Bivši bh. reprezentativac Nudžein Geca još čuva Ronaldov dres sa utakmice u Brazilu 1996.

“Obje reprezentacije su bile zajedno u hotelu, samo što su oni imali oko sebe obezbjeđenje, i već sve što ide, ali bili smo skupa, družili se, pili kafu. I tada je u nama prevladao onaj bosanski inat da ćemo se boriti da nam ne bi dali pet komada. A ja i on smo se u tunelu dogovorili za promjenu dresa, i iako je poslije utakmice bilo igrača koji su prilazili i tražili mu dres, on nije želio da zamjeni dres jer je obećao meni i ispoštovao je dogovor. Evo ga, još je kod mene, samo što je opran”, smije se Geca.

Foto: Klix.ba

Foto: Klix.ba

Sjeća se da su izabranici selektora Fuada Muzurovića na terenu ispunili dato obećanje i držali se junački sve do 75. minute susreta kad je sudija svirao slobodni udarac za Brazil.

“Izgubili smo 1:0, ali to je sigurno vrhunac karijere da jedan igrač, odnosno jedna reprezentacija igra protiv svjetskih prvaka Brazilaca, a pogotovo kad igraš utakmicu protiv najboljeg igrača svijeta u tom periodu”, sjeća se Geca.

I dalje tvrdi kako je golman Dedić kiksao kod postavljanja živog zida, a čekajući Bosance da to učine, čak se i slavni Luiz Nazario da Lima Ronaldo donekle zbunio. Cijela je priča dakako prerasla u legendu te se i danas pominje da su na pitanje selektora Muzurovića o živom zidu Beširević, Pintul, Musić i Geca odgovorili kako su i sami htjeli vidjeti Ronaldov gol.

Jedan je Ronaldo

“Nisam ja tokom utakmice čuvao Ronalda, ja sam čuvo svog Pintula i njega, zezam se naravno, jer vjerujte njega ne može niko čuvati da budemo pošteni, jer to je stvarno zvijer. Evo i danas gledamo kakvih igrača ima, ali on je jedan i jedini. Svi veliki klubovi, moraju imati svoje Ronalde, Mesije, i druge, jer evo Reala, oni se busaju, nije Real Rondalo, ali jeste. Dokazao im je to, i da je imao sudije, navijače, uvijek sve na svojoj strani, imao je igrače koje su radili za njega, a i oni su uvijek znali da će on nešto riješiti, izvesti neki potez”, smatra Geca.

Foto: Klix.ba

Foto: Klix.ba

Geca je s ponosom nosio državni dres te za reprezentaciju odigrao 13 utakmica, a o aktuelnoj ima samo riječi pohvale.

“Svi smo nekako bili skeptični, ali ja sam uvijek govorio da kod nas ima materijala i talenta samo ga treba dovući i privući da igra. Evo prvi ja, a i svi ostali su za reprezentaciju govorili, kad ode Spahić, ode Misimović, ode Lulić nećemo imati reprezentaciju, ali evo ima. Vjerujte da ima, popunjena je sa ovim starijim, sa Džekom, i opet su dokazali momci da se u Bosni igra fudbal i da se može igrati samo treba odrediti dobre skaute koji će ići po Evropi i tražiti ,jer naše djece ima svugdje, dovoditi ih da igraju”, smatra Geca.

Šteta je kaže da je danas još uvijek jedini državni reprezentativac iz Goražda, pored Murata Jašarevića (op.a živi u Njmeačkoj) koji je nekada nosio državni dres.

“Šteta za ovaj grad što sam ja za ovoliko vremena jedini, ali garantujem da ovdje u Goraždu ima tog kvaliteta. Ja garantujem da ovdje ima materijala i što se tiče fudbala i rukometa, nažalost doveli smo se na niske grane”, ističe on.

Čuvar “velikih” igrača

Ne sjeća se tačno da li je trenirati počeo sa pet ili šest godina, ali bilo je to 70-tih godina prošlog stoljeća. Igrao je za Radnički, pa u Sarajevu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Švedskoj te u visočkoj Bosni, Željezničaru i Olimpicu.

Foto: Klix.ba

Foto: Klix.ba

“Kad smo igrali kvalifikacije za ulazak u međurepubličku ligu u Vitezu, sa Radničkim tu smo igrali nerješeno i uspjeli izboriti na penale. Imao sam tada nekih 18 ili 19 godina i bio sam određen da pucam penal. I tako ja idem sa centra i vrtim loptu na kažiprstu, a gledaoci negoduju, ‘gdje će on tako mlad’. Međutim ja prilazim i pucam, golman u jednu stranu, lopta u drugu, a moj trener se uhavtio za glavu kad je vidio da desnom nogom pucam penal, oni svi mislili da sam ljevak. Uvijek je bilo scena, kad sam igrao za Sarajevo, u utakmici protiv beogradske Crvene Zvezde čuvao sam Savičevića, obično sam čuvao najbolje igrače. Kaže on meni u jednom momentu: ‘Nikakav problem prijatelju, al nemoj samo seljački udarati bez lopte'”, sjeća se Geca.

Nakon četiri decenije uspješnog bavljena fudbalom, potpuno se povukao iz ovog sporta.

“Teška srca, i žao mi je, jer ovi ljudi u Goraždu su mi ubili ljubav za tim fudbalom, znate kako je, svuda ste cijenjeni osim u svojoj sredini. Ja nemam više ništa sa sportom otkakao sam počeo raditi u Preventu, prije desetak godina, a definitivno nemam zadnje dvije godine kada su mi otjerali sina, bukvalno ga natjerali da napusti fudbal. Sad je u Sarajevu, radi, ne igra fudbal, jednostavno su mu fudbal zgadili pojedini ljudi u Goraždu. Nije to samo on, cijela jedna generacija ’93, ’94, ’95 godište je uništena, a to je generacija kojom se trebalo ponositi. Ti bi momci koji imaju danas 23 ili 25 godina mogli da igraju još po deset godina, ali nema ih, sramota za ljude koji su u fudbalu, ali tako to oni rade nažalost, tako nam je i u drugim sportovima. Danas odem zbog ovih momaka, pogledam utakmice, mada sam hiljadu puta rek’o neću gledati, ali čujem sudijski zvižduk, pištaljku obučem se i odem. Odrastao sam u kući iznad stadiona, živim u stanu pored stadiona, mladost proveo na stadionu. Danas radim u Preventu, a mnogi ljudi ne mogu shvatiti kako nisam neki predsjednik, sekretar, bilo šta u klubu. Drugi su ljudi i druga vremena nažalost”, ispričao je za Klix.ba bivši reprezentativac BiH, Nuidžein Geca.

(klix)