Francuskinja u BiH pronašla ljubav i posao

Francuskinja Marion Guvijak, koja u Banjaluci živi već devet godina, u ovom gradu je pronašla posao o kojem je oduvijek sanjala, ali i svoju jaču polovinu i topli dom.

Ova majka dva dječaka je viši stručni saradnik na Filološkom fakultetu, gdje na katedri za francuski jezik drži vježbe. Osmijehom dočekuje studente, a njena predavanja, na kojima vlada drugarska atmosfera, niko ne propušta.

“Prvi put sam u ove krajeve došla sa prijateljima turistički i tada mi se veoma dopala priroda, ali i ljudi. Odlučila sam da ostanem ovdje jer sam pronašla posao za koji sam se školovala. Prvo sam radila u Francuskom institutu, a zatim na Univerzitetu”, priča Marion na tečnom srpskom jeziku. Prema njenim riječima, učenje francuskog nije teško.

“Najbolji dokaz za to su brucoši koji ne znaju dobro francuski jezik, a nakon četiri godine ga baš lijepo nauče”, govori Marion.

Priča da je u Francuskoj studiranje skupo i da je uz studij morala da radi iako je imala državnu stipendiju.

“Brinula sam o dvije djevojčice, dovodila ih iz škole, sa njima radila domaće zadatke i davala im večeru. Ljeti sam dva do tri mjeseca obavljala sezonske poslove, kao što je kupljenje šljiva” kaže Marion. Ističe da joj ništa nije bilo teško da radi jer joj je to omogućilo da dođe do posla kojim je oduvijek željela da se bavi.

“Volim svoj posao, a zavoljela sam i Banjaluku jer mnoge moje nove sugrađane krasi gostoprimstvo i uvijek su spremni da pomognu. Banjaluka je lijepa, dovoljno malena da mi je sve u njoj poznato i da se osjećam prijatno, a dovoljno velika da ima bogat kulturni život”, kazala je Marion i dodala da joj se veoma sviđa to što ima mnogo zelenila, jer voli da trči.

Primijetiti razlike između dviju kultura bilo je lakše i jasnije na početku, a sada joj se dešava da u Francuskoj uradi stvari koje su kod nas uobičajene, a tamo nisu.

“Kada sam posljednji put bila u Francuskoj, ostavila sam kusur kasirki, a brat mi je skrenuo pažnju da bi to ona mogla shvatiti kao uvredu jer se to ovdje ne radi”, kaže ona.

Smatra da stanovnici RS-a svoju kulturnu baštinu i etno-identitet više čuvaju i njeguju u odnosu na Francuze. Ovaj sud vjerovatno proizlazi iz činjenice da je njen suprug Ratko klarinetista koji izučava etnomuzikologiju, pa Marion trenutno sluša sviranje na guslama, a dobro zna i za šargiju i druge stare instrumente. Marion je oduševljena i domaćom hranom, naročito kajmakom, pitama i vinima.

“Francuska ima oko 400 vrsta sireva, ali nema ništa slično kajmaku, a sviđaju mi se i sve vrste pita, slatkih i slanih. Više puta sam probala i domaća vina i baš su lijepa, posebno hercegovačka”, kazala je Marion.

Posebno je ponosna na dva svoja dječaka koji pohađaju vrtić.

Zadovoljna sam uslovima u vrtiću jer tamo uče pjesmice koje ih ja ne bih mogla naučiti. Jedino što mi se ovdje ne sviđa jeste to da se putem medija skuplja novac za teško oboljele. U Francuskoj se svi bolesni, bez obzira na status, liječe o trošku države. To i još neke probleme u zdravstvu bi trebalo rješavati kako bi budućnost naše djece bila ljepša – kaže Marion, piše Glas Srpske.

 

(Fokus.ba)