Kej uz Unu poput onih u Beču i Parizu

Bosanski Novi, gradić na vratima EU, ima svoju atrakciju – tri kilometra dugu obaloutvrdu ili kej. Prepoznatljiv je i po aleji sjenovitih i mirisnih lipa i kestenova i, kako kaže Nebojša Todić, stručni saradnik u lokalnoj Turističkoj organizaciji, upravo zbog toga je tako drag zaljubljenim parovima, ali i brojnim šetačima.

Više faza

– Gradnja keja odvijala se u više faza. Glavne radove započela je gradska uprava još u austrougarskom periodu, daleke 1903. godine. Ti prvi radovi trajali su tri godine, a nastavila ih je kraljeva vlast 1934. i gradila još tri godine. Preostali, neozidani međuprostor s nešto povišenom obalom, sagrađen je nakon velikih poplava 1955. godine – govori Todić.

Tridesetak godina kasnije dozidan je uzvodni vidorijanski dio, nazvan po istoimenom naselju, nakon što je gradić dobio hotel „Una“. Tadić navodi da je gradnja keja počela jer je Bosanski Novi trebalo zaštititi od poplava.

Todić: Gradu dat štih urbanog

Todić: Gradu dat štih urbanog

 

– Zbog toga je gradska uprava, na čelu u Beču, daleke 1903. podigla povoljan zajam i sagradila znameniti novski kej s alejom ljubavnih uzdisaja. Kej je gradiću dao štih urbanog, a u to vrijeme mnogi su ga poredili s daleko čuvenijim kejovima, poput onog na Seni u Parizu, na Dunavu u Beču, ali i drugim evropskim metropolama – priča Todić i dodaje da je kej postao prepoznatljiv i po svojim „brodovima“, mjestima gdje su pristajali ili su vezivani čamci.

Poznati mlin

Brodovi su nosili imena po najbližim porodicama koje su tu stanovale, poput Dizdarevog i Čauševića broda, potom Edhemovog i Kapetanovića broda, onog Brkovog, ali i čuvenog Špora, gdje je bio poznati mlin na rijeci Uni.

Najduži šank

Zbog brojnih dešavanja na Uni i Sani, koje se bukvalno grle u Bosanskom Novom, tokom ljetnih mjeseci mještani kej zovu i „najdužim šankom na svijetu“. To mjesto popularno je okupljalište mladih.

 

 

(avaz)