Bježite odavde! Bježite ko god može!? Bježite što brže možete!

Odlazi sa ovih prostora, sa svojom porodicom, još jedan dragi čovjek, prijatelj sa Fejsbuka, pravi prijatelj ljudi i svega dobroga u njima Saša Stjepanović. Status sa njegovog Fejsbuk (Facebook) profila prenosimo u cjelosti:
Nakon dugog i ozbiljnog promišljanja, pakovanje kofera je sledeći korak.

Tužno je što odlazi ko god može. Ili mora?

Odosmo i mi, Mona i ja, za koji dan iz ovdašnjeg tamnog vilajeta.

U nekoliko navrata sam živio i radio u nekoliko zemalja u inostranstvu. Imam EU pasoš, nije nikada bio problem otići. I uvijek sam se vraćao ovdje nakon nekog vremena. Zašto? Ni sam ne znam. Bar ne toliko da je okolina mogla da me razumije. Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba… i sve ono što bi trebalo da bude ova naša zemlja biće da su razlozi…

Prijateljima, porodici, poznanicima nisam uspio da odgovorim zašto sam se, eto, opet vratio, ili nisu mogli da razumiju moje razloge.

Socijalna sigurnost, utvrđena pravila ponašanja koja uveliko olakšavaju život, pravna država, sigurna egzistencija i sijaset drugih razloga nisu prevagnuli nad uvijek istom nadom da se, u međuvremenu, nešto promijenilo na bolje, da ću vidjeti bar jedan korak naprijed po povratku.

Ne mogu sebe opravdati time da sam bio naivan vjerujući u sve to. Ne u mojim godinama, ne sa mojim životnim iskustvom, ne sa mojim znanjem i obrazovanjem.

Nemam opravdanje. Pogriješio sam. Mnogo. Ovdje sunce neće zasjati još dugo, dugo. Živimo i životarićemo u ovom tamnom vilajetu, u moralnoj kaljuzi.

Ova zemlja je postala mjesto u kome ni jedan čovjek, ni jedan stari ni novi društveni sloj nije na svom pravom mjestu. Studenti služe kao kelneri, penzionisani činovnici prodaju đinđuve i vuku kolica, ljudi koji svoje ime ne umiju valjano potpisati dižu palate, gomilaju se kapitali i imanja za koja niko ne zna odgovora na pitanje: otkud i kako? – a u isto vrijeme mnogi naučnik, profesor, zanatlija pita se poslije petog u mjesecu šta će jesti sutra.

Sve je u zadihanoj jagmi i jurnjavi da bi se zahvatilo što više sa što manje truda. Neobrazovani i nesposobni otimaju mjesto kadrima i učenima, čitavo društvo izdjeljeno je u grupe koje se uzajamno podržavaju rodbinskim, kumovskim, plemenskim, partijskim vezama, a sve drugo što nije u tom orijentalnom klupčetu – ti meni ja tebi, bezobzirno se gura u stranu.

Zato bježite odavde! Bježite ko god može!? Bježite što brže možete! Koliko vas noge nose. Run for life.

Sunce tuđeg neba grijaće vas bolje no što ovo grije. Nisu grki tamo zalogaji hljeba, niti za tebe tamo pelin cvijeta.

 

 

(Buka)