Dramaturškinja Tanja Šljivar odabrala je tri najbolja dramska teksta pristigla na javni konkurs za originalne dramske tekstove Nevid teatra u okviru projekta «Obrazovanje kroz igru», koji se provodi kroz zajednički projekat UN-a: “Dijalog za budućnost: Promovisanje društvene kohezije i raznolikosti u BiH“.

Najbolji autorski dramski tekstovi su: Sara Velaga (24) iz Jajca sa tekstom „Blago ispod krova“, Nedim Puriš (21) iz Zenice sa tekstom „Domovinom mojom“ i Milica Malešević (23) iz Banja Luke sa tekstom „Gdje se sakrila ljepota?“

 

BLAGO ISPOD KROVA

SARA VELAGA

VUKOVARSKA 6/17 70101 JAJCE

5.2.2019. JAJCE

MJESTO RADNJE: JAJCE

LIKOVI: DJEVOJČICA JELENA, DJEVOJČICA ASJA, DJEČAK EMIR, DJEČAK ANDREJ, OLOVKA, PAPIR

Bila jednom jedna Bosna, velika i ponosna. Uz nju i Hercegovina, sve krš i dolina, puna blaga i ljepote, ali i uz neke tužne note. U toj Bosni i Hercegovini, u mom gradu, htjedoše djeci budućnost da ukradu.

Rekoše im ovako,

Nimalo naivno i lako.

Pod jedan krov neka idu djeca što vole plavu i žutu boju, a druga djeca neka su na broju. Ako su im draže crvena i zelena, pod drugim krovom počinje njihova smjena. Zašto je to tako bilo, nije mnogo jasno bilo, osim što odrasli znaju da govore mnogo glasno, a djeci malenoj da sve ostane nejasno. Buka nadjača dječiju graju i ne bi više osmijeha u punom sjaju. Jedni su išli u školu ujutru, a drugi u podne. Drugare svoje sretaše samo u prolazu. Niko da snage smogne i da djeci pomogne. Sve do jednog dana, kada dođe jedna hrabra dama.

Visoka, tanka i crna. Reče ona djeci:

„Moja djeco, crvena, zelena, žuta i plava,

Budućnost nije šala.

Bez obzira na vaše boje, djeca treba da zajedno stoje.

Korak naprijed hrabro vi, a ja ću vam u tome pomoći!

Upoznajte mog druga! Zove se papir! Prazan je bez vas, ali mogao bi biti pravi spas. Uz moje riječi na njemu, promijenićemo odraslima temu!

Jer u ovom gradu ima mnogo skrivenog blaga, znate li vi to djeco draga?

Dođite zato da krenemo sada, jer nas čeka potraga!“

EMIR(zbunjeno): „Ali kako ćemo znati gdje tražiti?“

OLOVKA: „Dovoljno je da mi kažete omiljenu boju, odmah ću vam ispričati priču svoju.“

JELENA(zabrinuto): „A šta ako volimo različite boje?“

PAPIR: „Priđite bliže i otkriću vam tajnu. Po meni možete slikati kao po platnu! A baš to što volite različite boje svi, važna je stvar koju ne znaju odrasli. Zamislite da sve na svijetu, ima samo jednu boju? Kako bi samo dosadno bilo ptici u letu, ribi u moru, čovjeku na zemlji, da ne vidi nešto drugačije? A više boja skupa, postaje jako moćna grupa. Zato brzo šapnite mi svoju i razbijte ovu bijelu dosadu moju. A kao nagradu za svu vašu snagu, ispričaću vam sa olovkom priče o blagu. To je blago ovog grada, ali dosta priče sada. Idemo u pustolovine nove, šarene, vesele i mnogo bolje.“

JELENA(ushićeno): „Ja bih mogla prva. Volim crvenu boju jako, ovo će biti lako! Olovko draga, pokaži nam sva ta skrivena blaga. Zbog tebe papiru, pročitaću danas novu lektiru! Jer želim listati prijatelje tvoje, dodajući svakom malo svoje boje.“

PAPIR(radosno): „Vidi sada ovu caku, tvoju boju pretvoriću u bajku. Crvena je boja ljubavi, to već sigurno znaš. Ali ljubav prema gradu treba tek da otkrivaš. Ovdje baš u Starom gradu, ljudi već godinama čuvaju posljednju nadu. Tu je nekad bila obrana grada, od svakog problema i jada. Danas je otvoren svima, da uživaju u pogledima. Odavde baš sa Starog grada možeš vidjeti čak i ovo mjesto gdje smo sada.“

ANDREJ(ushićeno): „Ovo je dobra igra. Srce mi lupa kao čigra. Reci mi sada, ti olovko mala,kakvu priču krije boja plava?“

OLOVKA: „Tebe čeka biser grada, dođi sa mnom do tajne vodopada! U cijelom svijetu samo na ovom mjestu nalazi se vodopad u centru grada, a pazi tek ovo sada. Rijeka Pliva žuri brzo u padu, da u Vrbas ulije svu svoju nadu. I taj pad visine 20 metara, najljepši je biser svih na svijetu centara.“

JELENA(uzbuđeno): „Wow, ovu priču nisam stvarno znala, a tek šta bi mi moja boja dala? Volim najviše zelenu, imate li priču za malu Jelenu?“

Papir(veselo): „Za tu boju, otkriću vam najdražu priču svoju! Djevojčice draga, znaš li gdje se kriju prirodna blaga? Malo dalje od samog centra grada, ljeti se sreću lica draga. Okupe se svi na Plivskom jezeru, gdje se sviđa čak i pudlici i pekinezeru. Tu se krije 20 malih kućica na vodi, zovu se mlinčići, a zašto, čik pogodi? Nekada se tu pravilo brašno, a danas opet u dva, možeš vidjeti rad mlina. Od brašna se pravi hljeb, a ja sam već gladan, zjev zjev.“

EMIR(zbunjeno): „Ali ako sve ove boje, tako lijepe priče nose. Zašto onda odrasli u školi, govore o patnji i boli donose? I zašto baš zašto ja, zbog svoje omiljene boje u školu ne mogu kad i Jelena? Vidim je tek nekad pored puta, je li to zato što mi je omiljena boja žuta?“

PAPIR(ozbiljno): „Vidite djeco draga, i pored sveg ovog blaga. Svaka bajka ima negativca, samo on često mijenja lica. Ipak, kao što dobro znate, pobjedu sami birate! I zato baš uz tvoju boju, otkriću vam poruku svoju! Žuto je sunce iznad ovog grada, a ono, zar ne, svima pripada? Kada više boja udruži svoju snagu, krov može služiti samo ovom blagu. Da ga štiti čuva, posebno kada zaduva. A sve druge krovove neka sruše u glavi, jer djeca su najbolji drugari.“

OLOVKA(poletno): „Rekla sam vam već da imam ideju pravu! Idemo u školsko dvorište na travu! Pokazaćemo odraslima da je najveća sreća, kada su djeca zajedno! Biće prepuna vreća, smijeha i ljubavi, a to je izvanredno!“

ASJA: „Šta sad da radimo, uskoro počinje druga smjena? Zvoniće školsko zvono, a onda ide promjena!“

OLOVKA(odlučno): „Ostajemo ovdje zajedno svi! Da pokažemo kako nećemo na to pristati! U pomoć ćemo pozvati i glavnog pisca ovog grada! Znate da je njegov kip u blizini sada? Nikola Šop važan je za ovaj grad, a uz njegovu pjesmu možemo početi sad! Zove se krov, baš kao motiv naše priče, a zajedno ćemo napisati stih koji nas se tiče!“

PAPIR: „Pod njim se svršava moj put. Pod sobom on jedan mali život skriva. I svakog dana sve sam više pognut. Kao da mi krov, sve niži, niži biva!“N.Šop

Kada stihove Nikole Šopa vidješe odrasli iz škole, shvatiše šta treba da urade ako djecu vole! Zazvoni školsko zvono za drugu smjenu, ali napraviše oni promjenu! Izađoše svi na travu i promućkaše svoju glavu. Djeca su umakala ruke u različite boje i ostavljala tragove svoje. Papir više nije bio bijel i dosadan i nikada više neće biti sam. Olovka se od silnog pisanja, umorila i od disanja, ali dođoše zato i druge, da zajedno oslikaju boje duge.

U tom mom Jajcu gradu,

Djeca sačuvaše poslednju nadu.

Srušiše sve krovove koji djecu dijele

I vratiše osmijehe vesele.

Oživi vodopad iz plave boje,

Jezero zeleno pusti kapi svoje,

Ljubav crvenu u Starom gradu,

Obasja žuto sunce kao nagradu.

Bosna i Hercegovina i sva njena djeca, malena, ali i ona malo veća

Pokazaše još jednom šta je prava sreća.

 

 

KRAJ

 

 

 

(Jajce Online)