Nevjerovatni podaci o broju iseljenika iz BiH u Americi

Piše: Nedžad Grabus

Česte promjene državno-pravnih okvira u kojima se Bosna i Hercegovina nalazila u posljednja dva stoljeća, usljed društveno-političkih okolnosti, ratova, ekonomskih i drugih uvjetovanosti, uticali su na stvaranje brojne bosanskohercegovačke dijaspore.


Uočljive su, međutim, razlike, kako u karakteru iseljavanja ljudi iz Bosne i Hercegovine, tako i u njihovom ukupnom broju kroz pet vremenskih razdoblja. To su:

1. period austrougarske okupacije– iseljavanje Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine u područja pod tadašnjom osmanskom upravom;
2. period između dva svjetska rata – prva Jugoslavija (kolonizaciona i iseljenička politika);
3. period Drugoga svjetskog rata i NDH-a vlasti (politička dijaspora);
4. period druge Jugoslavije (kolonizacija iz BiH u Vojvodinu 1945. – 1948., te, manjim dijelom, u Slavoniju, ekonomska migracija u zemlje Zapada, kretanje Srba i Hrvata iz BiH k matičnim republikama i proces etničke homogenizacije);
5. period agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine i period nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma za postizanje i ostvarivanje mira u BiH.

image
100 Godina Bošnjaka U Americi/ Bošnjaci u Americi/ 100 Godina Bošnjaka u Americi

 

Iseljavanja u talasima

Za vrijeme austrougarske okupacione vlasti u Bosni i Hercegovini (1878. – 1918.) zabilježen je najveći odliv bošnjačkoga stanovništva. Broj Bošnjaka koji je tada svoj novi dom pronašao u područjima današnje Republike Turske jako varira. On se kreće od 61.000 osoba, kako tvrde službeni austrougarski podaci, do 300.000 osoba kako se da zaključiti na osnovu novinskih izvještaja iz tog perioda.

Početak 20. stoljeća donio je veliki odliv stanovništva iz Evrope u Ameriku. U tim kretanjima intenzivno sudjeluje i stanovništvo iz Austro-Ugarske monarhije. Od 1891. do 1919. godine 20% cjelokupnog stanovništva Austro-Ugarske carevine iselilo se u SAD. I tadašnje iseljavanje bosanskohercegovačkoga stanovništva u Ameriku predstavljalo je uobičajenu društvenu pojavu karakterističnu za sve evropske zemlje.

Kolika je bh. dijaspora iz tog perioda u Americi nije poznato. Do tačnih podataka gotovo je nemoguće doći uslijed nepostojanja uredne statistike, ali i zbog evidentiranja bh. iseljenika hrvatske i srpske nacionalnosti skupno s njihovim sunarodnicima iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore.

Tako se, naprimjer, u nekim izvorima, samo u razdoblju 1905. – 1908. godine spominje brojka od oko 11.500 iseljenika različitih nacionalnosti koji su napustili BiH i uputili se u Ameriku. Najveći procent čine pripadnici hrvatske i srpske nacionalnosti.

image
100 Godina Bošnjaka U Americi/ Bošnjaci u Americi/ 100 Godina Bošnjaka u Americi

 

U SAD i druge prekookeanske zemlje iselio se i popriličan broj Bošnjaka, uglavnom iz istočne Hercegovine, što je prvenstveno bilo uvjetovano ekonomskim razlozima. Oni su već 1906. godine osnovali prvu muslimansku organizaciju u državi Ilinois Džemijetul Hajrije (Muslimansko uzajamno potpomagajuće društvo) u Chicagu.

I dok su Bošnjaci u svojim migracijama u posljednjim desetljećima XIX. i u prva dva desetljeća XX. stoljeća preferirali odlazak u Osmansku carevinu, Srbi i Hrvati iz BiH prvo su selili u susjedne južnoslavenske zemlje, a početkom XX. stoljeća počela je znatna ekonomska emigracija u Sjevernu i Južnu Ameriku, te u zapadnoevropske zemlje: Njemačku, Francusku, Belgiju i Švedsku.

Jedna od posebnosti bh. dijaspore leži u tome što su njeni građani iseljavali ne samo u zemlje drugog jezika i kulture, nego i u Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju i Hrvatsku, što daje specifičnu notu klasičnom pojmu dijaspore. Međutim, posljedice su iste kao i kod uobičajene dijaspore, jer Bosna i Hercegovina je izgubila dio svoga stanovništva, što se odrazilo na njen dalji demografski razvitak.

Drugo razdoblje stvaranja bh. dijaspore jest period između dva svjetska rata. U tom periodu iseljavanje bh. stanovništva vršeno je, s jedne strane, u okviru programa agrarne politike, a s druge u okviru iseljeničke politike. Procjenjuje se da je u procesu kolonizacije južnih krajeva Jugoslavije, u Makedoniju i na Kosovo naseljeno oko 8.000 osoba, uglavnom iz hercegovačkih krajeva. Još je izraženije iseljavanje stanovništva u Vojvodinu zašto, nažalost, ne postoje egzaktne brojke.

Uslijed ekonomskih razloga, u potrazi za boljim životom, a često i za golom egzistencijom, veliki broj iseljenika iz Bosne i Hercegovine u tom periodu odlučio je životnu sreću potražiti u prekookeanskim zemljama. Ni njihov tačan broj nije poznat, ali se pretpostavlja da bi ih moglo biti između 160 i 180 hiljada.

Treće razdoblje stvaranja bh. dijaspore odvija se tokom Drugog svjetskog rata. Ogromne razmjere ratnih razaranja i strahota izazvale su velika nasilna kretanja stanovništva kako unutar zemlje, tako i van granica Bosne i Hercegovine. Spominje se brojka od 137.000 Srba iz Bosne i Hercegovine koji su prešli u Srbiju u vrijeme uspostave NDH vlasti.

Značajan broj Bošnjaka emigrirao je u Sandžak, na Kosovo, a u manjem broju u Zagreb i Dubrovnik. Ovdje treba uključiti i mnoge ljude koji su odvedeni na prisilni rad u njemačke fabrike ili mobilizirani u vojne formacije okupatora, kao i one koji su se našli u zarobljeništvu, odnosno političke emigrante koji su se usprotivili uspostavi komunističke vlasti.

Najveći dio ovoga stanovništva vratio se u Bosnu i Hercegovinu završetkom rata. Koliko ova dijaspora broji bh. iseljenika teško je reći, jer o tome ne postoje pouzdani podaci. Neke procjene govore da se nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kao rezultat njegova ishoda na prostorima bivše Jugoslavije, samih Bošnjaka našlo u emigraciji između deset i dvanaest hiljada. Uglavnom su oni bili u Austriji, Njemačkoj, Italiji i na Bliskom istoku, a vremenom su iselili većinom u SAD, Kanadu i Australiju.

image
100 Godina Bošnjaka U Americi/ Bošnjaci u Americi/ 100 Godina Bošnjaka u Americi

 

U periodu druge Jugoslavije javljaju se novi faktori koji podstiču i intenziviraju dijasporu Bosne i Hercegovine. Razlozi su ekonomske i demografske prirode. Naime, stopa priraštaja stanovništva u BiH je u to vrijeme bila veća, a industrijski razvoj znatno manji negoli u ostalim jugoslavenskim republikama.

Takav nesrazmjer je doveo do toga da se sa bh. područja u periodu od 1948. do 1991. godine iselio velik dio populacije. Razlika u broju iseljenih i useljenih je za taj period iznosila 712.000, što predstavlja više od jedne petine prosječnog broja stanovništva za taj period.

Samo u inozemstvu (van Jugoslavije) broj radnika iz BiH na privremenom radu sa članovima porodica 1991. godine iznosio je preko 205.000. Od toga je bilo oko 142.000 radnika, a ostalo su bili članovi njihovih porodica.

Treba istaći da su zapadnoevropske zemlje, SAD, Kanada i Australija nakon Drugoga svjetskog rata počele sve više privlačiti kvalificirani i školovani kadar. Međutim, većinu su i dalje činili obični radnici koji su radili najteže fizičke poslove. Najviše iseljenika iselilo se u Hrvatsku (309.000), zatim u Vojvodinu (187.000), u Srbiju bez pokrajina (143.000), Sloveniju (47.000), Crnu Goru (12.800) i u ostala jugoslavenska područja oko 13.000 osoba.

Posebno je značajan period iseljavanja iz BiH u toku agresije na BiH (1992. – 1995.) i u postratnom periodu. U posljednjih 15 godina iz BiH se iseljavaju stanovnici iz svih slojeva društva, posebno je povećan broj iseljavanja mladih ljudi. Mada ne postoje precizni podaci o broju iseljenih u tom periodu, određeni pokazatelji ukazuju na to da se najveći broj iseljenika iz BiH nalazi u zemljama Zapadne Evrope: Njemačka (167.000, uz to značajan je broj bosanskih građana koji su postali državljani Njemačke), Austrija (90.000), Švicarska (60.000), Holandija (30.000), Danska (20.000), Švedska (60.000), Norveška (15.000), a u značajnom broju i u Finskoj, Belgiji (5.000), Luksemburgu (3.000), Francuskoj (10.000), lrskoj (2.000), Velikoj Britaniji (8.000) i Sloveniji (47.000).

Ipak najveći broj iseljenika u poslijeratnom periodu nakon 1996. godine iselio se u SAD-e, te ih, s ranijim brojem iseljenika, tamo ima između 150.000 – 200.000, Kanadu (40.000), Australiju (45.000).

U SAD ima nekoliko gradova s izrazito velikim brojem bosanskih građana, posebno Bošnjaka, među kojima se posebno izdvajaju: Chicago (40.000), New York (40.000), St. Louis (50.000), Atlanta (10.000), Detroit (8.000) i Phoenix (6.000).
(oslobodjenje.ba)