Razvoj biomaterijala i proizvodnje nanotehnologija koje se mogu aplicirati na iznimno malene i tanke površine dovelo je do napretka i u razvoju elektroničkih sklopova.

Već smo tako vidjeli da se integrirani krugovi mogu naći na koži poput tetovaže i da bez problema mogu biti savitljivi i rastezljivi, a također ih je moguće učiniti i biorazgradivima i jestivima.

Potonji oblici elektroničkih sklopova mogu se koristiti u medicinske svrhe i kao jednokratni nosivi uređaji. Ovaj napredak tehnologije iskoristili su znanstvenici sa švicarskog instituta za mikrobiologoju ETH Zurich, koji su izradili jestive senzore koji mogu detektirati temperaturu materijala na koji su postavljeni.

Ovakvi senzori u budućnosti bi se mogli “nalijepiti” na namirnice i Bluetoothom spojiti na Internet, pa bi prije kuhanja svako mogao lako i na daljinu provjeriti koliko je neka hrana svježa i jestiva. Senzori su tanki tek 16 mikrometara (ljudska vlas ima promjer oko 100 mikrometara) i izrađeni su od magnezija, silicija i postavljeni na podlogu od biorazgradivog polimera zasnovanog na škrobu.

To znači da ih se bez problema može pojesti (naravno, ne u većim količinama). Od široke primjene ovakvih biosenzora dijeli nas tek pojeftinjenje njihove proizvodnje, uvjereni su znanstvenici. Jednom kada proizvodnja istih postane neznatan trošak, ovakvi jestivi senzori mogli bi se naći posvuda, a mjerit će ne samo temperaturu nego i druge parametre poput tlaka zraka, prisutnosti određenih plinova, te UV zračenje.

Za sve to bit će potrebno izraditi i biorazgradivi izvor struje, na čemu u institutu ETH Zurich već, naravno, rade.

 

 

(avaz)