Održana prezentacija projekta ”Jame’ u Jajcu (FOTO)

U okviru manifestacije ”Dani Bošnjaka Šipova”, u velikoj sali Općine Jajce održana je prezentacija projekta ”Jame”, čiji je autor i promotor Amor Mašović, član Kolegija direktora instituta za nestale osobe.

Prisutni su imali priliku ”iz prve ruke” doživjeti emociju i svjedočenje čovjeka, koji više od 25 godina traga za nestalim osobama.

Polovinom devedesetih godina prošlog vijeka počeo je s prikupljanjem dokumentacije o mjestima na kojima su zakopavana tijela ubijenih u ratu. Prisutnima je prenio kako nikada nije mogao ni pretpostaviti da će otkriti više od 400 masovnih, isto toliko zajedničkih i oko 4.000 pojedinačnih grobnica.

Tijela ili posmrtni ostaci su najčešće iz jedne prebacivana u neku drugu grobnicu, a najupečatljivije je bilo svjedočenje je o mladiću iz Srebrenice, čijih su šest kostiju skeleta pronašli u pet različitih grobnica, počevši od primarne, pa do četiri sekundarne masovne grobnice, u rasponu od 32 kilometra.

Skelet odrasle muške osobe ima 207 kostiju, a u slučaju ovog mladića su pronašli tek 6 kostiju, a za svaku pronađenu kost istražitelji trebaju obavijestiti porodicu.

”Oni su ga ukopali, klanjali mu dženazu, ali porodica nikada neće osjetiti mir, jer svaki put kada pronađemo neki dio skeleta, pa makar i jedan pršljen, mi moramo obavijestiti porodicu, a članovi porodice uvijek iznova proživljavaju smrt i nestanak svojih voljenih, pa kako da nađu mir”, rekao je Mašović.

Većina jama ima neki simboličan naziv, poput jama Paklenice i Bezdana, koje svojim imenom svjedoče o događajima vezanim za njih.

Zanimljivo je i to, kako uvijek neko, hvala Bogu, preživi i svjedoči o zločinima.

”Kada vidite šta su neki ljudi preživjeli i šta su sve prošli, mogu samo reći da ništa nije slučajno”, kazao je Mašović.

Još jedno od svjedočenja, koje je zaparalo srce svakog prisutnog, je priča o Fatimi Muhić, djevojčici iz Srebrenice, koja je ”živjela” dovoljno dugo da udahne i izdahne, čije je ime prvi put ispisano na bašluku iznad njenog mezara ili priča od djevojčici iz Višegrada, koja nije napunila ni 48 sati života, koju roditelji nisu uspjeli upisati u matičnu knjigu rođenih, kojoj nesorte nisu dopustili da zvanično dobije dokument da je ikada postojala, koju su živu spalili u naručju majke i nakon svega su to pokušali zataškati, a i dan danas negiraju da su to uradili.

Zločinci su na različite načine pokušali prikriti svoja nedjela, što svjedoči o organiziranim, sistematski pripremljenim i planski učinjenim zločinima.

Tako su u jednoj od grobnica tijela žrtava pokušali pokriti slojevima smeća i zemlje, u drugoj su opet na tijela žrtava bacali ostatke životinjskih skeleta, ostatke porušenih džamija, ali nisu znali da zemlja uvijek izbaci terete svoje.

 

 

(Jajce Online)