ono što ga je zanimalo pa se obratio franjevcima, koji su, pak, od 1995. do te 2016. davali određena sredstva i pokušavali uraditi neke stvari kad je muzej posrijedi, no prevagu su odnijeli veći i bitniji projekti – obnova samostana i izgradnja porušene crkve.

 

I te godine 2016. sve se pokrenulo od ponovnog inventara, popisa svih predmeta koji su zatečeni u samostanu do kontakta s arhitektom i ljudi iz struke (etnolozi, arheolozi itd.) pa je taj spoj arhitekture, arheologije i etnologije, po ocjeni stručne internacionalne komisije, na Godišnjoj izložbi Collegium Artisticum 2019. (izložbu organiziraju tri strukovna udruženja Asocijacija arhitekata u BiH, Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera i Udruženje likovnih umjetnika) donio nagradu mladom arhitekti Amaru Zuki za najbolje unutrašnje uređenje, dakle uređenje Franjevačkog muzeja Jajce, za što kustos Leovac kaže riječima starih ljudi u Jajcu “da nismo badava radili nešto”.

Odnosno, da je struka to prepoznala, a saznajemo i da su imali i poziv od ICOM-a BiH da se prijave za Evropski muzej godine, ali kako su trenutno u nekim drugim projektima, nisu se stigli prijaviti, “ali svakako iduće godine ćemo to učiniti pa da vidimo što muzeološka struka kaže za ono što smo radili, a vjerujem da nismo odstupili od onih normi koje su u svijetu trenutno poznate”, kaže kustos Leovac, dodajući da pokušavaju pratiti međunarodne i svjetske trendove i da su svjesni da su daleko od toga u odnosu na velike muzeje.

“Ali, s druge strane ta virtualna šetnja je nešto što omogućava ljudima da i oni koji ne mogu doći ili koji su možda i na drugom kraju svijeta jednim klikom na internetu dobiju mogućnost da uđu u Muzej, da vide što to u Jajcu, što to u BiH je bilo…”.

Mač iz 9. stoljeća

Ono što je najzanimljivije posjetiteljima su zemni ostaci kralja Stjepana Tomaševića koji se nalaze u posebnoj sobi, odnosno u Kraljevoj sobi položeni u sarkofagu u kojemu su se i ranije nalazili u sakristiji porušene crkve (Stjepan Tomašević okrunjen je u crkvi Sv. Marije 1461. godine). Skelet je na lokaciji Kraljevog groba, ispod jednog stećka iskopao Ćiro Truhelka 1888. godine i otada se čuva u Franjevačkom samostanu u Jajcu.

Kad je Jajce sredinom devetog mjeseca 1995. godine oslobođeno i ljudi se počeli vraćati, tih prvih dana ostaci su pronađeni u zgradi današnje Agencije za turizam i zaštitu povijesnih i prirodnih rijetkosti u Jajcu, u zgradi koja je nekad bila i muzička škola, prva osnovna škola itd, zatim su kratko bili na konzervaciji u Splitu.

Kustos Leovac kaže da se ti zemni ostaci nalaze u posebnoj sobi odmah na ulazu u Muzej i da zatim slijedi zanimljiva priča “kako bih ja rekao, cijele povijesti našeg grada”, te pojašnjava da su kroz arheološku zbirku ispričali priču kroz prahistoriju pa sve do osmanskoga razdoblja, gdje imaju jedan od najznačajnijih predmeta – mač tipa mošunj koji je iz devetog stoljeća prije naše ere i koji je nedavno tu u Jajcu pronađen i ljudi su ga donijeli u samostan da se tu čuva. Zahvaljujući njemu, može se reći da u poprilično dugom periodu na ovom prostoru, “u dolini Plive i Vrbasa, dvije prekrasne rijeke, ljudi žive tisućama godina prije ovog trenutka u kojem smo mi, a i kontinuirano se život nastavlja kroz rimsko razdoblje, kasnije Bosansko kraljevstvo, osmansku upravu itd. sve do danas”, kaže Leovac.

A nakon arheološke prelazi se na etnološku zbirku i za taj dio Leovac kaže da je možda i najsiromašniji uzimajući u obzir da ljudi po povratku u Jajce gotovo ništa nisu zatekli te da je ono što se nalazi u zbirci možda ono što su ponijeli sa sobom i vratili.

Unatoč tome kroz nju je ispričana priča “svih pravoslavaca Srba s jedne strane, katolika Hrvata s druge, odnosno Bošnjaka muslimana s treće strane i prikazali smo ono što je Jajce bilo prije sto godina, odnosno otprilike za vrijeme austrougarske uprave”, kaže Leovac, nakon čega će uslijediti i zanimljiva priča o fotografijama koje se tu nalaze iz Zemaljskog muzeja BiH “koje su njihovi djelatnici tad radili krajem 19. i početkom 20. stoljeća i koje su nam ustupili da mi ovdje izložimo i pokažemo šta je Jajce bilo u tom austrougarskom periodu”.

Da se ne bi pogrešno protumačilo, potrebno je kazati da se radi o ustupanju negativa i izradi fotografija (većinom se radi o materijalu koji je snimao Franjo Topić za potrebe Zemaljskog muzeja BiH, o fotografijama koje su većinom na staklenim pločama, tj. čiji su negativi na staklu).

U tim kontaktima Zemaljski muzej je pružio potrebno i za neke druge stvari, pa kustos Leovac kaže da “uistinu, treba zahvaliti Zemaljskom muzeju koji je to uopće očuvao, jer da njih nema, vjerovatno, mnoge stvari mi ne bismo ni poznavali, s druge strane”.

I na kraju Franjevački muzej Jajce ima i jednu malu sakralnu zbirku kroz koju je ispričana priča o franjevcima na tom prostoru uz, naravno, one i najznačajnije, kustos Leovac kaže da bez fra Antuna Kneževića muzej uopće ni bi bio ni pokrenut, a tu je i fra Josip Markušić, koji je tri puta bio provincijal Franjevačke provincije Bosna srebrena, koji je dosta radio na očuvanju naslijeđa, surađivao s ljudima i donosio stvari od ljudi itd. iz cijele župe.

image

Vraćeni artefakti

Što je sve bilo u prijašnjem muzeju, ne zna se tačno jer problem predstavljaju nedostaci nekih kronika, a nema ni knjige inventara iz tog prijeratnog perioda. Kustos Leovac kaže da ga veseli to da je po njegovu povratku sa studija Arhiv Republike Srpske vratio, primjerice, kroniku fra Josipa Markušića iz II svjetskog rata.

“To je jedan od rijetkih primjera da se takve stvari uopće u našoj državi događaju da ljudi, institucije koje imaju određeno blago drugih susjednih gradova, općina itd, drugih dijelova države uopće, evo kontaktiraju i da hoće da vrate ono što su dobili u proteklom periodu…”, kaže, između ostalog, Leovac, od kojeg saznajemo da kad se otišlo po kroniku, vraćena je i slika Gospe Žalosne koju povjesničari umjetnosti smještaju u 17, a eventualno i u 16. stoljeće, za koju se zna da je bila u samostanu, odnosno da je osoba koja ju je donijela u Arhiv rekla da je iz samostana.

Veseli ga i kako je prošao Međunarodni dan i Evropska noć muzeja, odnosno to da su učenici iz osnovnih i srednjih škola koji su u Muzeju bili tijekom dana, u večernjim satima u Noći muzeja ponovno došli, ali sa svojim roditeljima. Odnosno, veseli ga što kroz razgovor sa učenicima ukazuje im se na potrebu da štite svoje naslijeđe kao što su “naše bake, nene prije 50, 100 godina brojne stvari sačuvale…”. A, naravno, djecu to zanima.

Još su u planu neki projekti, odnosno uređenje Kraljeve sobe, gdje će se pokušati sa najboljim naučnicima na polju srednjovjekovne historije ispričati ukratko povijest kraljevine Bosne.

U ovoj kratkoj priči o Muzeju neizostavno je spomenuti i potporu Ministarstva kulture i obrazovanja SBK-a, zatim Ureda za Hrvate izvan RH i, naravno, franjevački samostan, čiji su franjevci izdvajali za sve što je nedostajalo.

Posljednjih godina raste posjećenost Jajca, a povećavan je i interes za Muzejom, o čemu svjedoče i brojni pozivi ljudi kako iz struke, tako i onih zainteresiranih za povijest grada Jajca.

 

 

 

(oslobodjenje.ba)