Vahidin Preljević je više puta tokom razgovora naglasio kako je postojanje književnih časopisa od vitalnog značaja za kulturu jedne zajednice, te da su oni glavni medij kroz koji će se društvo upoznavati sa savremenim literarnim zbivanjima. On je kazao i to kako u periodici objavljuju i mnogi mladi autori koji imaju istančan umjetnički izraz i koji pred sobom imaju zavidnu spisateljsku budućnost.

Kako nam je na samom početku rekao, čitaoci mogu očekivati da će i u novom broju Života ostati vjerni ambiciji da budu ogledalo raznovrsnog književnog života u BiH, ali i da će nastaviti otvarati prostor kulture prema susjedstvu, kao i onim jezicima i zajednicama koje su kod nas manje poznate.

Život je književni list koji trenutno izdaje Društvo pisaca BiH, a osnovan je davne 1952. godine. Njegovi urednici su kroz historiju bila mnoga poznata imena iz svijeta književnosti među kojima se ističu Meša Selimović, Hamid i Mak Dizdar, Alija Isaković, Nedžad Ibrišimović, Irfan Horozović, Ibrahim Kajan i mnogi drugi. Zanimljivo je kazati kako su u ovom književnom časopisu, prije samog objavljivanja u formi knjige, periodično objavljivani fragmenti možda i najvećeg romana bh. književnosti “Derviš i smrt” Meše Selimovića.

U novom broju spojene tradicija i savremenost

“U redakciji časopisa Život, s kolegom Almirom Bašovićem na čelu, postoji svijest da nismo od jučer, tako da uvijek težimo pronaći balans tradicije i savremenosti. Tako će čitaoci u novom broju moći pročitati razgovor s klasikom bh. književnosti Irfanom Horozovićem, zatim nove originalne književne priloge Marka Vešovića, Zlatka Topčića, Refika Ličine, Almira Imširevića, Ljubice Ostojić, ali i književnica i književnika mlađe generacije kao što su Mirza Skenderagić, Edin Salčinović, Slađana Golijanin i dr. Imamo u ovom izdanju i jedno posebno težište: gotovo trećina broja je posvećena fenomenu 1968. i književnim, kulturnim i generacijskim zapletima i preplitanjima koje su donijela ta događanja od prije 50 godina”, govori Preljević.

Foto: D. S./Klix.ba

Foto: D. S./Klix.ba

On pojašnjava da se ekipa okupljena oko lista Život potrudila da sučeli dvije perspektive kada je riječ o fenomenu 1968. godine – kombinaciju autentičnih glasova te generacije s osvrtima iz današnje vizure.

“Kolega Matija Bošnjak je o 1968. napravio izvrstan intervju s Dušanom Sabom, Amir Kamber s Heinzom Budeom, Jasna Šamić nam daje uvid u Francusku ’68, Tanja Miletić-Oručević nas podsjeća na specifičnosti zbivanja u poljskoj kulturi, a donosimo i jednu književnu poslasticu – polemiku Milana Kundere i Vaclava Havela o praškom proljeću, koja do danas nije izgubila ništa od svoje svježine. Tu je i mnoštvo drugih priloga, od poezije iz regije (Đorđe Matić, Boris Jovanović Kastel i Tijana Rakočević), književnih radova savremenih švedskih, čeških, slovačkih i omanskih autora, do niza prikaza. Tu je i sjajni esej Jurija Tinjanova o parodija, koji je prevela kolegica Adijata Ibrišimović-Šabić. Inače, posebno smo zahvalni prevodiocima koji nam iz broja u broj omogućavaju da bogat književni život drugih jezika postane sastavni dio naše kulture. Tu su u ovom broju, pored pomenutih, još i kolege Hasan Zahirović, Naser Šečerović, Mirza Mejdanija, Hatidža Mujkanović, Branka Vinaver, Mirza Sarajkić i Munir Mujić”, kazao je Vahidin Preljević.

Postojanje književnih časopisa je od vitalnog značaja za kulturu

Uzmemo li u obzir da živimo u digitalnoj eri i da je gotovo sve aktivnosti iz stvarnog života moguće prenijeti na internet, pitali smo našeg sagovornika je li uopće danas isplativo štampati i izdavati književne časopise.

“Časopisi za književnost i kulturu postoje najmanje 300 godina. Oni su i historijski bili temelj kulturne javnosti, a i javnosti uopće, barem tako rezonira Jurgen Habermas u svojoj čuvenoj studiji o strukturalnoj mijeni javnosti. Književna javnost ne može slijediti logiku trenutnog i površnog nadražaja, skandala ili spektakla; istovremeno, nije dobro da bude izvan svog vremena. Književni časopis je stoga bio i ostao najbolji medij za ostvarivanje balansa između trenutka i trajanja. Finansijski isplativo u datom trenutku sigurno nije s obzirom na generalno stanje na našem ‘nepostojećem’ tržištu knjiga. Mislim da je svakako isplativo u jednom drugom smislu – dugoročno i iz perspektive kulture u kojoj djelujete. Ima tu još jedna bitna stvar, kultura, koliko god ona proizvodila duhovne fenomene, ne može opstati bez svog tijela, odnosno svoje konkretne materijalnosti i konkretne prostornosti, odnosno bez forme. Časopisi i knjige, papir i slova na njemu jesu to tijelo kulture koje daje ono što je Walter Benjamin zvao aurom. Digitalna stvarnost je korisna dopuna, ali ne može zamijeniti materijalnost kulture. Kultura bi umrla kada bi prestala biti, u doslovnom smislu, opipljiva”, dodao je on.

Foto: D. S./Klix.ba

Foto: D. S./Klix.ba

Kako dalje navodi Vahidin Preljević, izdanje jednog obimnog broja književnog časopisa u velikom formatu i s kvalitetnim dizajnom košta nešto manje od 5.000 KM. Međutim, navodi da je ovo okvirna cijena bez autorskih honorara koji su, kako kaže, poprilično skromni. On se posebno zahvaljuje Fondaciji za izdavaštvo i drugim partnerima na svesrdnoj podršci kada je riječ o potpori izdavanju lista Život.

“Posebno je mladim autorima potreban okvir o kojem smo maločas govorili, jer se drugačije ne bi mogli uključiti u književni život i komunicirati sa svojim kolegama. Možete, naravno, objavljivati pjesme na Facebooku i procjenjivati njihovu vrijednost prema lajkovima, ali iskreno mislim da je književni časopis ipak bolja provjera, gdje vaša pjesma ili priča ulazi u zajednički prostor s drugim. Stoga su književni časopisi od vitalnog značaja za našu kulturu. Kada je riječ o mladim autorima, imamo ih puno i veoma sam sretan zbog toga. Imam osjećaj da se upravo konstituira nova generacija veoma nadarenih književnika koji bi mogli obilježiti naredna desetljeća. Ono što mi se pak čini veoma važnim jeste to da mladi književnici, naravno, trebaju tražiti svoj neponovljiv izraz, ali ujedno odolijevati iskušenju da se, pod utjecajem nekih medija ili festivalskih marketing-promotora, koji često o književnosti ne znaju puno, pretvore u barbarogenije opijene vlastitom osobnošću, na šta posebno voli upozoravati kolega Almir Bašović”, istakao je Preljević.

Na kraju on naglašava da je književnost prije svega zanat koji treba savladati, što podrazumijeva i umijeće i znanje, neprestan rad na formi i tek onda je iz te osnove, kako zaključuje Preljević, moguće djelu dati svoj pečat.

(klix)