Na današnji dan (17. 1. 2017.), nakon kratke i teške bolesti, preminuo je akademik Dubravko Lovrenović, izuzetna intelektualna, znanstvena i ljudska ličnost, čijim odlaskom je Bosna i Hercegovina i grad Jajce izgubili jednog od svojih najboljih ambasadora, reprezentanata i najkompetentnijeg poznavatelja srednjevijekovne Bosne.

U znak sjećanja akademiku Lovrenoviću objavljujem dio govora sa simpozija od prošle godine u Jajcu, a tekst su pripremile njegove kćerke Majda Tolić i Lara Hedžić.

Kao prvo, JAJCE. Nije prošao dan kada nije spominjao Jajce. Jajčani najbolje znaju šta je i koliko je učinio za ovaj grad. Mi, njegova djeca, znamo s kolikom ljubavlju i strašću je to činio. Upravo zbog toga nam je izuzetno drago da je inicijativa za održavanje ovog skupa došla upravo iz Jajca; ne iz političkih motiva, ne iz interesa; nego od ljudi koji su pokazali zahvalnost za sve što je učinio za ovaj grad, i koji su i time pokazali da prava, iskrena prijateljstva ne može rastaviti ni smrt. Krasila ga je ljubav prema ovom gradu, prema ovoj zemlji, najljepše se osjećao ovdje. I kao što je rekao njegov kolega i prijatelj Neven Budak: „Jajce je bio grad iz kojega je iselio, ali kojega nikada nije napustio.“

Kao drugo, STEĆCI. Stećci su obilježili njegov život. Imao je, pored onoga što je tokom života radio, još mnogo planova, ideja koje je htio ostvariti. Nadamo se da će mladi ljudi koji su ostali iza njega nastaviti njegovim putem, na ovaj ili onaj način. On bi to uistinu želio. Mi znamo s kolikom je upornošću radio na nominaciji stećaka na UNESCO-vu listu kulturne baštine, mi znamo koliko je neprospavanih noći imao zbog toga. Uvijek bi mu, dok bi pričao o stećcima, zasjale oči. To su mogli vidjeti i njegovi najžešći protivnici, koji su mu, samo zato jer se nije uklapao u stereotipe kojih je ova zemlja puna, spočitavali mnogo toga. A on je smjelo i bez dlake na jeziku uvijek stajao u odbranu istine i pravde, u odbranu onih koje nije imao ko braniti. To bi činio hrabro i britko, uprkos mnogobrojnim osporavanjima i napadima i na sebe, na svoju ličnost, na svoje djelo. Ali, uspješno se borio protiv toga. Bio je nepotkupljiv. Pomagao je uvijek, bezrezervno, i nije govorio o tome. To se nekako podrazumijevalo. Podrazumijevalo se da pomaže ljudima oko sebe, često i onima koje nije ni poznavao.

HUMOR je treća riječ koja ga po mom mišljenju najbolje opisuje. Tata je bio veliki optimista, čovjek pozitivnog duha, u trenucima i dječačke radoznalosti i duhovitosti koja je bila zarazna. Volio se smijati, volio se šaliti, posebno na svoj račun, pa i u najtežim trenucima koje je, naročito u posljednje dvije godine svog života, proživio. Sretna sam što sam imala priliku tada biti uz njega. Njegov veliki prijatelj, Fra Ivan Šarčević, rekao nam je jednom prilikom da je u svom životu bio uz mnoge bolesne ljude, ali da je rijetko vidio osobu koja je imala toliku snagu duha sve do posljednjeg trenutka života. Takav je bio naš tata.

Svakodnevno nam se javljaju njegovi mnogobrojni prijatelji iz cijelog svijeta koji imaju samo najljepše riječi i uspomene na njega, njegov lik, život i djelo.

To nam zaista daje snagu i utjehu u trenucima kada smo tužni. Rado bih citirala njegovog prijatelja Vedrana Eminovića, koji živi i radi u Kanadi: „Inspirirao me je svojom hrabrošću da se bori s balkanskim zvjerima na najplemenitiji način. (…) Uvijek ću ga nositi u srcu kao prijatelja, neustrašivog i plemenitog borca za istinu i pravdu. Kad čujem riječ BOSANAC, pomislim na njega, jer je on najveći i i najsvjetliji primjer toga kako biti Bosanac, u svim plemenitim karakteristikama te riječi.“

Mi, njegove kćerke, ponosne smo na svog tatu. Ugradio je u nas ljubav prema ovoj zemlji. Praznina koju je iza sebe ostavio ostaće dok smo žive, ali isto tako i ponos na sve što je radio ili jednostavno na činjenicu da je bio naš tata. Podsticao nas je da budemo hrabre, da izreknemo svoje mišljenje i ne trpimo nepravdu, učio nas je svojim primjerom kako se nositi s teškoćama i kako ni u najtežim trenucima ne izgubiti dostojanstvo, ali ni smisao za humor. Mislim da smo to i naslijedile od njega.

 

 

(Jajce Online/Foto: Tvrtko Zrile)