U ponedjeljak veče, 17. januara u Haddadan džamiji u Jajcu obilježen je Šebi Arus, godišnjica preseljenja na Ahiret Maevlana Dželaludina Rumije. Šebi Arus je manifestacija koja se tradicionalno obilježava u Konji u Turskoj, a dugi niz godina obilježava se i u Sarajevu.
Šebi Arus u Jajcu obilježen je ; kraćim govorom o ovom alimu, čitanjem nekoliko stihova njegove Gazele o smrti i dovom.

Mevlana Dželaludin Rumi bio je; islamski učenjak, pravnik, pjesnik i sufijski učitelj. Smatra se jednim od najznačajnijih mističnih pjesnika islama. Pisao je na Perzijskom jeziku. Rođen je u Belhu današnji Afganistan, 29. 9. 1207. godine. Pred najezdom Mongola Mevlanin otac riješi da premjesti svoju porodicu. Tako su prošli više mjesta, stigli i u Mekku i obavili hadž, a na kraju su se nastanili u Rumu, današnja srednja Anadolija u blizini Konje.

Rumi je sljedeći svoga oca i ugledajući se u njega, u svojstvu islamskog učenjaka i muderrisa držao dersove-predavanja, a nakon očeve smrti to je postalo njegovom redovnom obavezom. Tako Mevlana Dželaludin Rumi nasljeđuje svoga oca na dužnosti glavnog imama i vaiza u centralnoj džamiji u Konji, kao i na mjestu glavnog muderrisa u medresi. On je svoga oca naslijedio i kao vjerski autoritet dajući fetve po pitanjima koja su se ticala Šerijata. Njegova najznačajnija djela su „Mesnevija“ i „Divan“, zatim djelo „Fihi ma Fihi“. Pošto je Mevlana posjedovao izvanredno znanje u disciplinama; arapski jezik i književnost, tefsir, hasis, fikh, i kelam njegova predavanja iz spomenutih disciplina slušalo je oko četiri stotine učenika u Konji. Mevlana je na Ahiret preselio 17. decembra 1273. godine.

Jedna od najpoznatijih Mevlaninih pjesama koja nosi naziv Šebi Arus , što znači nevjestina noć, jer smrt nije kraj, nego odlazak svome Gospodaru.

Kad preselim, kad moj tabut, svakom, da sam mrtav, zbori,

Ne mislite da me tuga , za svijetom ovim mori!

Nek ne cvili za mnom niko, nek ne kaže „Šteta, šteta“,

Jer je šteta bit šejtanov, pa ić’ tamo gdje se gori!

Na dženazi mojoj nek se, ne tuguje zbog rastanka

jer baš tada dušom mojom, sreća sastanka žubori.

Kad me spuste u mezar, niko nek ne kaže: „Sasvim nesta!“

jer društvima džennetlija / mezar samo paravan tvori.

Kada vidiš da me spuste, smatraj da me tada dižu,

Zar na nebu Sunce, Mjesec, kada zađe manje gori?

Ti sve misliš to je suton , Ne, svitanje to je pravo

Jer spuštanjem tijela u mezar, radi se o duše zori.

Koje sjeme ne proklija, kad ga zemlja u se primi?

Pa kako u proživljenje, da mi dušu sumnja mori?

Iz bunara izvadi se potopljena kofa puna

Stog nepleče duh Jusufov, dok se tijelo s jamom bori!

Kad zatvoriš jedan otvor, tad se drugi sam otvara.

Pa nek se zbog moje smrti, ni riječ tuge ne prozbori!

B.I.R. Hamdi

 

(Jajce Online/ šejh Ramiz ef. Bećirević)