Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

Skoro sam bio na dženazi insanu/čovjeku koji je živio mirno i skromno, i otišao s Ovoga svijeta, baš onako kako je i živio, mirno ali dostojanstveno.

Mnogo znanih i neznanih ljudi ga je ispratilo. Nisam često na dženazama, što zbog obaveza, što zbog principa kojeg sam rekao saradnicima da ću ići na dženaze na koje budem pozvan, znanim ljudima koji su koristili zajednici i neznanim ljudima na čijim dženazama nema mnogo ljudi, zatim roditeljima šehida itd.

Dženaza ovome tihom, finom i mirnom insanu je za mene bila dokaz da još uvijek ljudi prepoznaju veličine tih “neznanih” ljudi, jer je bilo, doista, mnogo svijeta na dženazi.

Allah mu podario Džennet a njegovima sabur. Amin!

Kad god bi ga sreo, zastao bih i razmišljao o njegovoj jednostavnosti, skromnosti, poniznosti i pobožnosti. Nije bio sufija a imao je sve odlike sufije-askete.

Nije smetao drugima, živio je svoj život. Tako je i djecu odgajao. Ne znam puno o njemu ali znam dovoljno da ovo pišem. Prema predaji Poslanika, a.s., znak da je neko dobar insan i vjernik jeste kad ga vidiš da se sjetiš dragoga Boga.

Malo je ljudi koji mene u ovoj čaršiji posjete na Boga, na prste jedne ruke ih mogu izbrojati, ali on je bio jedan od njih. Oni koji bi trebali da me podsjete na Boga, najčešće me podsjete na neuke pobožnjake.

Ima onih koji bi željeli da budu neznani, a sve rade da se priča o njima i da budu znani. A ima ljudi koji rade velika djela, pomažu drugima a sve to u tišini. Ima i onih koji se prikazuju skromnima među svijetom, čak i žive skromno, ali više radi škrtosti nego radi skromnosti.

Njegova skromnost nije bila gluma, nego njegova vrlina. Kad god bi sreo ovoga čovjeka, postidio bi se. Tako mi Boga svjedočim njegovu skromnost i molim Boga da mu nadoknadi na Onome svijetu, svijetu Vječnosti! Oni su neznani ljudima, ali dobro znani Bogu i stanovnicima nebesa, ako Bog da!

 

 

(Jajce Online/MIZ Jajce)