Ismet Bušatlić: Zapis o Fethiji džamiji u Jajcu

Praksa Osmanlija je bila da odmah po zauzimanju tvrđave, zavisno od potreba i strateških ciljeva, istu poruše ili u nju postave svoju posadu i obezbjede joj prostor za zajedničko klanjanje, preuređenjem odgovarajuće prostorije ili gradnjom nove džamije.

Crkve su prepravljane isključivo u sultanske džamije i samo u onim slučajevima kada je određeno mjesto borbom zauzeto. Ako je mjesto sporazumno predato, „na viru“ , nemuslimansko stanovništvo je zadržavalo pravo da i dalje nesmetano koristi svoju bogomolju.

Zašto se u Jajcu postupilo drukčije? Grad je sporazumno predati, a crkva sv. Marije, ipak, pretvorena u sultan Sulejman-hanovu džamiju. Bila je to kazna za djelo koje ne zastarijeva – za izdaju u decembru 1463. godine, pokolj muslimana u džamiji i pomoć Matiji Korvinu da preotme Jajce.

Sličan slučaj dogodio se još u Zvorniku, gdje je, također, crkva sv. Marije pretvorena u sultan Sulejman-hanovu džamiju ili Fethiju. Sve druge džamije u Jajcu i Zvorniku i deset ostalih sultan Sulejman-hanovih džamija u Bosni i Hercegovini izvorno su podignute kao džamije.

Za cijelo vrijeme osmanske uprave u Bosni i Hercegovini, od pada srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva 1463. godine, nijedan Bošnjak nije crkvu pretvorio u džamiju.

Da bi se crkva sv. Marije preuredila u džamiju bilo je potrebno promijeniti orijentaciju objekta, podići mu nivo i promijeniti unutrašnji izgled, a to znači: zazidati postojeće i otvoriti nove prozore, postaviti mihrab, minber i mahfil u unutrašnjosti, porušiti čitav jedan njen zid i podići novi s otvorom za ulazna vrata i tarihom iznad njih, nadogradnjom preurediti crkveni toranj u minaret itd. Svi navedeni radovi izvedeni su na državni trošak.

Početkom 17. stoljeća Mahala sultan Sulejman-hanove džamije bila je vodeća mahala u Jajcu u svakom pogledu: prva po vremenu nastanka, prva po broju kuća, prva po drugim islamskim vjerskoprosvjetnim, kulturnim i socijalnim ustanovama čiji osnivači nisu sultani ni Osmansko carstvo, već svjesni i darežljivi pojedinci koji takve ustanove grade i uz njih osnivaju vakufe.

Nepoznati vakif doveo je vodu i spram ulaza u džamiju podigao česmu, čiji su ostaci i danas vidljivi.

Prva osnovna škola u Jajcu (Karađoz-begova muallimhane) podignuta je u ovoj mahali polovinom 16. stoljeća.

Mahala sultan Sulejman-hanove džamije imala je dugu dervišku tradiciju. Među članovima prve vojne posade u tvrđavi već je bilo sufija. Ali sufija zabilježen je u popisu iz 1540. godine, a Ibrahim, sin sufije Mehmeda i Ibrahim, sin sufije Jusufa u popisu iz 1565. godine.

Krajem 16. stoljeća u ovoj mahali je podignuta i jedna tekija nedaleko od katakombi koje su joj služile kao „halvat“ za dervišku osamu. Po ovoj tekiji dio Mahale sultan Sulejman-hanove džamije nazvan je Šeh-mahala.

Prema popisu iz 1604. godine u ovoj mahali su živjeli Šejh Mustafa, sin Karađoza, sufija Kurd, sin Husejna i Ali-hodža, sin Skender-dedin, utemeljitelj džamije i kasabe Skender-Vakuf.

 

 

(Ismet Bušatlić, KRALJEVSKI GRAD POD SULTANIMA – JAJCE 1528.-1878., izdavač: Medžlis islamske zajednice Jajce; Jajce 2011. godine)