Stručnjaci povodom igre “Momo”: Razgovor i kontrola najbolji način zaštite djece na internetu

Nakon zlokobne internet igrice “Plavi kit”, najmlađe sada vreba nova opasnost u video-igri “Momo”, za koju se vjeruje da može da bude smrtonosna.

Prema nekim sumnjama, ova igrica je povezana sa smrću dvanaestogodišnje djevojčice u Argentini, što je izazvalo strah među roditeljima širom svijeta.

Prema pisanju svjetskih medija, igrica počinje tako što korisnike izazivaju da kontaktiraju “Momo”, žensku animiranu osobu stravičnog lika, za koju se smatra da je napravljena po uzoru na horor lutku japanskog umjetnika Midorija Hajašija. “Momo” se najprije pojavila na Facebooku, ali se sada širi putem Whatsappa.

Slično kao i u “Plavom kitu”, djeci se zadaje serija izazova, a ako odbiju da izvrše bilo koji od njih, na telefon im počinju stizati poruke u kojima im se prijeti smrću.

Prema mišljenju stručnjaka, najbitnije je da djeca ostvaruju što bolju komunikaciju sa roditeljima kako ne bi došlo do ovakvih situacija i kako bi roditelji u svakom trenutku mogli znati čime se bavi njihovo dijete.

Saša Risojević, psiholog iz Banjaluke, smatra da kod ovakvih stvari koje su potencijalno opasne po dijete, roditelji pokušaju doći do određenih aplikacija putem kojih bi mogli pratiti i na taj način zaštititi svoju djecu.

“Pretpostavljam da tvorci takvih igrica djecu targetiraju na način da prate kakvim je igricama koje dijete sklono. Na primjer, da li je neko sklon igricama u kojima ima nasilja ili igricama takmičarskog duha sa određenim brojem zadataka”, istakao je Risojević za “Nezavisne”.

Smatra da su glavna meta ona djeca koja imaju najniži nivo kontrole od strane roditelja i koja više vremena provode na društvenim mrežama za igrice i na aplikacijama tog tipa, pa su samim tim, kako ističe, ranjivija.

Dodaje da i sam narušen odnos između djeteta i roditelja predstavlja veću šansu da će se dijete “upecati” na takvu igricu. Podsjetio je i na postojanje plavog telefona, na koji se, kako ističe, mogu javiti i djeca i roditelji kod ovakvih i sličnih problema.

Srđan Rajčević, direktor Agencije za informaciono društvo RS, istakao je da postoje aplikacije komercijalnog tipa putem kojih roditelji mogu pratiti šta djeca otvaraju na internetu.

“Ove aplikacije rade na principu udaljene kontrole telefona, računara ili nekog drugog uređaja povezanog na internet”, kazao je Rajčević za “Nezavisne”.

Najbolji način zaštite djece na internetu je, savjetuje Rajčević, razgovor u smislu prevencije, pa tek onda tehničke metode kontrole pregleda sadržaja koji, kako kaže, može, ali i ne mora da bude efektan.

 

 

(nezavisne)