Romelu Lukaku je u ponedjeljak s dva pogotka doprinio trijumfu Belgije nad Panamom (3:0) na startu Mundijala, ali mnogo više pažnje je u nogometnom svijetu izazvala njegova ispovijest za “The players tribune”.

 Napadač Manchester Uniteda  je otvorio dušu i otkrio potresne situacije koje su mu se događale na putu do uspjeha.

“Tačno se sjećam trena kad sam znao da više nemamo novaca. I dalje imam sliku majke u kuhinji i pogleda na njenom licu. Imao sam šest godina, i došao sam kući na ručak za vrijeme pauze u školi. Moja mama imala ja isti meni svaki dan: hljeb i mlijeko. Kad si dijete, baš i ne misliš o tome. Ali pretpostavljam da je to sve što smo mogli priuštiti”, napisala je zvijezda Manchester Uniteda, koji je sjajno otvorio Mundijal u Rusiji.

On u ispovijesti za “The players tribune”, dalje kaže;

“Kad sam jednog dana došao kući i ušao u kuhinju, vidio sam majku ispred frižidera s kutijom mlijeka, kao i obično. Ali ovoga puta, miješala je nešto unutra. Baš je potresala kutiju, znate? Nisam razumio šta se dešava. I onda je donijela ručak do mene, i smiješila se kao da je sve u redu. Ali odmah sam shvatio šta se dešava. Umiješala je vodu s mlijekom. Nismo imali dovoljno novaca do sljedeće nedjelje. Bili smo totalno bez novaca. Ne samo siromašni, već bez ičega.”

Romelu je otac bio profesionalni nogometaš, ali su pred kraj njegove karijere, sve pare nestale.

“Prva stvar bez koje smo ostali je kablovska televizija. Nije više bilo nogometa, nije više bilo Match of the Day-a. Nema signala. Onda bih došao kući po noći i svijetla nisu radila. Ponekad nismo imali struje po dvije, tri sedmice. Onda bih se htio okupati, ali nije bilo tople vode. Majka bi zagrijala vodu u kuhinji, a ja bih stajao pod tušem, dok bi me ona polivala vodom iz šerpe”, nastavlja svoju ispovijest najbolji igrač Belgije.

Lukaku dalje kaže da je bilo vremena kad je majka morala da ‘posudi’ hljeb iz pekare koja je bila niz ulicu.

“Oni su znali mene i mog mlađeg brata, pa su joj dopuštali da uzme hljeb u ponedjeljak, a plati tek u petak. Nikad nisam rekao ni riječ, nisam htio da se dodatno brine. Samo sam jeo ručak. Ali kunem se Bogom, tada sam sebi obećao nešto. Kao da sam puknuo prstima i probudio se. Znao sam tačno šta treba da uradim i kako ću to postići”, priča Lukaku.

Nije mogao više gledati majku kako tako živi.

“Ne, ne, ne. Nisam to mogao dopustiti. Ljudi u nogometu vole da govore o mentalnoj snazi. Pa, ja sam najsnažniji lik kojeg ćete ikad upoznati. Zato šta se sjećam sjedenja u mraku s bratom i majkom, molitvi, razmišljanja, vjerovanja, znanja… da će se to ostvariti. Svoje obećanje sam zadržao za sebe neko vreme, ali koji put bih zatekao majku kući kako plače. I konačno sam joj jednog dana rekao: ‘Mama, promijenit će se. Vidjet ćeš. Igrat ću za Anderlecht, to će se uskoro desiti. Bit će nam dobro, ne moraš više da se brineš”, nastavio je ispovijest Belgijanac.

Lukaku je zatim za ovaj portal kazao kako je sve počelo.

“Imao sam šest godina. Pitao sam oca kad možeš da kreneš igrati profesionalno? On je rekao: ‘Sa 16 godina’. Odgovorio sam: OK. 16 godina. To se moralo desiti, tačka. Da vam kažem nešto – svaku utakmicu koju sam ikad igrao je bila kao finale. Kad sam igrao u parku to je bilo finale. U vrtiću pod pauzom – finale. Najozbiljnije to govorim. Svaki put kad sam šutirao na gol, htio sam rastrgnuti loptu. Puna snaga. Nismo stiskali R1. Nije to bio ‘finesse shot’. Nisam imao novu igricz FIFA. Nisam imao PlayStation. Nisam se igrao tek toliko. Htio sam igrati toliko jako”, piše Lukaku.

Kad je krenuo rasti, neki učitelji i roditelji su brinuli. Nikada neće zaboraviti prvi put kada ga je neka odrasla osoba upitala: “Hej, koliko ti imaš godina? Koje si godište?”

“Jeste vi ozbiljni?’ Kad sam imao 11 godina, igrao sam za mladi time Liersea, i jedan roditelj od momaka iz druge ekipe me htio da zaustavi prije ulasku na teren. Govorio je: ‘Koliko ovaj ima godina, gdje mu je lična karta? Odakle je on?‘ Pomislio sam, odakle sam ja? Šta? Rođen sam u Antverpenu, ja sam iz Belgije”, piše Lukaku.

Kazao je da njegov otac nije bio tamo, jer nije imao automobil da vozi na gostujuće utakmice.

“Bio sam skroz sam, morao sam se izboriti za sebe. Otišao sam po ličnu iz torbe i pokazao je svima. Oni su je uzeli, gledali je kao detektivi i sjećam se kako mi je krv ključala venama. ‘O, sad ću vašeg sina još više izubijati. Ionako bih ih sve razbio, ali sad ću ga uništiti. Morat ćete kući voziti uplakanog dječaka.  Htio sam da budem najbolji nogometaš u belgijskoj historiji. To je bio moj cilj. Ne biti dobar, ne odličan, već najbolji. Igrao sam s toliko ljutnje, zbog mnogo stvari. Zbog pacova koji su trčali po našem stanu, jer nisam mogao da gledam Ligu prvaka, zbog toga kako su me drugi roditelji gledali. Kao da sam bio na misiji”, napisao je Lukaku.

Romelu Lukaku - undefined

S 12 godina zabio sje 76 golova na 34 utakmice. Kaže da ih je dao sve u očevim patikama.

“Kad smo imali isti broj stopala, dijelili bismo patike. Jednog dana, nazvao sam djeda, majčinog oca. On je bio jedan od najbitnijih ljudi u mom životu. On je bio moja veza s Kongom, jer su moji roditelji od tamo. Pričali smo na telefon i rekao mu: ‘Da, dobro mi ide. Zabio sam 76 golova, osvojili smo ligu. Velike ekipe me primjećuju”, dodao je Lukaku.

Dodaje da je uvijek htio čuti kako mu ide u nogometu. Ali ovoga puta bilo je čudno. Rekao mu je: ‘Bravo Rom, to je sjajno. Ali možeš li mi učiniti uslugu?’

Odgovorio mu je: “Da, o čemu se radi?”

“Možeš li da paziš na moju kćerku?”

Sjeća se da sam bio mnogo zbunjen, o čemu on priča?

“Odgovorio sam mu da smo u redu.”

On je rekao: ‘Ne, obećaj mi. Možeš li? Samo pazi na moju kćerku. Za mene, OK?’

Ja sam rekao: “OK deda, možeš da računaš na mene!”

Pet dana kasnije je umro, tada je shvatio na šta je mislio…

“Tužan sam kad pomislim na to, samo zato što sam htio da poživi još četiri godine da me vidi kako igram za Anderlecht. Da vidi da sam održao obećanje, znate? Da vidi kako je sve bilo OK. Rekao sam majci da ću uspjeti sa 16 godina”, dodao je belgijska zvijezda.

Zakasnio je  za 11 dana.

Romelu Lukaku - undefined

Maj 2009.- finale play-offa. – Anderlecht protiv Standard Liege.

“To je bio najluđi dan mog života. Ali moramo da se vratimo na kratko. Na početku sezone, jedva da sam igrao za U19 ekipu Anderlechta. Trener me ubacivao u igru s klupe. Mislio sam: ‘Kako ću da potpišem pro ugovor na 16. rođendan ako sam na klupi za U19 ekipu?’, piše Lukaku

Kladio se s trenerom. Rekao mu je: ‘Garantujem vam nešto. Ako mi date da igram, zabit ću 25 golova do decembra.‘

Trener se nasmijao, doslovno mu se nasmijao u lice.

“Hajde da se onda da kladimo”.

On je rekao:”‘OK, ali ako ne zabiješ 25 golova do decembra, bit ćeš na klupi.’

Odgovorio sam: ‘U redu, ali ako ja dobijem opkladu, očistit ćete sva kola s kojima se igrači voze kući s treninga.’

Dogovor je pao.

Ali sam htio još jednu stvar: ‘Svaki dan pravit ćete nam palačinke’

“Složio se s tim. Najgluplja opklada koju je taj čovjek prihvatio”, priča Lukaku.

Zabio je 25 golova do novembra.

“Jeli smo palačinke prije Božića. Neka to bude lekcija svima. Ne igrajte se s dječkom koji je gladan.

Potpisao je profesionalni ugovor s Anderlechtom na svoj rođendan, 13. maja.

“Otišao sam ravno kući, kupio igricu FIFA-u i kablovsku televiziju. Bio je kraj sezone, pa sam se opuštao. Ali belgijska liga je bila luda te sezone, Anderlecht i Standard Liege su imali isti broj bodova, pa su igrali dvije play-off tekme za odluku u šampionu. Prvu utakmicu sam kući gledao kao navija”, piše Belgijanac.

Dan prije sljedeće utakmice, nazvao ga trener rezervne ekipe.

“Halo?’ Halo, Rom. Kako si?”, pitao ga je.

“Idem da igram fudbal u parku”, odgovorio je Lukaku.

“Ne, ne, ne, ne. Pakuj torbe. Ovog trena”, dodao je trener.

“Šta? Šta sam napravio?”, upitao je.

“Ne, ne, ne. Moraš odmah da dođeš do stadiona, prva ekipa te želi”, kazao je trener.

“Šta?! Mene?!’’

“Da tebe, brzo dolazi!’’

Trknuo je do tatine sobe, rekao mu da diže stražnjicu jer moraju ići.

“Gdje ići?!”, upitao je tata.

“Ja sam se proderao: Anderlecht, čovječe… Nikad neću zaboraviti, došao sam na stadion i utrčao u svlačionicu. Čovjek za dresove me pitao: ‘OK mali koji broj želiš?’ Kazao sam “Daj mi 10., odgovorio je Lukaku.

On opet: “OK mali koji broj želiš?” I ja opet: ‘Hoću 10’

“Hahahaha…. Ne znam, bio sam premlad da se bojim. Rekao mi je da igrači iz akademije moraju uzeti 30 ili više. Rekao sam: OK, 3+6 je 9, to je kul broj, daj mi 36”, dodao je.

Te noći u hoteli, seniori su ga natjerali da im pjevam pjesmu za vrijeme večere. Ni ne sjećam se šta je izabrao. Glava mu je bila svugdje.

“Sljedećeg jutra, drugar mi je pokucao na vrata i pitao hoću li da igram nogomet, a majka mu je odgovorila: ‘Napolju već igra.’

“Gdje igra”, kaže drugar.

Ona mu odgovori: Finale!

“Izašli smo iz busa prema stadionu i svaki igrač je izašao u kul odijelu. Osim mene. Izašao sam iz busa u groznoj trenerci, i sve kamere su bile direktno u lice. Do svlačionice je bilo oko 300 metara, tri minuta. Čim sam ušao u svlačionicu, telefon mi je eksplodirao. Svi su me vidjeli na TV-u. 25 poruka u tri minuta. Prijatelji su mi poludjeli”, dodao je Lukaku.

Upitali su ga: Brate,  zašto si na televiziji?”

Jedina osoba kojoj je odgovorio je bio najbolji prijatelj.

“Rekao sam mu, ne znam hoću li da igram, ne znam šta se dešava. Samo nastavi da gledaš”, dodao je.

U 63. minutu menadžer ga je  stavio u igru.

“Istrčao sam za Anderlecht sa 16 godina i 11 dana. Izgubili smo finale tog dana, ali ja sam već bio u raju. Obećanje djedu i majci se ispunilo. Tog dana sam znao da će sve biti OK.

Sljedeće sezone, završavao je srednju školu i igrao Ligu Europe u isto vrijeme.

“Ponekad sam nosio ogromnu torbu u školu, da bi uspio uhvatiti let popodne. Osvojili smo ligu s ogromnom razlikom, i završio sam drugi u glasanju za Afričkog igrača godine. Bilo je… ludo. Očekivao sam da će se sve to desiti, ali možda ne tako brzo. Odjednom, mediji su me opsjedali, i stavljali ogromna očekivanja na moja leđa. Pogotovo zbog reprezentacije. Iz nekog razloga, nisam dobro igrao za Belgiju. Nešto nije bilo kako treba”, naglasio je.

Romelu Lukaku - undefined

Bilo mu je 17, 18, 19 godina….

“Kad su stvari bile kako treba, članci u novinama su bili: Romelu Lukaku, belgijski napadač. Kad nije bilo sjajno, bio sam Romelu Lukaku, belgijski napadač, kongoanskog porijekla. Ako vam se ne sviđa kako igra, to je u redu. Ali rođen sam ovdje. Odrastao sam u Antverpenu, Liegeu i Briselu. Sanjao sam da igram za Anderlecht. Sanjao sam da budem Vincent Kompany. Započnem rečenicu na francuskom i dovršim je na holandskom. Ubacit ću malo španskog, portugalskog ili Lingala, zavisi gdje se nalazimo. Ja sam Belgijanac”, podvukao je ovaj sjajni napadači dodao:

“Svi smo Belgijanci, to je ono šta čini ovu zemlju sjajnom, zar ne?”

“Ne znam zašto neki ljudi u mojoj zemlji žele da ne uspijem. Stvarno ne znam? Kad sam išao u Chelsea, nisam igrao te sam čuo kako mi se smiju. Kad sam otišao na pozajmicu u West Brom, čuo sam ih kako se smiju. Ali to je kul. Ti ljudi nisu bili sa mnom dok sam sipao vodu u žitarice. Ako niste bili sa mnom dok nisam imao ništa, ne možete me skroz razumijeti. Znate šta je smiješno? Propustio sam 10 godina Lige prvaka dok sam bio klinac. Nikad to nismo mogli priuštiti. Došao bih u školu, sva bi djeca govorila o finalu, a ja nisam imao pojma šta se desilo. Sjećam se 2002. kad je Madrid igrao protiv Leverkuzena, svi su govorili: kakav volej, Bože, kakav volej!!!”, piše Belgijanac.

Morao se praviti kao da zna o čemu pričaju.

“Dvije nedjelje kasnije, sjedeli smo u školi na kompjuterima, i jedan drugar je skinuo video s Interneta. Konačno sam vidio Zidanea kako zabija u gornji ugao s lijevom. Tog ljeta, otišao sam kod njega kući da gledam Ronalda u finalu Svjetskog prvenstva. Sve ostalo s tog turnira su priče koje sam čuo od ostale djece u školi. Ha! Sjećam se da sam imao rupe u patikama 2002. Ogromne rupe”, priča on.

Romelu Lukaku - undefined

12 godina kasnije, igrao je na Svjetskom prvenstvu.

“Sada ću igrati na još jednom Svjetskom prvenstvu, ovoga puta tu je i moj brat. Dvoje djece iz iste kuće, iz iste situacije, koja su uspjela. Znate šta? Ovog puta ću se sjetiti da se mogu zabaviti. Život je prekratak za dramu i stres. Ljudi mogu da govore šta god žele o našem timu, o meni”, dodaje on.

Kada smo bili djeca, nismo imali para gledati Thierry Henryja na “Match of the Day”-u!

“Sad učimo od njega svaki dan u reprezentaciji. Nalazim se pored žive legende i govori mi kako da utrčavam u prostor poput njega. Henry  je možda jedini čovjek na svijetu koji gleda nogomet više od mene. Raspravljamo o svemu. Sjedimo i pričamo o Njemačkoj drugoj ligi”, kaže Lukaku..

‘Thierry, ali jesi li vidio ekipu Fortune Dusseldorf?

‘Nemoj da budeš smiješan, naravno da jesam.’

“Za mene je to najbolja stvar na svijetu. Samo želim jednu stvar, jako sam htio da je moj djed tu da svjedoči ovome. Ne govorim o Premijer Ligi. Ni Machester Unitedu. Ni Ligi prvaka. Ni svjetskim prvenstvima. Ne mislim na to. Želio bih da je tu da vidi kakav život imamo. Želio bih ga još jednom nazvati, da mu kažem kako nam je”, govori on.

“Vidiš? Rekao sam ti. Tvoja kćerka je OK. Nema pacova u stanu. Ne spavamo na podu. Nema stresa. Dobra nam je. Nama je dobro… Ne moraju nam provjeravati lične više. Sada znaju naša imena.’’