Ella Bojčetić – mlada i izuzetno talentirana Jajčanka svoje studentske dane u Sarajevu trati na vrlo neobičan način.

Zbilja je među rijetkima koja svoje životno iskustvo, znanje usvojeno na fakultetu i ljubav prema onome što radi još od svoje devete godine spaja u pjesništvo. Ella je studentica Fakulteta političkih nauka na Odsjeku politologije – smjer Međunarodni odnosi i diplomatija.

Zahvaljujući mnogim pravilima i zakonima društva o kojima uči u stanju je svakodnevnim opaskama i kritikama natjerati sve nas da se zapitamo kuda ovaj način života vodi?

Bespuće nepotizma, lažna religioznost, trgovanje akademskim titulama i radnim mjestima greške su društva, ali i njena inspiracija, kaže Ella. Smatra da se čar pjesništva u svemu tome polako gubi, ali da čovjek pozornicu sam sebi mora napraviti.

Vrlo često na raznim portalima možemo čitati tvoje kritike i osvrte na socijalni i politički život u Bosni i Hercegovini, je li onda socijalni život u BiH tvoja inspiracija ili je to ipak nešto drugo?

Nažalost, bespuće nepotizma, lažne religioznosti, trgovanje akademskim titulama i radnim mjestima su moja inspiracija barem kada je o otvorenim pismima i kritikama riječ. Iako to ima svojih pozitivnih strana što na primjer mogu javno istupiti sa svojim mišljenjem, nažalost tu sve staje. Sva podrška koju imam ostat će zarobljena u lajkovima i Facebook komentarima poznatih i nepoznatih ljudi, ali iz virtualnog nikada neće preći u realno i konkretno.

Koje teme preovladavaju u tvojim radovima ? Koja pjesma je tebi najdraža , koja tvoja pjesma te u potpunosti opisuje ?

Osim u domeni politike odnosno domeni socijalnih pitanja kojima pristupam često temperamentno, tematike poput religije, ljubavi i domoljublja su one kojima se uvijek i iznova posvećujem iz osobnog zadovoljstva. Meni osobno najdraža pjesma je ona posvećena mom Jajcu pod nazivom „Najljepšem gradu„ a pjesma koja me opisuje je tek nedavno nastala i nazvala sam ju „Molitva za križ“. U njoj se susrećem sa svojim patnjama i problemima ali i istovremeno snagu pronalazim u vjeri odnosno u mom odnosu s Bogom.

Najljepšem gradu

Jutrom me bude tvoga Sunca zrake, dodiri tvoga vjetra mi daju čvrstu moć, riječi tvojih rijeka dovoljno su jake i upravo zbog tebe ne želim drugdje poć’.

Na tvrđavi tvojoj moj ponos živi, na vodopadu tvom ostaje moj glas. Poklonit ću se opet na onoj gordojPlivi koja se ulijeva u Vrbas.

Najljepši grade ponosan mi budi! Džamiju, crkvu i Avnoj mi brani. Jer u tebi dišu mnogi dobri ljudi, jer u tebi dviću mnogi lijepi dani.

U tebi suton tiho zadnju čežnju gasi i upravo zbog toga ne želim drugdje poć’. Ako me daleko odnesu životni talasi, čuvaj mi bar jednu zvjezdanu noć.

 

Ella Bojčetić, 2013.

 

 

Jesi li sudjelovala na nekim takmičenjima u pisanju ? Kakvi su bili ishodi ?

Sudjelovala sam na natječajima u okviru manifestacije „Šopovi dani na Plivi“ u organizaciji HKD „Napredak“ Jajce gdje sam dva puta bila nagrađena. Jednom sam osvojila prvo mjesto i jednom drugo mjesto.

U kojim medijima najčešće objavljuješ svoje radove? Pratiš li preglede, klikove na portalima, koje teme imaju najviše pregleda ?

Najčešće pišem za Vjesnik Jajačkog Samostana sv. Luke, za taj list pišem od njegovog samog osnutka. Zatim radove šaljem na portale „Jajce online“, „Prometej“ i „Hoću.ba“. Također sam radove slala na još adresa međutim moji svjetonazori se nisu poklapali s ideologijama dotičnih pa su naravno moji tekstovi tu bivali odbijani. A što se klikova tiče, teme o estradnim kvazi umjetnicima su uvijek na vrhu.

Kako si se osjećala u trenucima kada su tvoji tekstovi bivali odbijani zbog tog što se ne poklapaju sa nečijim ideologijama?

To nije uvijek bilo direktno, nekad je dakle bilo dovoljno vidjeti da vam netko ne odgovara par dana iz te redakcije ili odgovori uz neko objašnjenje za koje i sama znam da nije dovoljno dobro opravdanje i da smo u demokratskoj državi gdje ja kao punoljetna osoba imam pravo na vlastito mišljenje, posebno kada ga potpisujem svojim imenom i prezimenom i mislim da mi nitko nema pravo uskratiti istupanje s mojim mišljenjem. Ali opet ukoliko uzmemo u obzir da su pojedine stranice i portali pod direktivom pojedinih stranaka nije toliko ni zamjeriti.

Smatraš li da se gubi čar knjige, pjesništva i književnosti u ovom modernom dobu?

Možda nisam kompetentna da odgovorim na ovo pitanje, ali koliko sam upoznata sa situacijom, čar se polako gubi. Razloga je više, naravno prvenstveno to je egzistencijalna zabrinutost. Ljudi su dakle u neprestanoj borbi za opstanak, postaju imuni na umjetnost i kulturu općenito. Međutim to nije jedini razlog, razloga je više a puno opasnija je nezainteresiranost posebice kod mladih, kod onih koji nisu još toliko opterećeni financijskim i ostalim problemima i koji itekako imaju predispozicije i vremena za otkrivati čari umjetnosti i kulture ali to ne čine, nego svijet promatraju samo iz zatvorenih, neprozračenih barova. Podvukla bih i moderno doba koje se spominje u pitanju, upravo je modernost kojoj svi hrlimo, postala prvenstveno kult vanjskog, plitkog i isključivo tjelesnog a usudim se reći i lascivnog i erotskog gdje duhovna dimenzija nestaje a kada ona izumre i mi ćemo s njom jer ljudski duh se hrani umjetnošću.

Tvoji radovi odišu klasikom, što misliš o modernim djelima koje danas možemo vidjeti i čitati ih sve više?

Osobno više volim klasična djela ali ne smatram da je to razlog za viši stupanj zastupljenosti samo te vrste. Mislim da trebamo njegovati i upoznavati različite profile pjesnika i njihove opuse. Na primjer uzmimo samo uporediti pjesme Tina Ujevića i Mile Stojića, dakle apsolutno različite ali izvanredne i u jednoj točki ipak iste, dakle obje u sebi nose svoje autore. Dati se pjesmi, biti dio nje odnosno živjeti u njoj, to su kriteriji po kojima se poznaje da su nabacani stihovi zaista pjesma. Ujević i Šop su zapravo dijelom zaslužni za to što pišem ovim stilom. Posebno sam zaljubljena u pjesme koje iako ih čitaš konstantno i pročitao si ih već stotinu puta – opet im se vraćaš. Svaki put onako naizgled jednostavan stih otvori ti dušu bar još malo i ubaci koji prstohvat novih pitanja, promišljanja, odgovora i novih pogleda na čovjeka, na život i svijet općenito.

Imali smo priliku vidjeti izvedbu predstve „Einstain i Tesla- bosanska verzija“ koju si sama napisala, ima li u Bosni i Hercegovini prostora za mlade talente, da svoja ovakva djela promoviraju, da budu nagrađeni za svoje radove ?

Mislim da prostora ima ali ponekad pozornicu moraš sam napraviti. A nagrade kako u malim tako i u velikim sredinama gdje se umjetnost često gleda samo kroz materijalno, meni su ovacije i reakcije publike. Meni osobno to jeste najljepši poklon, kada ti netko prizna da je tvoj rad imao smisla i da je tvoja poruka stigla na adresu publike. Tek tada se možeš osjećati ponosnim čovjekom.

 

 

(fpnmladi)