Izbori u BiH: Stalna promjena je ključ modernih kampanja

Piše: Albin Zuhrić

Citat Bernarda Shawa da “oni koji ne mogu promijeniti svoje mišljenje, ne mogu promijeniti ništa” može se primijeniti i na političke stranke. U modernim izbornim kampanjama stalna promjena je nužna, i političke organizacije koje nisu sposobne promijeniti sebe, nemaju ni mogućnost promijeniti nešto oko sebe. To je posebno tačno u posljednjih nekoliko godina. Ne radi se, naime, samo o pojavi novih alata u digitalnom svijetu, u koji se kampanje polako sele, već i o mnogo složenijim promjenama u ponašanju birača.

Univerzalni recept za dobru političku kampanju ili pobjedu na izborima ne postoji ni danas, kao što nije postojao ni ranije – iako među političkim operativcima često postoji iluzija da oni taj recept imaju. To je rezultat činjenice da se zaključci o ponašanju birača, načinima komuniciranja i promjenama tendencija  isključivo baziraju na kampanjama koje su već prošle. Taj historiografski pristup političkim kampanjama je sve štetniji, jer se promjene dešavaju sve brže, i lekcije iz prethodne kampanje već zastare do naredne. Međutim, bez obzira na brzinu promjena u današnjim kampanjama, neka kretanja se još uvijek mogu prepoznati na vrijeme, pa tako i za naredne izborne cikluse koji nas čekaju u Bosni i Hercegovini. Neke od tih tendencija su potreba za inovacijom, slušanjem birača i autentičnošću.

Inovacija: Glasači na slobodnom tržištu

Tradicionalno, glasači nisu mnogo mijenjali svoj odabir političkih partija od izbora do izbora. Lojalnost političkoj opciji ili ideologiji se podrazumijevala, pa se čak promjena stranke za koju glasaš percipirala kao neozbiljnost, manjak lojalnosti ili slabost karaktera. Danas svjedočimo sve većem broju “slobodnih” glasača, koji se na osnovu jedne ideje ili prijedloga, jednog kandidata, ili čak jedne emocije, odluče dati, ili ne dati, nekome glas. Dovoljno je pogledati izbore širom evropskih zemalja, u kojima novoformirane partije ili pokreti osvajaju velike brojeve glasova, a stranke sa dugogodišnjim tradicijama gube glasačku bazu – djelomični izuzetak ovom trendu je američki dvopartijski sistem, u kojem se posljednjih godina smanjuje broj nezavisnih glasača, prvenstveno zbog velike polarizacije društva, i odsustva alternative dvjema partijama.

Ništa drugačije nije bilo ni u bh. politici. “Sigurni glasači” su i danas općeprihvaćen pojam. I tačno je da takve grupe lojalnih glasača još postoje pod okriljem svake političke organizacije, ali je i evidentno da se broj takvih glasača smanjuje među većinom aktivnih partija. Za ove promjene odgovoran je i sve veći broj mladih ljudi koji dobivaju pravo glasa, a nisu podložni tradicionalnim vrijednostima i partijskoj lojalnosti, ali i tradicionalni glasači koji su sve češće razočarani djelovanjem partija koje su podržavali. Naravno, sve razloge ovih tendencija vjerovatno nikada nećemo razumjeti. Ono što jeste bitno razumjeti je da stranke više ne smiju računati na sigurne glasače u onoj mjeri u kojoj su računale do sada.

Da bi se na izborima kontinuirano postizali dobri rezultati, stranke danas moraju u svakom izbornom ciklusu osvajati nove glasače, ali osvajati i postojeće glasače nanovo. Stranke se moraju takmičiti za glasače na slobodnom tržištu, kao što to kompanije rade s klijentima i kupcima. Glasač te podržava dok mu neko ne ponudi nešto bolje. Zato je neophodno stalno inovirati, nuditi nove ideje i koncepte, nove kandidate, ili stare kandidate s novom retorikom, i iz izbora u izbore pružati glasačima razlog da te opet podrže.

Slušanje: Pad anketa i rast fokus grupa

Ankete kojima se ispituje javno mnijenje trebale bi da budu jedan dio istraživanja koje stranke ili kandidati rade u pripremi, kao i za vrijeme izbornih kampanja. Drugi dio su fokus grupe, istraživanje koje se vrši direktnim razgovorom s grupama od deset do dvanaest ljudi, koji u interaktivnoj sesiji, razgovarajući s moderatorom koji usmjerava diskusiju, ali i jedni s drugima, govore o svojim željama, interesima, percepcijama i uvjerenjima. Iako bi ove dvije vrste istraživanja trebale biti podjednako važne, stranke i kandidati su do sada uglavnom ignorisali fokus grupe, a koristili ankete. To nije samo trend u Bosni i Hercegovini, fokus grupe su godinama potcjenjivane u odnosu na ankete širom svijeta.

Promjena u ovom trendu je počela s nepredvidljivim izbornim rezultatima posljednjih godina. Ranije su se stranke i kandidati uzdali da će im ankete ponuditi precizne i tačne odgovore na ključna pitanja, ali sve češće svjedočimo netačnim i nepotpunim rezultatima istraživanja. Kvalitetna i tačna istraživanja javnog mnijenja je postalo teško raditi, a interpretirati rezultate takvih istraživanja sve teže. Također, ankete su po prirodi veoma formalne i nemaju fleksibilnost koja je sve potrebnija u današnjem shvatanju ponašanja birača. Ankete, ukratko, nude samo okvir kampanje, a sadržaj je postalo skoro nemoguće raditi bez fokus grupa.

U periodu kada su birači sve fleksibilniji u svojim odlukama, kada se o politici informišu na potpuno drugačiji način nego ranije, i kada se globalne promjene u ponašanju birača osjete sve više i u Bosni i Hercegovini, fokus grupe su esencijalne za dobru kampanju. Nikada političari nisu manje razumjeli svoje birače, i nikada se više birači nisu osjećali kao da ih političari ne razumiju. Zato će fokus grupe biti nezaobilazan alat za sve stranke koje namjeravaju bolje razumjeti ponašanje svojih birača, i bez čega će sve teže osvajati glasove na izborima.

Autentičnost: Možeš i lagati ako to radiš iskreno

Još jedna pojava, sve prisutnija u politici, jeste porast značaja autentičnosti kandidata. To zvuči nemoguće jer smo svjedoci dominacije lažnih vijesti na socijalnim mrežama pa čak i u medijima. Čini se kako kandidati mogu interpretirati događaje kako žele, prešutjeti ili ignorisati važne činjenice, pa čak i lagati, a da prođu nekažnjeno. I to je možda i tačno, međutim, autentičnost birači danas pronalaze negdje drugo.

Percepcija većine političara je da u javnosti govore jedno, a iza zatvorenih vrata nešto drugo. To je postalo toliko zastupljena pojava da su čak i birači, a kamoli članovi stranaka ili politički operativci, počeli smatrati naivnim i neiskusnim političare koji govore previše otvoreno ili ne znaju manipulirati činjenicama. Reakcija na takvu pojavu je da sve više birača počinje da cijeni otvorenost, političku nekorektnost i manjak spretnosti u javnom nastupu. Birači sve više traže nekoga ko govori kao oni, a ne kao da je prošao kurs iz javnog nastupa. Nekoga s kim se mogu poistovijetiti.

Očit primjer političara koji ostavlja utisak autentičnosti je predsjednik SAD-a Donald Trump, a dobar primjer takve osobe u bh. politici je ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić. Ukratko, birači za obojicu misle da pred kamerama govore onako kako govore i iza zatvorenih vrata. Toliko je ta osobina postala važna biračima, posebno emotivna autentičnost kakvu ispoljava Dragan Mektić, da su spremni oprostiti svaki ispad ili nesmotrenost. Činjenica da neko ne poštuje uspostavljene norme političke komunikacije postala je velika prednost u svijetu u kojem se političare obučava da sjede, govore i gestikuliraju na isti način.

Pobijedit će ko se prilagodi

Sve manja lojalnost birača političkim partijama, činjenica da izabrani predstavnici sve manje razumiju birače i potreba građana da ih predstavlja neko s kim se mogu poistovijetiti, samo su djelići globalnih političkih pomjeranja, koja će za rezultat imati niz drugih promjena u političkim kampanjama kakve se danas vode.

U tim novim političkim kampanjama, gdje će biti potrebno mijenjati organizaciju, javni nastup, poruke, metode komunikacije, načine istraživanja i skoro svaki drugi aspekt kampanje, preživjet će samo političke organizacije i kandidati koji imaju sposobnost da se promijene. Ne privremeno, ne površno, već suštinski.

 

 

 

(analiziraj.ba)