Ponovljeni genocid Rajka Vasića je realnost?

Piše: Dragan Bursać

“Nešto mislim, ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku”.

Kada pročitate ovakvu rečenicu i to na Dan komemoracije u Potočarima, na dan ukopa ono nešto malo zemnih ostataka 35 žrtava srebreničkog genocida, pomislite sleđeni kako je ovo djelo nekakvog instant-tastatura-ratnika koji se krije iza lažnog naloga. A onda pogledate lice, pogledate ime i prezime i prenerazite se.

To je Rajko Vasić, član Glavnog odobora Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vladajuće partije u Republici Srpskoj. To je nekadašnji generalni sekretar ove stranke. To je Dodikov ideolog, desna ruka u kreiranju partijske politike.

Da li je moguće?

Itekako je moguće! Jer nije Rajko Vasić tu gdje jeste zato što je nekakav performer, nego upravo zato što glasno piše i misli ono o čemu većina šuti. Mnogi su na prvu reagovali tako što su omalovažili Vasića i podveli sve pod nekakvu “F” šifru, nekakvu dijagnozu, nekakav obrazac smetene ličnosti, kojoj su društvene mreže tek ispušni ventil za privatnu nerealizovanost.

Ali to nije tako. Zapravo takav način promatranja stvari samo amnestira jedinku koja punopravno učestvuje u političkom životu i koja je čak štaviše visokorangirana u Dodikovoj nomenklaturi. I zato, za ovakve izjave, ovakvih pojedinaca nema mjesta relativizaciji.

Da se razumijemo, Rajko Vasić MORA odgovarati za izrečeno i napisano. Ako je Bosna i Hercegovina zemlja, ako ima imalo i uncu digniteta prema svojim institucijama i ako ima osnovne ljudskosti prema svojim građanima. Onaj koji priziva novi genocid, ne samo da raspiruje nacionalnu, vjersku i etničku mržnju, on direktno urinira po Zakonu koji ovo sprječava. I upravo su zato puke verbalne osude, izražavanje zabrinutosti i ostale formalnosti nedopustive.

Sprdanje sa kostima ubijenih

Ukoliko se Vasić ne procesuira, biće to sramota do neba. Sprdanje sa kostima 8.372 ubijena u genocidu, sprdanje sa njihovim porodicama, sa svakim čovjekom zdrava razuma na ovoj planeti i na koncu i sa pravosudnim sistemom Bosne i Hercegovine.

Upamtite, Bosna i Hercegovina se odavno ogriješila o svoje građane, tako što njeni političari nisu uveli zakon o zabrani negiranja zločina i genocida. Zapravo su jedva dočekali da se on skine sa dnevnog reda. I to je, da se razumijemo, bilo olakšanje i srpskim i hrvatskim i na koncu bošnjačkim poslanicima.

A danas imamo Vasićevu izjavu: “Nešto mislim, ako toliko volite taj genocid nad vama, sačekajte sljedeću priliku”.

A za one kojima nije sasvim jasna, Rajko Vasić u predhodnim objavama na društvenim mrežama pojašnjava da je “genocid haško-sarajevska laž, u kojem uvijek stradaju bosanski muslimani”.

I onda se političari k’o biva zgražavaju?!

Licemjerje do neba

Kakvo licemjerstvo! Upravo su oni omogućili jednom ovakvom, nazovimo ga, čovjeku da orgija i da se doslovno šegači sa genocidom, žrtvama genocida i da potpuno nekažnjeno (sad za sad) priziva novi genocid raspirujući mržnju do neba.

A Vasićeva posljednja sramotna i bestijalna izjava je samo to. Posljednja kockica u sistemu negiranja, ništenja i sprdanja sa genocidom. I onda se neki čovjek iz neke civilizovane zemlje može zapitati: čemu služe zakoni.

E, pa zakoni služe da se ne bi desilo nekoj budali da nazove studentski dom po ratnom zločincu na primjer.

Ali čekajte, pa mi imamo u Bosni i Hercegovini studentski dom, koji se zove po ratnom zločincu. Upravo tako! Imamo ga, jer nemamo zakon. Imamo ga jer odsustvo zakona omogućava čitavoj političkoj mašineriji da gradi predizbornu taktiku i bere izborne poene na kostima mrtvih Srebreničana.

Četiri genocida i nikom ništa

Zato je prizivanje drugog genocida zapravo logičan razvojni put jednog zločinačkog uma.

Ako ćemo biti do kraja precizni, ovo je četvrti genocid u Srebrenici. Prvi je bio onaj fizički – ništenje ljudskih života. Drugi je onaj postmortalni – kada su kosti ljudske razvlačene, premiještane i razarane u sekundarnim i tercijarnim grobnicama. Imamo slučaj mladića čiji su posmrtni ostaci nađeni u 5, slovima pet grobnica. Treći genocid je sistematsko negiranje, ništenje i zaboravljanje genocida od strane pola države i njenih zvaničnih institucija. Promislite samo kako djeca u Srebrenici čiji su najmiliji nastradali u genocidu u školama ništa ne uče o tom istom genocidu jer su škole na teritoriji entiteta Republika Srpska. A u tom entitetu, pogađate, ni slova o genocidu. I opet sve po zakonu.

I na koncu, ovaj četvrti genocid je prizivanje na novo ništenje. Obzirom na poziciju, koju obnaša u partiji, ali i na vidljivost u javnom životu, Vasić je sve samo ne neki tastatura-anonimus. Prema tome, sve osim reagovanja Gordane Tadić, glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH, i pokretanja istrage protiv Rajka Vasića zbog krivičnog djela izazivanja nacionalne, vjerske, rasne mržnje i netrepeljivosti biće skandal.

Dolina u kojoj vlada bijela kuga

A sad onako ljudski: šta bi to htio Vasić najavom novog genocida? Ko bi mu to ratovao za njegovu stražnjicu? Ko bi se to podmetao za bolesne, nerealizovane lične ciljeve pa slao svoju djecu, namjesto na skijanje po Jahorini i Vlašiću, u rovove?

Uostalom, entitet Republika Srpska je zbog “djelovanja” Vasićevih i Dodikovih političkih kamarada jedna opustošena teritorija. Jedan prostor iz koga mladi doslovno bježe glavom bez obzira.

Ne zna Vasić ili se pravi da ne zna, kako je baš njegova politika i politika njegove partije od manjeg BiH entiteta stvorila dolinu u kojoj vlada bijela kuga. I on se taj i takav javlja za nekakvog ratnog piromana?

Da je države i državnosti, da je zemlje zakona, ali i da je svijesti i savjesti, upravo bi sudovi u Republici Srpskoj trebali pokrenuti istražni postupak protvi svog građanina, koji kalja i ono malo obraza istinskim humanistima koji se i dan danas stide i u svoj i u ime Rajka i sličnih ratnih kerbera.

Zlo nije stihija

Zlo ima inteligenciju, naum i nakanu. Zlo nije neka stihija, upamtite. Nije se Rajku Vasiću omaklo, e da bi predložio novi genocid. To je dio kongitivnog procesa, to je stanje svijesti koje je izbilo na tastaturu. To je trenutna ishodišna tačka u kojoj se prelama njegovo poimanje svijeta. To poimanje nije bolesno, jer za bolest se ide u bolnicu. Ovo je nepatvoreno zlo koje mora biti kažnjeno i zaustavljeno.

U protivnom, zaista nam se može desiti ponovljeni genocid na bilo kojem dijelu teritorije naše zemlje. U protivnom, zaista, zaista nam se može desiti materijalizacija Vasićevog nauma.

Institucije bi barem u ovom slučaju trebale početi raditi svoj posao. Zarad kostiju nađenih i kostiju nikad pronađenih ubijenih Srebreničana. Zarad svih nas i naše djece koji smo imali sreću da nas naumi poput monstruoznih misli Rajka Vasića zaobiđu.

Državo, ako te ima reaguj!

Ako te nema, onda mi odavno živimo ponovljeni genocid Rajka Vasića.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.

 

 

(Al Jazeera)