Na mjesnom mezarju u naselju Brezova Kosa, nadomak Cazina, danas su ukopana tijela Ahmira (7), Nejle (5) i Ajlana (2), troje djece kojima je u protekli četvrtak život na brutalan način oduzeo njihov otac Admir Sović (37), te se nakon počinjenog zločina i sam objesio.

Prije tog čina, ispred seoske džamije klanjana je dženaza, a posljednjem ispraćaju nevino ubijenih mališana prisustvovalo je više hiljada ljudi pristiglih iz cijelog Unsko sanskog kantona, pa i šire.

Inače, ukop je obavljen u rodnom selu Lejle Sović, majke ubijene djece, koja je zahtijevala da sahrana oca i djece ne bude istog dana i na istom mjestu. Tako je Admir Sović, u prisustvu najbližih članova porodice, majke, brata i dvije sestre, u proteklu subotu ukopan u rodnom Ostrošcu, nekoliko kilometara od Cazina.

Od trenutka kada se dogodio nezapamćeni zločin koji je potresao cijelu Bosnu i Hercegovinu, pa i region, provedene su brojne istražne radnje te rasvijetljene najbitnije okolnosti tog događaja. Ustanovljeno je kako se Sović nekoliko dana pripremao da počini zločin, te ga je i najavio prijatelju i supruzi s kojom je bio u svađi.

Ubistva je počinio kuhinjskim nožem tako što je djecu zaklao na spavanju. Policijski istražitelji su na licu mjesta pronašli krvavi nož, kao i oproštajno pismo koje je Sović napisao supruzi. Na pismu se nalazila i bomba kašikara iz koje je bio izvučen osigurač, pa je istraga privremeno bila prekinuta dok deminerski stručnjaci nisu deaktivirali eksplozivnu napravu. U pismu je bilo napisano:

“Ne brini se, djeca su zbrinuta i nisu gladna otišla na ahiret. Da sam te našao i tebe bih ubio. Izgubila si ono najdraže, ali uzeo sam ti ono najdraže, djecu vodim sa sobom, a tebe više nikada niko neće zvati mama”.

Prema riječima policijskih istražitelja, pismo je bilo krvavo, a krvlju su bili poprskani čak i zidovi sobe u kojoj su se nalazila djeca. U policiji kažu da im je Sović odranije poznat kao izvršilac nekoliko krađa, te da je prije dvije godine prijavljen zbog nasilja prema supruzi.

Porodica se prije nekoliko mjeseci doselila iz Cazina u bihaćko naselje Mali Lug, gdje su unajmili jednu prizemnicu u kojoj su stanovali. Sović nije imao stalno zaposlenje, po zanimanju je bio mehaničar, u dvorištu je popravljao kosilice i sitnije poljoprivredne mašine, ali se bavio i raznim drugim poslovima kako bi prehranio porodicu, dok njegova supruga Lejla također nije radila.

Policijska istraga je pokazala kako su odnosi među supružnicima narušeni nakon što je Lejla odlučila da se zaposli u jednoj zaštitarskoj firmi. Admir je bio izričito protiv toga, a zbog nepomirljivih stavova Lejla je prije mjesec dana otišla od kuće, nakon čega ju je on u više navrata pozivao da napusti posao i da se vrati. Prema tim informacijama, odbijao je svaku mogućnost da ona sa sobom povede djecu koja su ostala kod njega.

Kako bi privolio suprugu da se vrati, Sović je išao i njenoj porodičnoj kući te razgovarao o tome s Lejlinim ocem. Komšije ipak kažu kako nikada ne bi pomislili da bi on bio u stanju podići ruku na djecu, jer se svakodnevno brinuo o njima, odvodio ih u vrtić ili šetnju. Ipak, kažu kako se od trenutka kada ga je ostavila supruga potpuno promijenio i postao potišten i samozatajan.

Poslije saznanja o zločinu, majka je doživjela nervni slom te je hospitalizirana na Psihijatrijskom odjelu Kantonalne bolnice u Bihaću. Brigu o njoj je potom preuzela rodbina, a ljekari su preporučili da neprestano bude bude pod nadzorom.

Vlasnik kuće u kojoj je živjela porodica, iako je planirao da uloži novac u njeno saniranje, kaže kako je odlučio da je do temelja poruši i izbriše sve tragove njenog postojanja. Odlukom gradskih vlasti u Bihaću današnji dan proglašen je danom žalosti, a identičnu odluku donijela je i Vlada USK za područje cijelog kantona.

 

 

(nezavisne)