„Selam, direktore. Ovdje… Šta ima, kakva je situacija. Ja napustih firmu, što nisam trebao, al’ šta je, tu je, pa pitam vas da li vam treba vozača da se vratim. Ako postoji mogućnost…“.

Riječi su ovo poruke koju je 22. januara Mehmedu Alispahiću, direktoru živiničke firme „TermoGLAS“, poslao njegov nekadašnji radnik koji je prošle godine, u potrazi za boljim životom, napustio firmu i otišao na rad u Njemačku.

Inžinjeri razvlače kablove

Slična poruka direktoru Alispahiću stigla je i prije nekoliko mjeseci od još jednog njegovog nekadašnjeg radnika koji se, također, želi vratiti nazad na posao. Što nije rijedak slučaj ni u mnogim drugim firmama u Tuzlanskom kantonu koje su uposlenici napuštali zarad odlaska na rad u zemlje Evropske unije (EU).

– U 2018. godini moju firmu, koja zapošljava 70 radnika, napustilo je njih četvero, od kojih se dvoje, nakon nekoliko mjeseci provedenih vani, javilo s molbom da ih primim nazad na posao. Odu s uvjerenjem da će im biti bolje, što ja, naravno, razumijem. Ljudi, posebno oni koji imaju posao i neku pristojnu plaću, ne odlaze zbog veće zarade koliko zbog stvorene psihoze nesigurnosti i besperspektivnosti u zemlji – kaže nam direktor Alispahić.

Inače, nema precizne statistike o tome koliko je bh. građana, kako onih bez posla tako i onih koji su imali zaposlenje, što putem Agencije za rad i zapošljavanje BiH, inozemnih agencija na čijem čelu su bh. građani s adresama u zemljama EU ili samostalno, u posljednje dvije-tri godine otišlo iz države u potrazi za dobrom zaradom u nekoj od evropskih zemalja.

Isto tako, nema ni podataka koliko se njih nakon kraćeg boravka u inozemstvu, zbog nemogućnosti prilagodbe novim uvjetima rada i neispunjenih obećanja onih koji su im ponudili posao, vratilo nazad u domovinu.

Mensur Hukić, direktor firme „UNIS TOK“ iz Kalesije, koja zapošljava više od 350 radnika, u razgovoru za naš list potvrdio je da je u 2018. godini ovu firmu napustilo blizu dvadesetak radnika starosne dobi ispod 30 godina, među kojima i dva inžinjera.

– Ljudi prethodno pribave potrebne papire i onda nas obavijeste da odlaze. Četvorica od onih koji su otišli su se već nakon nekoliko mjeseci vratila s molbom da ih primimo nazad na posao. Žao mi je kad odu ljudi, posebno oni koji ovdje ostave kuću, imanje, prijatelje, pristojnu plaću misleći da u inozemstvu euri rastu na grani. Shvatam one koji ne rade, koji su bez kvalifikacija, ali ne mogu da shvatim inžinjera elektrotehnike da napusti posao na kome je poštovan i dobro plaćen i ode u Sloveniju da razvlači kablove i zavrće sijalice. I to za skoro istu plaću koju je imao u BiH – kaže nam direktor Hukić.

Pogoduje raznim mešetarima

U prilog svojim tvrdnjama Hukić navodi da zna slučajeve iz Tuzle gdje su supružnici otišli na rad u inozemstvo iako su imali dobro plaćene poslove, stanove, vikendice, uživali i u odmorima…

I on smatra da napuštanje BiH nije samo posljedica lošeg materijalnog stanja građana već i stvorene atmosfere, što odlično pogoduje raznim mešetarima.

Svi do jednog vlasnika i direktora firmi s kojima smo razgovarali stava su da je potrebno da država oslobodi realni sektor nekih nameta kako bi oni mogli otvarati nova radna mjesta i poboljšati materijalni status svojih uposlenika. Ističu da bi domaći poslodavci mogli „čuda napraviti“ samo da imaju ambijent u kome će normalno raditi i poslovati.

Jeftina radna snaga na kojoj zarađuju gori od njih

– U prošloj godini moju firmu, koja zapošljava 50 radnika, napustilo je njih pet, od kojih su dvojica zatražila da se vrate na posao. Kako država još ne reagira, i ja i vlasnici većine ozbiljnih firmi u TK poduzimamo vlastite mjere kako bismo stimulirali uposlenike da ostanu u zemlji. U mojoj firmi nema radnika s plaćom ispod hiljadu maraka. Plaće su redovne, dažbine državi svi uredno plaćamo. Mnogi koji napuste posao i odu vani brzo shvate da su jeftina radna snaga na kojoj zarađuju gori od njih – kaže Faruz Tulumović, vlasnik „Aluplastike“ iz Živinica.

Na satnici iznajmljenog radnika zarade dva eura

Privatne agencije koje se bave posredovanjem u zapošljavanju registrirane u Sloveniji i Hrvatskoj uglavnom su vlasništvo bh. državljana. Oni iznajmljuju radnike velikim firmama koje izvode radove po zemljama EU. Na satnici svakog radnika zarađuju više od dva eura.

– U decembru je u Stuparima kod Kladnja upriličen sastanak vlasnika agencije registrirane u Velenju, kojeg poznajemo po nadimku „Šumar“, sa zainteresiranim za odlazak na rad u inozemstvo. Na sastanku se pojavilo blizu 300 mladića s prostora TK i RS, uglavnom nezaposlenih, ali i znatan broj onih koji rade u domaćim firmama. Ovaj koji je držao sastanak obećavao je dobru zaradu i dobre druge uvjete, ali bez neke posebne garancije – kaže za naš list mještanin Kalesije koji je prisustvovao sastanku u Stuparima.

On „trenutno vaga“ hoće li napustiti firmu u kojoj sada radi i otići u sličnu firmu u Sloveniji.

 

 

(fokus.ba)