Nepunu godinu od otvaranja stalne postavke Muzej ratnog djetinjstva osvojio je Muzejsku nagradu Vijeća Evrope, jednu od najprestižnijih nagrada u toj industriji. Nedugo nakon toga je Jasminko Halilović uvršten na Forbesovu listu mladih lidera “30 ispod 30”, a za nekoliko dana će zahvaljujući Muzeju ratnog djetinjstva u Sarajevu biti održana konferencija Evropski muzej godine.

Od januara 2017. godine, kada je prva postavka Muzeja ratnog djetinjstva otvorena za javnost, do danas uradili ste sjajan posao. Stoga nam odmah na početku recite kako vi gledate na dosadašnji rad muzeja i koliko ste zadovoljni postignutim?

Izuzetno smo zadovoljni i ponosni, iako sam ja od onih ljudi koji uvijek vjeruju da može bolje. Iza nas su desetine hiljada posjetilaca na koje smo pozitivno utjecali, više od deset hiljada školske djece od kojih su hiljade prošle kroz naše radionice o izgradnji mira, iza nas su saradnje i gostovanja s vodećim univerzitetima, muzejima i drugim organizacijama iz cijelog svijeta. Za jednu mladu instituciju koja je svoja vrata otvorila prije dvije godine to su ozbiljni rezultati. Najznačajniji svjetski mediji prate naš rad, redovno predstavljamo BiH na najznačajnijim međunarodnim konferencijama, investiramo sada već milionske iznose u kulturu i direktno zapošljavamo više od deset ljudi. Nije beznačajno spomenuti ni činjenicu da će MRD samo ove godine uplatiti više od 200.000 maraka u budžet (iako budžetsko finansiranje nikada nije prešlo 10 posto), dok su ukupni finansijski efekti našeg poslovanja na ekonomiju već veći od milion KM godišnje. Uz sve to, uspjeli smo u BiH dovesti jedan od najznačajnijih evropskih muzejskih događaja – konferenciju Evropski muzej godine.

Foto: Klix.baFoto: Klix.ba

U tom periodu Muzej ratnog djetinjstva postao je jedna od najznačajnijih kulturnih institucija u našem gradu čiji su značaj prepoznali mnogi. Tako ste uvršteni na prestižnu listu najutjecajnijih mladih ljudi magazina Forbes, dodijeljena vam je Muzejska nagrada Vijeća Evrope, a za nekoliko dana ćete biti domaćin konferencije Evropski muzej godine… Šta vam navedena priznanja predstavljaju i koliko vas motiviraju u vašem radu?

Kada me Forbes uvrstio na svoju listu “30 ispod 30” nisam imao pojma da će to biti tolika vijest, a na kraju mi se činilo da je to više značilo drugima nego meni. Generalno mislim da priznanja koja smo muzej i ja dobili vraćaju nadu ljudima da je moguće izboriti se i u zemljama u razvoju, da je moguće i na malim tržištima kreirati globalno značajne proizvode. Muzej ratnog djetinjstva još uvijek nije globalni brend, ali sigurno korača putem da to postane. Ako uzmemo za primjer Muzejsku nagradu Vijeća Evrope koja se dodjeljuje 40 godina, samo tri puta je dodijeljena muzejima iz Jugoistočne Evrope. U tom smislu razvoj, uloga i utjecaj Muzeja ratnog djetinjstva motiv su, ne samo nama, već i muzejima iz šire regije. Ali međunarodne nagrade su samo potvrda kvalitetnog rada i mi nastavljamo raditi još jače s još većim planovima za budućnost.

Kakve perspektive i nove mogućnosti donosi nagrada Vijeća Evrope i šta za kulturnu scenu BiH, ali i Muzej ratnog djetinjstva, predstavlja konferencija Evropski muzej godine?

Na konferenciji Evropski muzej godine učestvovat će oko 250 muzejskih eksperata iz više od 100 evropskih muzeja. Radi se o vjerovatno najznačajnijem događaju evropske muzejske scene i ponosni smo da smo ga uspjeli dovesti u Sarajevo. Kada smo istakli našu kandidaturu za domaćinstvo bilo je dosta skepticizma jer su ostali gradovi kandidati bili Geneva, Porto i Cardiff. Ali mi smo vjerovali i uvjerili smo naše partnere iz Evropskog muzejskog foruma da je upravo Sarajevo najbolje mjesto da razgovaramo o izazovima današnje Evrope, a zašto ne i evropskih muzeja. Sretan sam da ćemo baš u Sarajevu saznati ko su pobjednici programa Evropski muzej godine za 2019. Također, prvi put u 40 godina konferencije u nju je, na našu inicijativu, uvršten i panel za prezentaciju muzeja iz zemlje domaćina. Tako će se muzejskim ekspertima iz cijele Evrope predstaviti i Historijski muzej BiH, Muzej savremene umjetnosti RS, Muzej Hercegovine Mostar, Muzej Hercegovine Trebinje i drugi. Nadam se da za bh. kulturu dolaze bolji dani i da ćemo češće biti domaćini ovakvih događaja.

S druge strane, institucije svih nivoa vlasti ne prepoznaju značaj i vrijednost onoga što radite. Kako to komentarišete?

Imam dojam da se polako mijenja odnos lokalnih vlasti prema Muzeju ratnog djetinjstva te da i oni shvataju na koliko sve nivoa MRD pozitivno utječe na društvo. Tako se konferencija Evropski muzej godine odvija pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Turističke zajednice KS te Delegacije Evropske Unije u BiH. Ipak, još uvijek postoje institucije poput Federalnog ministarstva kulture i sporta koje potpuno ignorišu postojanje Muzeja ratnog djetinjstva. To je velika mrlja za to ministarstvo i vjerujem da će se to promijeniti nakon što se dese prijeko potrebne promjene na čelu ministarstva.

Foto: I.Š./Klix.baFoto: I.Š./Klix.ba

Vaš put do uspjeha nije bio lagan. Da li je i koliko je teško bilo djelovati u okolnostima gdje vas opstruišu i osporavaju i na koji način ste uspjeli izaći iz cijele priče kao pobjednik?

Ne bih rekao da je MRD danas opstruiran, iako je toga bilo prije otvaranja ili odmah nakon otvaranja muzeja. Ipak, to što dobijamo međunarodne nagrade pa nas neko više ne osporava nije ono zbog čega se mi osjećamo kao pobjednici. Prije nekoliko dana sam izlazio iz Zemaljskog muzeja BiH i ispred vidio grupu djece iz Prozor-Rame. Porazgovarali smo s njima i shvatili da se radi o grupi koju je Muzej ratnog djetinjstva doveo u jednodnevnu posjetu Sarajevu na naše radionice, a koja je, s obzirom na to da autobus imaju na raspolaganju cijeli dan, odlučila posjetiti i Zemaljski muzej BiH. Obilazeći škole po BiH postao sam svjestan da djeca iz manjih mjesta često nikad tokom djetinjstva ne posjete nijedan muzej. Eto, zahvaljujući našem radu, ova grupa djece posjetila je, ne samo MRD, već i Zemaljski muzej BiH. To je ono što mi radimo i to je ono zbog čega se osjećamo kao pobjednici. I to je jedan od desetina primjera kako MRD doprinosi izgradnji bolje BiH.

Od prve izložbe 2017. godine do danas proširili ste svoje djelovanje pa se priče koje muzej donosi ne tiču samo teritorije BiH. Kako je izgledao taj put od lokalne do međunarodne scene i koliko je ovo proširenje značajno?

Muzej je do sada prikupio nešto više od 4.000 eksponata. Ono što je zanimljivo je svakako da naša kolekcija više nije samo iz BiH, već su u njoj eksponati i priče iz drugih dijelova svijeta. Nedavno smo imali izložbu o iskustvu djece izbjeglica iz Sirije i o toj izložbi su izvještavali svi važniji mediji Bliskog istoka, Sirijska državna televizija, kineske agencije, Reuters, Al Jazeera English i drugi. U nekim od tih priloga bile su prezentirane priče djece izbjeglica koje je naš tim zajedno s partnerima dokumentovao u kampovima u Libanu. Ja sam bio u tim kampovima i vidio da ta djeca žive odsječena od cijelog svijeta, na granici opstanka. Raduje me da je MRD postao platforma koja može uzeti priču te djece, koju gotovo niko ne pita kako im je, i donijeti je u najveće svjetske medije, staviti je u centar pažnje na trenutak. To govori o snazi Muzeja ratnog djetinjstva, o potrebi za njim, ali i potvrđuje naš put da postanemo globalno prisutna i utjecajna institucija.

Za kraj nam recite šta vam je, pored priznanja i nagrada, najznačajnije kada govorimo o radu Muzeja ratnog djetinjstva?

Prije nekoliko dana mladi čovjek iz Srebrenice koji je umuzejio svoj ruksak u kolekciju MRD, podijelio je na društvenim mrežama naš poziv na učešće u širenju kolekcije i napisao: “Umuzejite predmet, vjerujte da nema ljepšeg osjećaja.” Nedavno sam u knjizi utisaka u Muzeju naišao na upis porodice iz Sirije. Majka je napisala: “Izašli smo iz Sirije. Mojoj djeci je značilo mnogo da čuju ratna iskustva druge djece. Hvala vam.” Ove sedmice u Muzej je ušla Mađarka, predavačica njemačkog jezika na CEU u Budimpešti, koja je željela da se upoznamo: istetovirala je na sebi logotip MRD jer želi da stalno prenosi priču o našem muzeju. Nekoliko sedmica ranije čuo sam o intervjuu nastavnice historije iz Sarajeva stranim medijima, u kojem je govorila kako je MRD unio nove načine i mogućnosti da se s djecom razgovara o ratu. Gore sam ispričao priču o djeci koju dovodimo u Sarajevo i koja će zbog nas vjerovatno posjetiti prve muzeje u životu. Sa bh. IT kompanijom Mistral sarađujemo na razvoju softvera za muzejsku industriju, koji će, nadamo se, postati izvozni proizvod. Prije nekoliko dana imali smo u Muzeju radionice u saradnji sa Centrom za zdravo starenje Novo Sarajevo, gdje su članovi centra pokazivali djeci neke od igara iz njihovog djetinjstva. Nabrajam ove primjere da ilustrujem na koliko sve nivoa MRD doprinosi, a u srcu svakog od ovih primjera je povezivanje i osnaživanje. MRD će nastaviti da povezuje i osnažuje, a naš doseg bit će mnogo veći u budućnosti i to će samo po sebi uvijek biti značajnije od nagrada i priznanja koje za dobijamo za svoj rad.

(klix)