Piše: Zijad Plivac

Podstaknut „Prvim business forum jajačke dijaspore“, održanim 23. marta ove godine u hotelu “Turist ’98”, dobih osjećaj optimizma da je neko, ipak, shvatio značaj dijaspore, nadajući se, ono na prvu, da je namjera iskrena i da se ne radi, kako se u Jajcu često o projektima komentiraše: „Mah…, nema od toga ništa! To samo neko ubire pare.“

Naravno, previše je razloga za opravdanost takvih komentara, što na kraju, dovede do masovnog iseljavanja stanovništva iz Jajca, BiH, pa i regiona. Jer, u novonastalim ex Yu zemljama, u kojima demokratska vlast ni nakon četvrt vijeka još nije uspostavljena, čovjek – vrijednost je nepoznanica i nepoželjnica.

Zapravo, u republikama bivše SFRJ na vlast su uspostavljene i snažno učvršćene diktature nacionalmafijaškostranačkih klanova. Stoga je obični građanin sveden na minoriziranu individuu koja, očigledno, vlastima uglavnom ne znači ništa (sim formalnih glasova).

Dodati tome rad, svijest i borbu vlasti za građane koji žive van granica zemlje uglavnom predstavlja namjeru karikaturalnog, crnohumornog karaktera jer je na snazi opšta propaganda na obraz dijaspore.

Treba dodati tome da je propaganda protiv dijaspore otpočela u jeku rata devedesetih. Rezultat toga je da je do dandanas logistika iz dijaspore tokom devedesetih čista nepoznanica.

Odgovorno tvrdim da su instrukcijama čak vršena fotografiranja i video snimanja u dijaspori i prikazivana u Bosni s geslom: „Evo kako naša dijaspora uživa!“(U prijevodu: boli njih ona stvar za vama). Snimanje je vršeno čak i na mjestima odakle se iz dijaspore organizovano slala baš velika finansijska pomoć građanima Jajca. I u vrijeme najveće blokade pronalazili su se „kanali“ kako bi se poslao novac.

Naravno, slati su i paketi od kojih većina nikad nije uručena. Zatim, nakon rata, od strane vlasti, nastaje period potpunog ignorisanja dijaspore, a mahinacije na terenu i na svim nivoima – već stečeno opšte nepovjerenje, dovelo je do sveopšte, nimalo lijepe slike. Bio je to za običnog čovjeka jako loš, veoma ružan – veoma kriminogen i veoma ponižavajući period početka tzv. slobode.

Prema tome, na štetu građana Jajca koji žive u Jajcu i na štetu dijaspore propaganda je učinila svoje. Uz sve to, kad ljeti „zaplovi“ dijaspora, istina značajnim brojem pokondirenih Šveđana i iz drugih zemalja, građani Jajca jedva čekaju da se dijaspora raziđe – „da odahnemo“.

Da se moglo više, moglo se. Primjera radi, pravu manipulaciju od strane jajačke vlasti lično sam doživio 2006. kada su na moju inicijativu bosanski klub iz Linca, tada najveći i najaktivniji bosanski klub dijaspore u svijetu, kao i džemat Nur Linc, najveći austrijski džemat, u dva navrata bili spremni ugostiti pun autobus Jajčana koji žive u Jajcu, platiti sve troškove puta, smještaja, ishrane i svakoj osobi uručiti džeparac u iznosu od najmanje 20 eura, itd. , ali i uspostaviti vezu Jajce – Linc.

Međutim, jedan dio Jajčana krajem aprila 2007. ode u Italiju!! Baš u isto vrijeme kad je posjeta zakazana Lincu!?

Zbog toga, pošto su Jajčani bili rezervisani kao gosti, skoro godinuipo ni džemat ni klub nikoga ne ugostiše, a dva puta rezervisana sala nove zgrade opštine Linc, gdje su bili planirani kulturnoumjetnički programi, vjerovatno se morala platiti. Naravno da me je bilo sramota.

A šta može bilo koja dijaspora i bilo gdje? Dovoljno je reći da je Izrael osnovala jevrejska dijaspora i da ga finansira svojim, ujedno najpoznatijim svjetskim, trgovinskim lancima, koncernima, filmskom industrijom, itd.

Da ne bude – „ ni gavran nije crn koliko kažu“, ipak je u međuvremenu uspostavljena nekolicina kontakata s dijasporom.

U ovom mjesecu, nakon 1995. godine – nakon duge 24 godine, održan je „Prvi business forum jajačke dijaspore“. Već prije četiri godine načelnik Hozan mi reče da se s dijasporom zaista mora uspostaviti bolja veza i podići je na viši nivo, što mi se veoma svidjelo.

Lično me raduju ovi napori i pozivam sve Jajčane, ako mi dozvoljavate da vam se obratim, da ne pišemo, često isprazne, komentare već da svako od nas pokuša se odlučiti na investiciju, naravno ko je u mogućnosti, da Jajčani koji rade na važnim radnim mjestima, na dobro plaćenim radnim mjestima da pokušaju investirati u Jajcu, da pokušaju dovesti investitore, da obrazovani pišu kolumne, korisne članke, organizuju predavanja i s tim podstiču korisne i lijepe stvari…

Ne trebaju nam više humanitarne donacije. Nakon 24 godine sramota bi bilo to igdje spomenuti!

Volio bih da se konstruktivne ideje, projekti, uz moguće investitore, šalju što više, da se taj proces prosto zahukta, i da na adresu opštine, kao takve, što češće pristižu, ali i da komunikacija, po želji pojedinca ili grupe, bude javna.

Ali isto tako pozivam nadležne da se više ničije ideje ne kradu već da se nakon prihvatanja nečije ideje obznani građanin ili građani, te da se s tim fer činom dadne trajna podrška i satisfakcija i svim narednim osobama koji će eventualno pronaći novu ideju, a ista za korist ove naše male porodice koja se zove jajačka Općina.

Zar je teško obznaniti i time znati, primjera radi, da je idejni osnivač skokova s vodopada naš sugrađanin, gdin Zoran Marjanac, a ne Agencija ili Općina?
Kako ćemo se ponositi s tom atrakcijom kad svi znamo da u temelju nije poštena?

Zato, pozivam nadležne da te i takve greške trebaju odmah ispraviti kako bi se došlo do boljeg povjerenja i s povjerenjem se ubuduće ulazilo u nove projekte i bolju saradnju.
Jer, previše smo svi izgubili vremena kao žrtve opštih mahinacija.

Dovelo se „cara do duvara“: radnika skoro da više nema. Nema ih jer su otišli raditi u inostranstvu, u nekom daleko poštenijem društvu. Zato jer je radnik četvrt vijeka bio predmet mahinacijama poslodavaca, čovjek predmet mahinacijama političara, a sve zajedno čini jedan vir koji radnika, običnog čovjeka odvuče na dno. „Ničija nije do zore…!“

Dakle, ne bude li u startu znakova iskrenosti, pišimo – propalo.

Dijaspori to u biti neće naškoditi: biće gdje jesu, a dijelom i moraju.

Moja generacija stari, a kako mi ne imadosmo mjesta u našem društvu, stoga naša djeca i unučadi pogotovo nemaju i neće imati.

 

 

 

 

(Jajce Online)