Kako prepoznati depresiju

Kad čujemo da je neko depresivan, obično to vežemo za stanja i osjećaje koje smo imali sami u nekim sličnim tužnim situacijama, iako često ne možemo definirati šta to znači.

Šta upućuje na problem

Ali kada se govori o depresiji u kliničkom smislu, odnosno u smislu ozbiljnog poremećaja, podrazumijeva se skup simptoma koji imaju svoj intenzitet i trajanje.

Kod depresije u kliničkom smislu loše raspoloženje najčešće nije vezano za samo jednu životnu situaciju ili akciju, već je trajno. Također, ono je uvijek vezano i za neke druge simptome koji pripadaju somatskim, kognitivnim i sferama ponašanja.

Takvo stanje po pravilu traje duže od dvije nedjelje i intenzitetom je takvo da onemogućava osobu u normalnom porodičnom i širem socijalnom funkcioniranju.

Kada bilo koji simptom ili neželjeno ponašanje traje duže od petnaestak dana, ili je takovog intenziteta da sami vidimo, ili nam drugi kažu da više ne možemo sami, da smo drugačiji, da smo promijenili ponašanje ili počeli da zakazujemo, to su znakovi depresije.

 Raste broj oboljelih

Ako tuga, razdražljivost, gubitak energije, nemogućnost popravljanja raspoloženja, nesanica, napetost, nemir, osjećaj krivice i lične nesposobnosti, te razni tjelesni simptomi traju duže od petnaestak dana, svakako treba potražiti pomoć.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) od depresije danas boluje oko 300 do 350 miliona ljudi, a do 2020. godine postat će drugi globalni zdravstveni problem (sada je na 4. mjestu), a u ženskoj populaciji prvi.

Ona je prominentni javno zdravstveni problem, jer je uzrok ne samo visoke bolesnosti, već i smrtnosti (15 posto depresivnih osoba izvrši samoubistvo), radne nesposobnosti, povećanog rizika kardiovaskularnih i ostalih tjelesnih bolesti.

Najvažniji simptomi

Najbitniji simptomi na koje treba obratiti pažnju:

1. Različite metode skrivanja i zanemarivanja problema. Osoba koja je u depresiji nerijetko se pretrpava obavezama i juri s jednog zadatka na drugi kako ne bi morala razmišljati ili razgovarati o onome što je muči, pri čemu je često dovoljno da neko zagrebe po površini osjećaja koje skriva, pa da se cijeli taj “zid” raspadne.

2. Pretjerana sklonost plakanju, negativnom gledanju na stvari, trajan osjećaj da će sve čime se bavimo poći po zlu, te nemoć da primijetimo da su neke stvari ipak završile dobro uprkos našim negativnim očekivanjima.

3. Često isticanje uvjerenja “meni niko ne može/ne želi pomoći”, ili stava “meni nema pomoći”, odnosno osjećaja da smo u bezizlaznoj situaciji.

4. Gašenje emocija, odnosno faza apatije tokom koje osoba ne pokazuje zanimanje ni za stvari koje su joj nekad bile važne, tako da se čini da “vozi” na autopilotu.

5. Neobjašnjivi bijes također je jedan od načina izražavanja depresije: Na primejr, ako se osoba ne može nositi s tugom zbog toga što ju je povrijedio partner, umjesto da s njim riješi probleme, ponekad može reagirati tako da je stalno ljutita i viče na djecu.

6. Previše kritično ponašanje prema sebi, stalno insistiranje na greškama koje smo napravili, na tome da nismo dovoljno sposobni ili dorasli za posao i obaveze s kojima smo suočeni.

7. Ako osoba prestane mariti za ljude koji je vole, pa i za vlastitu sigurnost – tako se, na primjer, može dogoditi da postane sklona prebrzoj vožnji ili pretjeranom uživanju u alkoholu, riječ je također o depresiji.

 

 

(avaz)