epa06740428 Two taped-off pages from the diary of Anne Frank are shown as the Anne Frank House publishes the previously unknown text, in Amsterdam, The Netherlands, 15 May 2018. Two pages from her world-famous diary have been made visible with digital photo-editing techniques. Anne Frank (1929-1945) was a Jewish girl who had to hide from the Nazis in her Amsterdam home during the Second World War until she was discovered and taken to the Auschwitz concentration camp and later relocated to the Bergen-Belsen concentration camp where she died at the age of 15. EPA-EFE/BAS CZERWINSKI

Piše: Draga Bursać

A sve je počelo sa Annom Frank… ili se to barem tako čini. U eri sveopšte revizije svega zdravorazumskog, na tapet u Hrvatskoj došla je i književnost. Preciznije Dnevnik Anne Frank.

I onda je Anne, djevojčica sakrivena na tavanu amsterdamskom protjerana iz hrvatske dječije književnosti. Jednako kao što bi ju cenzori protjerali na ulice Amsterdama u ruke nacista, jednako kao što bi joj spalili dnevnik. Da ne opterećuje, istinom da ne budi ljude iz projektovanog revizionističkog sna.

E, to se desilo u Hrvatskoj, to se desilo kada neko kaže kako je na snazi neki čudni “nesporazum” Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske sa knjigama. Zapravo, to je nesporazum narečenog Ministarstva sa zdravim razumom. Jer, u tom prvom otkosu, koji je zahvatio intelektualne moći ljudske, a koje su se trebale prenijeti mlađim naraštajima, stradali su i Salingerov Lovac u žitu i Kunderina Nepodnošljiva lakoća postojanja.

Naravno, zdravorazumski pisci odmah su pokrenuli peticiju za vraćanje Dnevnika Anne Frank na popis lektire, jer je to ljudski i civilizacijski. I ne treba nešto pretjerano pojašnjavati zašto je Anne Frank neophodna u školskoj lektiri, ali evo samo nekoliko riječi nezavisnog saborskog zastupnika Bojana Glavaševića, koji poručuje da je odnos prema knjizi Dnevnik Anne Frank ilustrativan primjer odnosa Vlade prema holokaustu. A taj odnos pokazuje duboko nerazumijevanje činjenice kako je odbijanje suočavanja sa prošlošću direktan put u ponavljanje svih najgorih grešaka.

“To nije bilo kakva knjiga, ovo je jedan u nizu znakova procesa koji je namjeran, a mogu ga opisati kao kolektivno programiranje zaborava. Knjiga je neka vrsta intelektualne i emocionalne vakcine i da nije bilo nje današnji bi svijet bio neuporedivo gori nego što jeste”, rekao je pošteni saborski zastupnik Bojan Glavašević i pozvao hrvatsko društvo da reaguje.

‘Mi smo spremni, poglavniče’ u lektiri

I baš je u imunizaciji od kolektivnog zaborava bit, prije svega, Dnevnika Anne Frank. I baš se zbog toga čita jednako kao i Jama Ivana Gorana Kovačića, na primjer. Ali, hej, pa Jama je odavno izbačena, uz objašnjenje koje će valjda teretiti i Anne Frank – suviše je uznemirujuća za dječicu. I vidite vraga, Anne Frank i Goranova Jama uznemiravaju djecu, pa lete iz lektire, ali eto knjiga Stjepana Tomaša Moj tata spava s anđelima – Mali ratni dnevnik itekako je poželjno štivo. A to štivo koje djeca čitaju vrvi neoustaštvom.

“Sva je treperila od unutrašnjeg uzbuđenja kad je čula kako Bobo ili Jure viče: ‘Mi smo spremni, poglavniče!'”

ili

“Srbi koji su otišli, pišu mu, više im nisu prijatelji, a oni koji su ostali – jesu.”

Treba li uopšte napominjati da roman naprosto do neba glorifikuje Marka Perkovića Thompsona. A, gdje je Thompson, tu nema Srba, pa makar bili koliko crno ispod nokta, makar se krili u nekakvoj “kućici ježevoj”.

I onda je na red došao drugi ideološki otkos, u kome su, prema odluci Ministarstva znanosti i obrazovanja Hrvatske, izbačeni sa popisa obavezne lektire: Mali princ, Ježeva kućica, Srebrne svirale, Smogovci, Grga Čvarak, Alisa u zemlji čudesa, Breza, Poštarska bajka, Petar Pan, Pinocchio, Pipi Duga Čarapa, Strah u ulici lipa, Junaci Pavlove ulice, Heidi i brojni drugi. Jer, samo nepismena djeca će biti dobri podanici!

Kako se čini, nije samo i jedno “zli četnički” Ježurka Ježić opasnost za hrvatsku dječicu. Tu su i Pinocchio, koji bi da otima Istru i Dalmaciju, tu je Alisa koja je na opijatima, romantični Mali princ, Pipi Duga Čarapa sumnjivog porijekla, na koncu – tu su i oni crveni Smogovci.

Dobrodošli u 19. stoljeće

I ne, nije ovo niti smiješno, niti sakrkastično. Kada se Ministarstvo znanosti i obrazovanja pretvori u komisiju za ćudoređe, kada morališe na nacionalističkoj struni, nema mjesta čitanju. Šta djeca ima da čitaju kad im je dovoljan ratni dnevnik Stjepana Tomaša i Thompson kao vannastavni svenarodni pojac.

Naravno, sa pravom se bune Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, koji su reagovali saopštenjem, u kojem navode da je ova odluka veliko razočaranje. “Opet nas je sustiglo pretprošlo stoljeće, a na ozbiljnom smo putu još dalje unatrag”, poručuju književnici.

To jeste istina, uz apendix da se u današnjem hrvatskom, kao i u bilo kojem postjugoslovenskom društvu, književnici uvažavaju kao lanjski snijeg, osim ako nisu dio nacionalističkog establišmenta. I onda je posve normalno, kao u Fahrenheitu 451, izbacivati i ništiti ultimativnu književnu vrijednost, nauštrb skribomanskog smeća. Jer, šta je u predominatnom hrvatskom nacionalističkom narativu Branko Ćopić nego srbokomunistički okupator, koji vrši divezije na terenu preko SAO Ježurke Ježića, a tome se može stati na put i za vrat jedino, npr. Tuđmanovim Bespućima povijesne zbiljnosti i lupetanjima o životu Hrvata u nekakvoj iranskoj prapostojbini.

I onda imamo inverznu perverziju, baš tako, po kojoj petparačke ludorije postaju književnost, a vrhunska dječija književnost biva nogom u zadnjicu izbačena iz lektire. Na koncu, Thompson i Tuđman su samo priprema za “ono drugo”, “ono što dolazi”.

A, šta dolazi, ako to ne spriječi hrvatska država?

Fahrenheit 451 i obračun s papirom

Primjerice, dolazi knjiga i film Mit o Jasenovcu Romana Ljeljaka. A ovaj užasni profašisitički naputak, pod okriljem Šibenske biskupije, već je promoviran u Franjevačkom samostanu i župi sv. Antuna Padovanskog, Šubićevac. Promocija je bila posebno inetersantna po jednoj jedinoj rečenici, koju izgovara autor neoustaškog pamfleta, a zbog koje zabrana silnih knjiga dobija naopaki smisao. Naime, Roman Ljeljak kaže: “Židovi su od NDH-a dobili mogućnost da prežive.”

Te je u kontekstu te rečenice o “mogućnosti” preživljavanja, u apoteozi ustaštva, gotovo human čin izbaciti Anne Frank i Ćopića iz lektire. Smije se nacionalsitički mejnstrim kroz ove riječi i progovara svima zdravog razuma i čiste svijesti, još ste dobro prošli, nakon ovog slijedi zabrana, pa spaljivanje.

Dobrodošli u kombinaciju Srednjeg vijeka i nacističkih obračuna i čistki sa hartijom. A u toj kombinaciji najpravednije je da se sklone i Mali princ, i Pinocchio, i Heidi, i Anne Frank i da sa sobom pokupe Ježurku Ježića.

Jer će biti spaljeni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.

 

 

Izvor: Al Jazeera