Mostarske legende zabrinute za opstanak “laste”

O Starom mostu u Mostaru ispisane su i otpjevane pjesme, a slavni Evlija Čelebi o ovom arhitektonskom čudu zapisao je u davna vremena: …Kada se most pogleda iz daljine, izgleda okrugao kao luk iz kojeg je tek izletjela strijela, pa je tako stao. Neimarski ukus, preciznost, eleganciju, koja je unošena u divnu kamenu tvorevinu, nije pokazao nijedan stari neimar. Otkako je sazidan visoki most, otad ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u pomenutom čardaku, oni promatraju kako smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče sa mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice, praveći, svaki od njih, posebnu vrstu akrobacije…

Let poput ptice, prema riječima legende mostarskih skokova Emira Balića, dokaz je da je čuvena “lasta” koju je i sam izveo samo Bog zna koliko puta, ustvari stara stotinama godina. I živjet će, ako bude sreće, i u vijekovima pred nama. Kažemo “ako bude sreće“, jer su i Balić i najbolji skakač današnjice Lorens Listo, zabrinuti za opstanak “laste” u Mostaru.

Svakog jula u organizaciji Kluba skakača Mostari organizuju se tradicionalni Skokovi, na kojim redovno pobjeđuje Listo, koji ruku na srce, makar u rodnom gradu nema konkurenciju. Posljednjih su godina osim Lorensa na glavu skakali tek rijetki Mostarci. Mogli su se, kažu, prebrojati na prste jedne ruke.

“Pamtim vrijeme kad je grad imao dvadeset skakača na glavu. Danas ih ima tek nekoliko. A kad i oni prestanu, pitanje je hoće li iko skakati”, kaže na početku razgovora za Fokus.ba legendarni Balić.

Listo se nadovezuje i kaže kako za pet do deset godina Mostar sigurno neće imati skakača, ukoliko se nešto ne promijeni. Obale su puste, kupača je sve manje, a time i skakača sa Starog mosta… A šta učiniti da se stvari promijene?

“Moja ideja je škola skakanja. Za to nam je potreban moderan bazen sa skakaonicom visokom 12 metara. To sam rekao i ljudima u klubu. U protivnom – eto nam problema. Mostar bez skakača na glavu za mene je velika tragedija koliko i barbarsko rušenje mosta”, dodaje Listo.

Uključuje se Balić, prisjećajući se svečanog otvorenja Gradskog bazena.

“Došli su gosti iz Zagreba i govore mi da imamo gotove mlade skakače, nakon što su vidjeli kako djeca skaču s velike skakaonice. Danas bi nam zatvoreni bazen dobro došao. I mislim da se ta priča može dovesti do kraja. S Lorom, Semirom Drljevićem – Lovcem i Enom Novakovićem mogu pokucati na sva vrata u ovoj državi. Niko ne bi vratio”, rekao je Balić.

Emir Balić

“Lasta” je prepoznatljivi mostarski brend. Emir je imao priliku gledati kako skaču ljudi iz svih dijelova svijeta, a Mostarci su bez lažne skromnosti, posebni. Njihov je skok unikatan i niko ga ne zna izvesti kao što oni znaju.

“‘Lasta’ je viteški skok. Nije to samo let. Treba znati da se mi odgurnemo od mosta i po pola metra, a poseban je i u upad u vodu. Imao sam priliku nastupiti za bivšu Jugoslaviju na Svjetskom kupu u Italiji na kojem su tad skakali brojni, a najsličniji nama, bili su Meksikanci. Cliff diving skakač Orlando Duke rekao mi je jedne prilike da on nikad ne bi skočio na način na koji mi skačemo. Kazao mi je i da je način na koji skače komplikovaniji, a da su mostarski skokovi teži za izvedbu. Oni danas bez problema skaču sa Starog mosta, jer je nivo vode veći. Neretva je jedno vrijeme ispod Starog mosta bila duboka samo četiri i po metra”, prisjeća se Balić.

I ove će godine predsjedavati žirijem koji će ocjenjivati najbolje skakače sa Starog mosta, dok će Listo i ovog puta braniti titulu najboljeg.

Balić je 13 puta u karijeri osvojio prvo mjesto, a Listo dosad dva naslova manje.

“Drago mi je što će me Lora sigurno prestići. Na manifestaciju kao što su Skokovi danas trebamo biti ponosni. I do rata je to bilo nezvanično prvenstvo Jugoslavije u skokovima, a sve je u ona davna vremena započelo kao mahalska manifestacija. Pamtim vrijeme kad reportažna kola nisu mogla stati na plato, a postoje i fotografije koje svjedoče da je Skokove nekad gledalo i po 20 hiljada ljudi”, priča Balić, koji je težak i buran život vezan za most opisao u knjizi Sjećanja.

Danas, u 84. godini osjeća se dobro, iako je na hiljadu skokova moralo ostaviti makar mali trag. Srasli su četvrti i peti pršljen kičme, ponekad osjeti bol u rukama i ramenima, baš kao u vrijeme kad je letio s prelijepog luka… Posebno je sretan što je Stari prije 14 godina obnovljen i što je bio učesnik ceremonije otvaranja. Trebao je te večeri izvesti svoj posljednji skok, ali se na koncu predomislio.

“Puhao je jak vjetar i bila bi prevelika ludost skočiti tad”, kaže nam na kraju.

Lorens Listo

Listo je te noći povrijedio rame, a neke njegove kolege iz Neretve su izronile sa slomljenim rukama. Ali niko se nije pokajao. Ljubav prema Starom i ukazana čast bili su najbolji melem na rane iz te večeri.

Emir Balić je inače prvi put sa Starog skočio 1951. godine, i to na noge, a godinu poslije i prvi put na glavu.

Listo je prvi skok izveo sa improvizovanog mosta sa 16 godina (1999.), a na Skokove se prvi put prijavio kad je imao 19 godina.

 

 

(Fokus.ba)