Enis Bešlagić: Crveni tepih mi je više opterećenje nego prirodno stanište

Glumac Enis Bešlagić publici u regiji je najdraži kao dobroćudni portir Šemso koji vraća vjeru u bolje sutra iz ‘Naše male klinike, pišu 24sata.hr.

– I dalje stojim u redu u pošti, niko me ne propušta niti ja to želim. Ljudi se slikaju sa mnom tek kad svako obavi svoje. Pristupačan sam i dostupan, a crveni tepih mi je više opterećenje nego prirodno stanište – rekao je Enis.

Svoju djecu, kćer Asju (14) i sina Maka (11), naučio je da budu veseli, dobronamjerni prema svima, da poštuju starije, budu ponizni, nikad oholi.

– Ne mogu ih učiti da budu nindže te se odbrane od svih i svega. Oni su već izgrađeni ljudi. Sretan sam jer imaju jaku emociju, empatiju prema ljudima – kaže Enis.

Primjećuje da se Mak pomalo nameće s duhovitim komentarima. U sinu vidi glumački potencijal puno veći nego što ga je on imao u Makovim godinama. No Mak se, kaže, zasad ne vidi u glumi.

Enis je dobio mnogo nagrada za humanost, no o tome koliko pomaže drugima nikad nije govorio. Sad napada političare da žive na račun napaćenog naroda i zaziva promjene.

– Šutiš i radiš svoj posao, a toliko zla s društvenih mreža napada sve redom. Provociraju i u jednom trenutku iz tebe sve izađe pa progovoriš – rekao je Enis.

Profil ‘Podrška Enisu Bešlagiću’ mu je drag, no i dalje tvrdi da ne radi ništa posebno.

– U moje vrijeme bilo je dosta ozbiljnijih razgovora i bio sam upućeniji u socijalno-društveni odgoj. Danas djecu odgaja mobitel, Google, malo je razgovora s roditeljima. Zatvoreni su u svoj svijet, ne pričaju, a mi bismo sve znali kad bi nas otac pogledao – prisjeća se.

Samo pet godina unazad bio je, kaže, previše emotivan, ljudima nije znao reći ‘ne’.

– Sad sam to naučio jer sam shvatio da ni emocija nije za svakoga. Puno je onih koji će iskoristiti dobre namjere. Sad lakše procjenjujem ljude i prepoznam ko gura svoj interes – priča.

Od svih nagrada, najvrednija mu je ona kad mu kažu da je dobar čovjek – Puno je ljudi koji iskazuju dobrotu. I kad vidiš koliko daje onaj koji nema, shvatiš da ti i nisi baš toliko dobar. Umirovljenici izdvoje pet kuna za poziv kojim će nekome pomoći, a time si narušavaju budžet. Puno više je običnih malih ljudi koji odvajaju od svojih usta, a u njih svjetla nisu uperena – kaže Enis. Iza njega je pozamašan broj filmskih i TV uloga. Toplom odnosu prema ljudima naučio se rano, kad je kao izbjeglica u Münchenu radio na groblju.

Tamo sam naučio da kraj najbolje pokaže kakav si bio čovjek. Ili ti na grobu raste cvijeće ili ga psi zapišavaju. Važno je kako živiš svaki dan jer ne znaš kad stiže kraj – kaže Enis kojemu će nadolazeće ljeto biti radno i opuštajuće. – kaže Enis za 24sata.hr.