Bh. glumica Belma Lizde-Kurt se nakon određene glumačke pauze vratila na scenu. Posljednjih godina posvećena je radu s najmlađima, a u razgovoru za Klix.ba ističe da sadržaja za djecu nikada nije previše, jer su oni ti na kojima svijet ostaje.

“Po tome kako se sistem odnosi prema našim najmlađim jasno je šta se želi od ovog društva – da bude neobrazovano, nekulturno, neinventivno, nemaštovito, neiskreno i agresivno. Programi za djecu, oni rijetki koje možemo vidjeti obično su veoma niskog kvaliteta, a ako se pojavi nešto dobro, vidi se da taj program odgovarajuće institucije nisu dovoljno podržale. Moje mišljenje je da su današnja djeca zaista marginalizirana grupa ovog društva. Obična, zdrava djeca koja imaju normalne uslove za život. E sad zamislite šta su djeca koja od nečeg pate”, rekla nam je Belma na početku razgovora.

O “Beskrajnoj priči” i važnosti knjige

Njen posljednji angažman je predstava “Beskrajna priča” koja je rađena u produkciji Balkan American Theatra i Pozorišta mladih, a u kojoj je dobila tri uloge (Bookseller, Morla theAged One i Uyulala). Tekst je dramatiziran prema knjizi njemačkog autora Michaela Endea, a režiju potpisuje Christopher Peditto.

“Tema kojom se bavi ova predstava je ono što nam treba. Njen cilj je vratiti povjerenje u pisanu riječ, vratiti ljubav prema knjizi, držati je u rukama, osjećati njen miris dok listaš stranice beskrajnih avantura i zamišljaš priče onako kako samo ti želiš. Niko ti ništa ne može nametnuti. S knjigom je sve stvarno i opipljivo”, rekla je.

Belma, koja je već godinama aktivna u radu s djecom, ističe da djeca moraju shvatiti da su knjige nezamjenjiv izvor zabave, jer im pružaju mogućnost da zaplove u beskrajne tokove sopstvene imaginacije.

“Djeca su veoma inspirativno društvo, odani prijatelji, iskreni sagovornici i saučesnici u svemu što im ponudite da radite s njima. Veoma maštoviti i neodoljivi karakteri. Imaju svoj čvrst stav i ne odustaju od njega tako lako. Meni je ugodno u njihovom društvu, tu nema mjesta licemjerstvu niti mediokritetima. Uvijek se radi o vrijednim, malim individuama. Imaju puno više smisla za humor i veoma su neposredni. I ako ste iskreni s njima, bit će to nezaboravno druženje”, rekla je.

Maštoviti svijet Aparat teatra

Prije nekoliko godina je sa suprugom bh. rediteljem Alešom Kurtom pokrenula Aparat teatar, u okviru kojeg stvara maštovite dječije predstave.

“Rad u Aparat teatru je zahtjevan, jer ono što se u javnoj ustanovi podijeli na sve zaposlenike, nas nekoliko obavlja na dobrovoljnoj bazi. Ali uživamo u tome”, rekla je Belma koja se kroz Aparat teatar okušala i u režiji.

Prva predstava koju je režirala je “Pinokio u nevolji” u kojoj su obrađene tabu teme našeg društva (pedofilija, narkomanija, alkoholizam, maltretiranje, depresija itd.), a u cilju razbijanja diskriminacije u društvu režirala je predstavu “Zaljubljeni vuk” u kojoj igraju tipična, kao i djeca s poteškoćama u razvoju. Priča nam kako se trude imati bogat program sastavljen od sadržaja koji nisu dostupni u BiH. Tako su napravili prvu baby predstavu za trudnice i za bebe od 0 do dvije i po godine “Plumb BO-BO, ZU”. Nakon toga su uslijedili nastavak te predstave za njihovu publiku koja je porasla “BO-BO i ZU, prvi dan u vrtiću” i prva klaunovska predstava “Komšizluk”.

“Uglavnom se bavimo neverbalnim teatrom koji snažno interaktira s publikom. Trudimo se da svoju publiku uvučemo u igru, da teatarsko iskustvo ne završi na pukom gledanju, već da postane aktivno iskustvo. CIlj nam je da se publika osjeća da je u predstavi i sama učestvovala, jer tako sjećanja i impresije postaju snažnije”, rekla je.

Kaže nam da kada režira sebe ne vidi kao rediteljicu, već glumicu koja u tom trenutku želi nešto uraditi.

“S obzirom na to da nema mnogo reditelja/ica koje zanima teatar za djecu, mnogo mi je lakše da to uradim sama. Volim izazove. Radim iskučivo predstave iz rakursa glumice i vodim se instinktom, što je neophodno kako bi djeca bila sretna, kreativno isprovocirana i zadovoljna na kraju. I roditelji, naravno”, rekla je.

Priznaje nam da joj je lakše raditi kao glumica, jer je to nešto što razumije i radi od djetinjstva.

“Rediteljski posao je zahtjevan, naročito ako to radite u produkciji nebudžetske organizacije gdje pored cijelog procesa realizacije jedne predstave morate biti producent, organizator, PR i marketing”, rekla je.

Ljubav prema teatru i umjetnosti

Na sceni je od svoje desete godine, a prisjećajući se svog djetinjstva i teatarskih početaka otkrila nam je kako se teatrom počela baviti sasvim slučajno.

“U ono vrijeme bilo je mnogo sadržaja za djecu. Postojala je briga da se djeca sklone s ulice i da im se ponudi kvalitetan izbor. Tako je jednog dana nas dvadesetero djece iz dvorišta ušlo u baraku, centar za društvene aktivnosti tog dijela grada u kojem je postojalo sve, od fotografije do likovne sekcije. Mene je lično zanimao ples. Ušli smo i bili veoma bučni. Onda nas je voditelj dramske sekcije ‘ubacio’ kod sebe da ne galamimo”, ispričala je.

Njen interes prema glumačkoj profesiji najviše je vezan za teatar, ali sticajem okolnosti dobila je ulogu u hit seriji “Lud, zbunjen, normalan” po kojoj je pamti televizijska publika.

“Iskustvo rada na toj seriji zaista je divno. Upoznala sam i radila s glumačkim velikanima bivše Jugoslavije pa i sadašnjeg regiona”, rekla je.

Ipak, njena prva prava ljubav je dizajn. Inspirisana svojom kćerkom Umom, koja ju je zbog svoje kreativnosti i neobičnosti prije nekoliko godina inspirisala, Belma je dizajnirala kolekciju takozvane “interaktivne odjeće” za djecu uzrasta od dvije do šest godina, ali i za odrasle.

“Uma je kreativna i danas. U sekundi će od nekih ostataka napraviti malo umjetničko djelo koje će, onako usput pokloniti, jer smatra da si tog dana bio veoma dobar roditelj. Nekada je to njen način da se izvini, a nekada to radi bez razloga. Mislim da su sva djeca izuzetno kreativna i da je kreativnost njihov način shvatanja i obrađivanja svijeta. Djecu treba samo malo potaknuti”, rekla je.

Trenutno se bavi postprodukcijom predstave “Komšizluk”, prve klaunovske predstave u BiH koja je premijerno prikazana u decembru prošle godine.

“Potrebno je još sredstava da bismo tu predstavu nastavili igrati i nadam se da ću u tome uspjeti, jer mislim da je ta predstava šarmantna i neobična. Bilo bi lijepo da je još ljudi pogleda”; rekla je Belma na kraju razgovora za Klix.ba.