Jajčanin ne propušta niti jedan trening, a do njega putuje 82 km

Vidjela sam svojim očima, upoznala stvarne ličnosti! Da ne bude zabune, svatko daje u svojim mogućnostima, i onda ih jedan roditelj nadiđe.

Ponekad sam se uhvatila kako razmišljam da je malo samo dva roditelja na dvoje djece kako bi se stigle sve školske i izvanškolske aktivnosti. U svemu se od djece sada traži izvrsnost: barem jedan jezik i barem jedan sport, jedna umna aktivnost pa glazba.

I još ako otkrijemo da je dijete stvarno uspješno u nečemu, a onda to i fanatično voli, a roditeljima treba samo sat predaha od svega. Ipak, kao i većina roditelja, revno „vozarimo“ na sve što je djeci interesantno, pratimo napredak, ponekad uključimo bake, djedove, tetke, kumove.

Sport je posebna disciplina u kojoj, ako želiš napredak, moraš svom djetetu biti iznimno velika podrška. Više nije stvar samo tri ili četiri puta trening, tu su i turniri, lige, putovanja, itd. Povremeni izleti s razmišljanjima kako više nemam energije za vozarenje utišaju mi djeca koja dolaze iz Novog Travnika, Busovače ,Zenice.

Ipak, ponajviše me spustio na zemlju ovaj dječak s fotografije kojeg roditelji voze na trening u NK „Romari“ tri puta tjedno, i to čak iz Jajca. Jedan je od najredovitijih članova a po treningu prijeđu ukupno 164.60 km, u najboljoj opciji.

Hej, većina nas je u krugu od 4 km!

Filip Dramac, mali Jajčanin s fotografije, jedan od velikih potencijala našeg kluba. 2009.je godište i posljednjih godinu dana član je našeg omladinskog pogona.

Kako to kod djece i biva, brzo prihvaćen a sada već „stari“ suigrač u ovih godinu dana prešao je otprilike oko 23.000 km na relaciji Jajce-Vitez-Jajce kako bi trenirao u boljim uvjetima, s dobrim planom i programom, i na taj način od malih nogu „brusio“ svoj talent. Znate li da mu, uz sve to, otac nerijetko radi i 3. smjenu pa povremeno odmori u autu kako bi imao elana za novi dan.

Zamislila sam se kako je i majci, koja s čežnjom ispraća svog sina na treninge i željno čeka njegov povratak u kasnim satima. I sve to jer zna da je sinu najveća podrška, i njegov najveći navijač. Saznala sam da mama ne radi, i da traži posao u Jajcu, tata radi u dobroj firmi. Baš neki dan sam mu upoznala oca, i s divljenjem sam ga gledala. Pa čovječe, kakva si ti ljudina, kakva si ti podrška, pa ti si tata mata. Najjači si tata!

A ja se ponekad uhvatim da se mislim za nekih 4-5 km!!! I samo još jedno, o tome ne pišu naši mediji. Za njega se ne zna, a svi u NK „Romari“ željno čekaju da se o ovom dječaku jednom čuje, i to onako s bombastičnim naslovom. Naš bosansko-hercegovački talent!
I ne samo njegovom mami i tati, treba skinuti kapu svim onim roditeljima koji na ovaj način pružaju svojoj djeci podršku i nadaju se da će u životu uspjeti- postati dobar čovjek!!!!

Hvala vam, ovakvi roditelji, što postojite, da nas vaš primjer povrati iz povremenih „mrsko mi“ misli!

 

 

(Agencije)