Dino Mustafić: Mi već sada prisustvujemo digitalnom ropstvu, revoluciju nema ko da pokrene

Istaknuti bh. reditelj Dino Mustafić na sceni Pozorišta mladih Sarajevo po motivima kultnog romana Aldousa Huxleyja priprema novu predstavu “Vrli novi svijet” za koju probe u ovoj pozorišnoj kući već uveliko traju. Tim povodom Mustafić je za Klix.ba govorio o izazovima današnjeg vremena, ali i mogućnosti revolucije o kojoj progovara u predstavi “Dantonova smrt”.

Iako je riječ o romanu koji je objavljen prije Drugog svjetskog rata, Aldous nam “Vrlim novim svijetom” pomaže da bolje razumijemo današnje vrijeme. Na početku razgovora Mustafić podsjeća da se vizije naše budućnosti mogu naći u maštovitim košmarima Aldousa Huxleyja i njegovog kolege s Etona Georga Orwela. Orvel je strepio da će nas uništiti ono čega se plašimo, državni aparat nadzora koji je tako živo opisao u romanu ‘1984’, dok je Huxley intuitivno osjetio kako će nam glave doći upravo ono čime se oduševljavamo.

“U predstavi želim istražiti da li se loše društvo stvara isključivo namjerno ili ono može biti posljedica dobrih namjera. Kako god bilo, negativna Huxleyjeva utopija u osnovi se bavi društvenom organizacijom nekog budućeg društva koje, pod raznim izgovorima, ograničava prava svojim građanima ili pojednim klasama/slojevima, vršeći konstantnu represiju i manipulisanje u svim segmentima života – od javnog, privatnog, ekonomskog i religijskog. Jasno je koliko toga već sada možemo prepoznati u našoj svakodnevnici koja nije više nikakva daleka budućnost”, rekao je Mustafić.

Današnje društvo je na tragu “Vrlog novog svijeta”

Naglašava da je djelo “Vrli novi svijet” postalo simbol straha pred mogućom zloupotrebom nauke te da je zbog toga intelektualna snaga ovog romana velika i danas, nakon više od 80 godina. Mustafić smatra da čovječanstvo nije izbjeglo zamke tzv “prosperiteta po svaku cijenu” te da je, iako nema otvorene političko- ideološke manipulacije kastama, u današnjem društvu uspostavljena doktrina Potrošačkog raja, rasipanja resursa, ultimativnog hedonizma i duhovnog primitivizma, što je u potpunosti na tragu društva iz “Vrlog novog svijeta”.

“Vladari ‘Vrlog novog svijeta’ su riješili problem kako da natjeraju ljude da zavole svoje robovanje. Mi danas živimo tiraniju konzumerističkog izbora, već smo potčinjeni novom i svježem proizvodu, mjerimo uspješnost života po materijalnim blagodatima, zapostavljajući duhovni svijet koji se sve više namjerno komercijalizira do nivoa banalnosti. Velike mogućnosti izbora potrošačkih dobara kod ljudi su stvorile iluziju da je sve u njihovom životu moguće birati – kakvo će tijelo imati, hoće li biti roditelji ili ne, kako će birati partnere, kako će tumačiti emocije. Tiranija izbora koju sam pomenuo odnosi se na specifičnu ideologiju kasnog kapitalizama koja je tu kako bi prekrila realnu situaciju u društvu koja se svodi na to da pojedinac zapravo nema mogućnost izbora, da ne može kontrolirati ekonomsku krizu, utjecati na svoje osjećaje, dužinu života ili razvoj svog djeteta. Ljudi su zbog te ideologije pacificirani, nisu skloni društvenoj kritici, zatvaraju oči pred nejednakošću, sve tolerišu pa i ono što svakako ne bi trebali, niti smjeli”, rekao je.

Huxley se bojao da će nas uništiti ono što volimo, da neće biti razloga da se knjige zabrane, jer neće biti onih koji će ih čitati i da je napredak tehnologije učinkovito sredstvo za nazadovanje, a Mustafić smatra da je njegova intuicija nepogrešiva.

“Skoro da se i ne primjećuje koliko je naša prevelika i slijepa zaljubljenost u blještave igračke, koje je proizveo neko poput Applea i Samsunga, istovjetna s nezasitim apetitom za Facebookom, Googleom i drugim kompanijama koje nam nude ‘besplatne’ usluge u zamjenu za intimne detalje iz našeg svakodnevnog života i da je to narkotik podjednako moćan kao i soma (droga) za stanovnike ‘Vrlog novog svijeta’. Mi već sada prisustvujemo digitalnom ropstvu. Teško su psiholozi oligarhije, nove moćne elite, mogli smisliti bolji način zabavljanja masa od prepuštanja socijalnim mrežama i internetu, osim što nam tehnologije koriste, postaju također i sredstva za okupaciju pojedinca ne bi li tako zapao u ono što Huxley naziva ‘ugodnim ropstvom’. Sama zabava (hljeba i igara), koja je, u odnosu na prošla vremena, pomoću tehnologije dignuta na nemjerljivu potenciju, dovoljna je da umiri mase i uljulja ih u duboki san prilikom kojeg neće sanjati ni o prevratu države ni o njenim pravim upraviteljima”, rekao je.

“Dantonova smrt” i moguća revolucija

Prošle sedmice je u Skoplju, u produkciji Albanskog nacionalnog teatra, premijerno izvedena predstava “Dantonova smrt” kojom je Mustafić, između ostalog, postavio pitanje o mogućoj revoluciji.

“Neoliberalni kapitalizam kao da je zatvorio sve moguće puteve izlaza iz krize koju živimo. Revolucionarni duh danas je sveden na politički aktivizam i ne vidim u općoj političkoj i ekonomskoj krizi ni konture neke nove i moguće revolucije. Revoluciju nema ko da pokrene, jer nema više hrabrih intelektualaca, zanesenjaka i idealista koji su se spremni žrtvovati za bolji i pravedniji svijet. Narodi kao svaka bezoblična masa, izgubljeni u vremenu i prostoru, između početka i kraja, emocionalno i materijalno devastirani, izmučeni u mnogim revolucionarnim ili ratnim previranjima kroz svoju historiju, uvijek su imali isti ishod – bili su kolateralna žrtva novouspostavljene elite. Narodom se upravlja, njega se vodi, a pojedinačnim ljudskim sudbinama se trguje i pregovara, što je užasavajući početak i kraj svake historijske činjenice, a između historijskih datuma i godina ništa, tek bijedni i mali ljudski život”, rekao je.

Ovog ljeta Mustafić radi za prestižni crnogorski ljetni festival Barski ljetopis u kooprodukciji sa Gradskim pozorištem Podgorica, inscenaciju Štajnbekovog romana “O miševima i ljudima”.

“Nadam se i završetku dugometražnog dokumentarnog filma’Transforming tomorrow’. Počinjem intezivno raditi na scenariju igranog filma koji je napisao Viktor Ivančić pod radnim naslovom ‘Paviljon’. Imam i druge ponude za pozorišne režije u nekim centrima, gdje do sada nisam radio, pa se veselim novim izazovima”, rekao nam je Mustafić na kraju razgovora.

 

 

(klix)