Do jučer mnogi nisu znali koliko uopće ide reprezentacija na Evropsko rukometno prvenstvo kroz kvalifikacije, a kamoli da su imali neke informacije o domaćinima organizacije.

Rukometna reprezentacija BiH kao najbolja trećeplasirana selekcija od četiri koje su ostvarile plasman (iza nas su Srbija, Holandija i Ukrajina), prvi put u historiji igrat će na Evropskom prvenstvu.

Jednom smo još prije ovog slučaja igrali na velikom takmičenju 2015., nakon što su Prce i Karačić u dvije utakmice sablaznili Island odigravši iznad svojih mogućnosti u jedinom ikad odigranom baražu ijedne naše reprezentacije – koji smo uspjeli proći.

I Prce i Karačić bili su povrijeđeni u Kataru, pa nam je tri puta čak izmaklo da prođemo u drugi krug. Dobili smo Iran, ali u infarkt-završnicama protiv Austrije, Makedonije i Tunisa za dlaku propuštali šansu.

Naredno Evropsko prvenstvo historijsko je iz dva razloga. Prvo je to kontinentalno takmičenje koje organizira više od jedne države – Austrija, Norveška i Švedska (nije se čak dešavalo da ikakvo takmičenje organiziraju više od dvije zemlje) – i prvo na kojem će igrati skoro pola Evrope, 24 reprezentacije.

Dosad je na evropskim prvenstvima igralo 16 reprezentacija, uvijek s četiri grupe po četiri, s tim da su nakon preliminarne faze u glavnu grupnu fazu išle po tri reprezentacije.

U glavnoj fazi bi se formirale dvije grupe po šest, a selekcije bi igrale još tri utakmice protiv druga tri protivnika s kojima se nisu sastajale.

U polufinale bi prošle po dvije reprezentacije iz grupa glavne faze.

Naredne godine, od 10. do 26. januara, igrat će se u šest grupa sa po četiri reprezentacije, a samo prve dvije selekcije proći će u glavnu rundu. Prvoplasirani iz grupa A, B i C će biti u prvoj, a iz D, E i F u drugoj grupi.

Utakmice će se igrati u šest gradova, dva austrijska (Beč, Grac), tri švedska (Štokholm, Malme, Geteborg) te u Trondhajmu (Norveška).

U ovome potonjem igrat će se samo dvije grupe preliminarne faze, dok se u Štokholmu neće igrati ništa osim polufinala i finala.

Što se naše reprezentacije tiče, mi ćemo odigrati na Euru najmanje tri utakmice, s vrlo malim izgledima da dobijemo dvije od sebe jače selekcije i tako prođemo dalje, no treba se nadati, ne očekivati previše i dozvoliti igračima da uživaju jer će se većina nakon prvenstva oprostiti.

A što se tiče mjesta gdje bi bilo najbolje igrati, vjerovatno je to Malme, ne bi problem bio ni u Geteborgu, gdje bi sigurno bilo najviše naših navijača. Grac i Beč, također, nisu loša opcija, a nikako ne bi valjao Trondhajm, koji se doima daleko i hladno, a da ne govorimo o životnom standardu i skupoći.

 

(avaz)