Piše: Franjo Leovac, arheolog

Povijesni presjek-

U ljeto 1461. godine na vlast je u Bosni došao Stjepan Tomašević, sin kralja Stjepana Tomaša. Potvrdu nalazimo u pisanoj građi. Naime, Dubrovčani su pripremili poslanstvo novom bosanskom kralju 25. srpnja, a vijest je nedugo zatim 28. kolovoza stigla i Mlečanima, koji su također spremili poslanstvo u Bosnu.

Mladog kralja dočekalo je mnogo posla. Prvi koraci odnosili su se na ostvarenje unutarnjeg jedinstva, koje je nedostajalo za vladavine njegova oca. Također je bilo potrebno tražiti pomoći od kršćanskog zapada u oslobađanju Kraljevstva od osmanske vlasti, koja je prijetila Bosni.

Kralj Stjepan poručio je papi kako je do njega stigla vijest da će Osmansko Carstvo predvođeno sultanom Mehmedom II. napasti Bosnu. Nije samo Bosna bila sultanov cilj, nego i daljnje osvajanje Europe. Kralj je od pape tražio da ga okruni te u Bosnu pošalje biskupe što bi mu bio znak da ga Rim i tadašnji Zapad neće ostaviti na cjedilu.

Zahtjevi koje je Tomašević uputio očito su ostavili snažan utisak na papu. No, papa se nadao da sultanu, ako mu se Tomašević snažno odupre, neće poći za rukom osvajanje Bosne koja obiluje planinskim klancima i drugim prirodnim preprekama.

U studenom 1461. godine papa je ispunio jedan od zahtjeva, poslao je krunu i potvrdio Stjepana Tomaševića za kralja Bosne. Kraljevstvo je tim činom dobilo na značaju. Zaštitnikom Bosanskog kraljevstva postavio je svetog Grgura Čudotvorca. Papa i kralj su po svemu sudeći bili svjesni što Bosnu očekuje. Međutim, u ovom slučaju ni svetac nije pomogao da se Bosna odupre Osmanlijama.

Nakon krunidbe kralj Stjepan poslao je poslanstvo u Mletačku Republiku da i od nje zatraži pomoć. Jedan od zahtjeva bio je slanje oružja kojim bi učvrstio svoju zemlju. Mlečani su mu odgovorili kako može sve izvoziti za svoj novac, no da se nadaju da do sukoba neće ni doći. Ipak, ako se sukob dogodi, oni će poduzeti sve da zbrinu bosanskog kralja.

Kralj Stjepan poslao je novo poslanstvo u veljači 1462. godine. Posljednje je to poslanstvo koje je Tomašević uputio Mlečanima u Veneciju. Ponovili su da je Bosna ugrožena, a da ni Mletačka Republika nije sigurna od osmanskog osvajanja. Tom prilikom predložena je direktna akcija protiv Osmanskog Carstva s ciljem da iznenade Osmanlije, u protivnom, napad na Bosnu je neizbježan.

Mlečani su hrabrili bosanskoga kralja Stjepana te hvalili njegov sporazum s hercegom Stjepanom i bosanskom vlastelom. Vidjevši da nema pomaka, kralj je krenuo sam u pripremanje obrane svojeg kraljevstva.

U proljeće 1463. godine, bosanski poslanici sastali su se s osmanskim vodstvom gdje su tražili primirje na petnaest godina. Sultan nije dao nikakav odgovor, ali njegovi su ljudi prevarili bosansko poslanstvo i stvorili prividan mir. Poslanici nisu obraćali pozornost na informacije koje su već od ranije posjedovali. Pisani izvori iz tog vremena govore da je nakon prividnog dogovora osmanska vojska počela ulaziti u bosansko kraljevstvo.

Pretpostavlja se da je u proljeće te kobne 1463. godine i prijestolnica preseljena iz Bobovca u Jajce. Razloga je mnogo, ali ključni bi mogao biti da u slučaju opasnosti kralj Stjepan Tomašević može lakše prijeći kod susjeda u zaštitu.

Bosansko kraljevstvo je po svemu sudeći organiziralo otpor i vojnici su učinili sve što je bilo u njihovoj mogućnosti da obrane svoju zemlju, ali moćnog neprijatelja se nije moglo zaustaviti.

Velika i jaka utvrda Bobovac pala je nakon nekoliko dana opsade. Legenda kaže kako je izdajom izvjesnog Radaka (bivšeg Patarena – sljedbenik Crkve bosanske) pao Bobovac.

Osmanlije su nakon Bobovca brzo napredovale pa su redom padali Travnik, Vinac, Jezero, a potom su opsjedali i Jajce. U trenutku dok je Jajce bilo opsjednuto, kralj je već bio izvan grada. Sultan je čuo da je kralj Stjepan napustio grad te je dao ljude u potjeru za njim. Kad su sultanovi ljudi stigli do grada Sokola na Plivi, došla je informacija da je Tomašević u Ključu. Navodno su osmanske trupe odmah opkolile grad. Kralj je uvidio da ne postoji mogućnost da se spase pa je naredio da se izvrši predaja.

Mahmud–paša Anđelović kao predvodnik osmanske vojske obećao je kralju Stjepanu kako će mu poštedjeti život te ga je doveo živog u Jajce. Rekao je sultanu za dogovor, na što se ovaj razbjesnio i posavjetovavši se s Al-Bistanijem, donio odluku da se odrubi glava bosanskom kralju. Legenda kaže da je kralj pokopan po naredbi sultanana na Podhumu i to na mjestu koje se uvijek vidi iz Jajca, ali s kojeg se Jajce ne može vidjeti.

Jajčani su lokalitet iznad „Borova“ stoljećima zvali kraljev grob, a prema toj predaji na tome je mjestu Ćiro Truhelka 1888. godine pronašao kosti kralja Stjepana Tomaševića koje se danas čuvaju u Franjevačkom muzeju Jajce.

 

 

 

(Jajce Online/Franjo Leovac)