Dabarska pećina je jedinstven biser koji svakodnevni privlači posjetioce

Sa gotovo polovinom površine na području krša, Bosna i Hercegovina obiluje pećinskim svijetom u najvećoj mjeri potpuno neistraženim, a jedan od takvih bisera je Dabarska pećina na području općine Sanski Most koja je zbog jedinstvenosti uvrštena na Listu nacionalnih spomenika BiH kao kulturni pejzaž.

Druga je to po dužini i jedna od dvije najljepše pećine na području Sanske općine. Njen se značaj ogleda u više aspekata – arheološkom, hidrološkom i biološkom. Stanište je više vrsta slijepih miševa, endemske vrste pećinskog školjkaša Congeria i drugih pećinskih vrsta.

Pećinska staništa su, za razliku od površinskih koja su vrlo promjenjiva, relativno konstantna po uslovima koji tamo vladaju. Svijet je to u potpunom mraku, sa stalnom temperaturom i visokom vlažnošću. Životinje koje u njima žive moraju se prilagoditi takvim uslovima te živjeti u okruženju sa veoma malo izvora hrane. Populacije životinja tu su vrlo male u odnosu na životinjski svijet na površini. Stoga je veliki broj pećinskih životinja na popisima ugroženih vrsta te postoji realna opasnost da većina njih zauvijek izumre.

Predsjednik Speleološkog društva “Ponir” iz Banja Luke Mirko Vidović ističe o razgovoru za Fenu da je to Društvo prilikom istraživanja Dabarske pećine topografski snimilo oko 660 metara kanala, što je ukupna dužina istraženih. Naglašava da pećina završava sifonskim jezerom i većom količinom zemlje koja je začepila kanal. Stoga je, navodi on, perspektiva fizičkog napredovanja dublje u unutrašnjost moguća ronjenjem ili uklanjanjem čepa od blata.

Ta pećina se ne može pohvaliti sa mnoštvom pećinskog “nakita” – stalaktita i stalagmita u odnosu na neke druge poput pećine Hrustovača, koja je u blizini.

– Na formiranje pećinskog nakita utiče više činilaca – sastav stijena, mikroklima u unutrašnjosti objekta te količina i brzina cirkulacije vode kao osnovni preduslov za nastanak takvog nakita. Dabarska pećina ga ima, ali ne u tolikoj mjeri – naglasio je Vidović.

Prije desetak godina u Dabarskoj pećini je viđen endemični vodozemac čovječija ribica u jednom od jezera gornjeg nivoa. No, to je bio i posljednji put.

Govoreći o tome koliko je turista zainteresirano za obilazak te pećine, Vidović podvlači da je donji ulazni kanal do velikog jezera lako prohodan i svako može da uđe bez ikakve opreme. Ljudi svakodnevno posjećuju Dabarsku pećinu, naglašava Vidović, uz napomenu da je gornji dio iza jezera nešto zahtjevniji i traži određenu fizičku sposobnost i opremu te je preporučljivo da se ne ide bez vodiča i adekvatne opreme.

Za Vidovića je teško reći koja je pećina u BiH najznačajnija. Ako se posmatra sa biološkog stanovišta, smatra da je to zasigurno Vjetrenica u Popovom polju, općina Ravno, koja je po bogatstvu životinjskog svijeta prva u svijetu. Podvlači da je predmet mnogih istraživanja još od početka 20. vijeka.

– Trenutno najduža istražena pećina u BiH je Govještica, opština Rogatica, sa više od 10 kilometara kanala. Potom sljedi pećina na izvoru Mokranjske Miljacke, opština Mokro, pa Vjetrenica – precizirao je.

Komentirajući generalnu sliku Bosne i Hercegovine kada je riječ o pećinama, podvlači da ih naša zemlja ima veliki broj, a najvećim dijelom nisu dovoljno ili su potpuno neistražene. Tačan broj nije poznat, jer ne postoji jedinstveni registar pećina na nivou BiH.

Vidović ujedno ocjenjuje da je speleologija u BiH na prilično niskom nivou. Broj speleologa se iz godine u godinu smanjuje, a speleološke aktivnosti imaju tendenciju da se potpuno ugase.

– Smatram da je to odraz opšteg stanja u zemlji. Kod ljudi se osjeća nedostatak entuzijazma, letargija i opšta pasivnost i nezainteresovanost – podvukao je.

Kao najveću kočnicu za intenzivnija i kvalitetnija naučna istraživanja Vidović vidi u nedostatku institucija i stručnjaka koji bi se uključili u rad speleoloških društava.

– Na primjer, za bilo kakve biološke i druge analize uzorci se šalju u neku od zemalja okruženja.  Naravno, tu je i stalni problem da se obezbijede finansije za nabavku opreme, terenski rad i slično, jer sva speleološka društva funkcionišu kao neprofitabilne organizacije, finansirane uglavnom od svojih članova – podvukao je on.

Predsjednik Speleološkog društva “Ponir” ističe da Društvo trenutno nije aktivno kao u nekom prethodnom periodu kada je bilo jedno od najaktivnijih u BiH, no ulažu napore da se takva slika promijeni te putem različitih kurseva privuku nove članove koji će nastaviti rad na polju speleologije.

U svijetu, prema različitim izvorima, krš prekriva 10 do 20 posto površine. Na njemu živi oko petine svjetskog stanovništva i na tom se podneblju nalazi oko četvrtina zaliha pitke vode.

Upadljiva obilježja bh. krša su morfološke cjeline poput visokih planina koje se protežu od Plješevice preko Dinare, Čvrsnice, Prenja i drugih. Kao i Dinarski, bh. krš je iznimno biogeografsko područje nastanjeno mnoštvom rijetkih i endemičnih vrsta. Flora je po bogatstvu i raznolikosti vodeća u Evropi. Osobito se ističu planine hercegovačkog endemnog centra Čabulja, Čvrsnica, Prenj i Velež te dolina Sutjeske i Vranica.

Podzemna fauna je u Dinaridima najbogatija i najraznolikija u svijetu. Prema dostupnim podacima, najbogatija pojedinačna pećina je Vjetrenica s trenutno 92 poznate podzemne vrste, od kojih je njih 37 prvi put pronađeno.

 

(Vijesti.ba / FENA)