Toranj Svetog Luke, Sain Luka tower

Pise: Zijad Plivac

Želim na ovaj način, kao obični građanin, izraziti svoje mišljenje rješenju namjene tornja svetog Luke i crkve svete Marije/džamije Sulejmanije kao mogućeg budućeg muzeja.

S obzirom na postojeće pisane dokumente, na ovom mjestu postojala je najvjerovatnije neka bogomolja, potom toranj i crkva da bi kasnije imala svrhu munare i džamije.

Činjenica je da Jajce posjeduje nekoliko svojih jedinstvenosti, dakle nešto što drugi gradovi nemaju poput Medvjed kule, Katakombi, vodopada, svetišta sv. Ive, muzeja Drugog zasjedanja AVNOJ-a, džamije princeze Esmihuane – jedine džamije na Balkanu nazvanu po ženi, zatim hidrocentrala koja svojim dovodom vode i mjesta u kom je smještena, zasigurno je da će u, mada daljoj, budućnosti biti u službi svojevrsnog muzeja. Jajačku jedinstvenost također čine i neke endemske biljke.

I ovaj, budući muzej, bio bi još jedna jajačka jedinstvenost ali i veoma, veoma lijepa turistička atrakcija:

– Predlažem da se tlo okolnog dvorišta kao i unutrašnjost tornja i zidina crkve/džamije skeniraju i arheološki ispitaju.

– Da se ekshumiraju ljudski zemni ostaci u unutrašnjem prostoru crkve/džamije i eventualno dvorišta, a pronađeni artefakti restauriraju i pohrane u ovom prostoru, budućem muzeju.

– Za ljudske zemne ostatke odrediti mjesto u dvorištu, a nadgrobna obilježja načiniti po ugledu na srednjovjekovna nadgrobna obilježja.

– Zidove crkve restaurirati na najkvalitetniji način pod visokim nadzorom kontrole materijala i izvođenja radova (da se ne bi ponovio slučaj poput Medvjed kule koja je restauracijom značajno oštećena).

– Uz radove na zidovima riješiti najpribližnije rješenje otvora (prozora, vjerovatno postoji drugi naziv).

– Podno i krovno rješenje crkve načiniti na izvoran način, tj. da se drvena građa krova i podova urade ručno kao tesana ili kao rezana građa, a potom ručno djelomično tesana na način kako se to, npr., čini povremenom restauracijom Kastela u Banjaluci.

– Nakon završetka svih građevinskih radova, kao i uređenja unutrašnjosti crkve/džamije dvorište ograditi metalnom ogradom, po mogućnosti kovanom, kako bi kompletan objekat izgledao primjereno vremenu izgradnje istog.

Što se tiče unutrašnjeg uređenja, s tim i namjene, predlažem:

– da se vidljivi ostaci mihraba rekonstruišu, prilaz mihrabu bude ograđen s dvije niske ograde, npr. niski drveni stubovi povezani lancima. Pored mihraba postaviti ploču s dvojezičnim natpisom (na domaćem i recimo engleskom jeziku): „Mihrab, mjesto odakle se imam obraćao vjernicima“.

– da se na drugoj ili na istoj, (ukoliko je moguće – poznatoj strani i mjestu) izgradi oltar kom je također prilaz ograđen niskim drvenim stubovima povezani lancima i, također, postaviti ploču s odgovarajućim natpisom.

– da se na prednjoj strani, suprotnoj ulazu, izgradi podest na kom će u vidu statue, kipa, biti kralj Stjepan u kraljevskoj stolici s kraljevskom krunom i odjećom, odorom, na osnovu opisa nošnje kralja. Prilaz cijelom podestu zaštiti s određenim odstojanjem također s drvenim ali višim stubovima (ovisno o visini podesta), također povezani lancima. (Zapravo, podest s kraljem postaviti na stranu nakon što se odredi na kojoj strani – uz koji zid će se izgraditi oltar.)
Pored kralja postaviti zastavu s kraljevim grbom.

– Ispred statue postaviti dvojezični natpis:
„U ovoj prostoriji 17.11.1461. godine krunisan je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević“.
(To je sve što bih napisao. Ne bih dodavao druge podatke, poput kad je pogubljen, itd… Najvažnije podatke o crkvi/džamiji, kao i samom kralju, mogu se odštampati u vidu prospekta i prodavati unutar muzeja od strane turističkog uposlenika, a prospekt također pisan dvojezično ili višejezično – engleski, njemački…)

– Ostatak prostorije urediti muzejskim artefaktima pohranjenim u staklenim vitrinama,na zidu npr. slikom kralja, slikom karte tadašnje Bosne, sliku bosanske loze Kotromanića (uradak prof. dr. Envera Imamovića)…

– Osvjetljenje unutrašnjosti uraditi na način da se svijećnjaci i uljanice na zidovima izrade od tzv. kovanog metala. Predlažem da se taj dio posla povjeri našim komšijama, čuvenim majstorima, porodici Anđelić iz Majdana. (Preci te porodice radili su sve radove od metala na izgradnji džamije Ferhadije u Banjaluci koja je izgrađena 1579. godine. Nakon što je 1993. ista porušena, Komisija za rekonstrukciju Ferhadije je na osnovu dokumenata pronašla pretke Anđelića, te su isti posao uradili na rekonstrukciji Ferhadije koja završena 2016. god. Stoga, ta porodica bi zasigurno kvalitetno uradila i na ovom projektu sve radove od metala – ogradu, ulazna vrata, itd…)

Želim naglasiti da spomenuti svijećnjaci i uljanice trebalo bi da funkcionišu na principu LED osvjetljenja s tim da se postave sijalice u formi plamena.

– Nakon svih završenih radova u podnožju zidina i dvorišta tornja i crkve/džamije postaviti LED rasvjetu s programiranom automatikom rasvjete kako bi noću zidine tako i krovovi te dvije građevine, ali i dvorište bili u cijelosti osvijetljeni. (Naravno, u samoj pripremi radova predvidjeti blagovremeno radove za ovu svrhu).

– Dvorište lijepo urediti u vidu parka, ukrašen ukrasnim autohtonim zimzelenim biljem i cvijećem, posebno ružama.
U srednjem vijeku ruže su se sadile okolo samostana smatrajući da ujedno posjeduju i ljekovito dejstvo.
Islam kazuje da su svi Pejgamberi, Božiji Poslanici, imali obilježje ruže na svojim leđima…
Kako god, ruže su uvijek dobro došle, zar ne?

S najboljom namjerom.

Zijad Plivac