KOME

Kome Sunce pruža ruke
Dok šeće našim ulicama,
Šuteć’ s tornjem svetog Luke
o prošlosti i o nama?

Kome vjetar Plivom svira
Dok AVNOJ posthumno živi,
Kome prodaje se svezak mira
Pod Nebom što se mučki sivi?

Kome sahat kula sate broji
I katakombe tišinom svjedoče?
Grad k’o starac što se boji
zrna smrti i samoće.

Kome Esma Sultanija stoji,
A sveta Marija strpljivo čeka,
Kome se vodopad u inat znoji
I grad moj živi sve dovijeka?

Krv se lila, suza se skrila,
da vratimo ti se, Dome!
Ali čeljad je raširila krila
Jer znaju da tu koske se lome.

Zbog obećanja ostalih na riječi,
sve manje je koraka u gradu mome.
Pliva i Vrbas će nastaviti teći,
Ali kome, kome, kome?

Ella Bojčetić