Željko Pervan: U Sarajevu najviše volim crni humor i ljudsku toplinu

“Promjene jesu teške i traju dugo, ali su nam one neophodne. Posebno promjene svijesti u svim zemljama regije”, smatra poznati hrvatski komičar Željko Pervan i stand-up majstor.

Čovjek poznat kao Profesor iz nadaleko popularne Večernje škole govorio je u intervjuu za Radiosarajevo.ba o brojnim problemima s kojim se susreću zemlje u regiji, sarajevskom humoru, ali i općenito humoru danas, te naravno o čovjeku kao jedinki. Sjajna je to uvertira za njegov nastup u sarajevskom Domu mladih, gdje će Pervan pokušati bh. publici donijeti dašak njemu svojstvenog humora, kroz stand-up komediju “Na hladnom betonu”.

Radiosarajevo.ba: Već godinama ste na sceni i nasmijavate cijelu regiju, posebno kroz Vaš prepoznatljivi projekt Večernja škola, koji i danas živi među građanima. Koliko se Vaš humor promijenio tokom godina, u tehničkom smislu, s obzirom na sva društveno-politička dešavanja u regiji? Koliko je danas teže biti duhovit u odnosu na prije 35 godina, kada ste Vi počinjali?

“Ma to je uvijek sve isto. Mislim da je odnos prema svijetu oko sebe, ljudima, događajima, nekim procesima uvijek isti. Ako stojiš sa strane i kritički to kuhaš u glavi onda je sve isto, nije se ništa promijenilo. Uvijek ima nepravde, moćnika. Hamlet je pisan 1602. godine pa njegova dvojba kaže šta da radim protiv mora nevolja, svakakvih događanja. Uzet mač pa se boriti ili sebe maknuti, to je jedina borba. Dakle, potpuno je ista stvar i danas. Prije isto ekipa u odijelima, sa šnalama na kravatama, da ne bi kravatom po janjetini dok jedu, a to je i danas. Mislim da svjetske stvari ostaju iste, neki se snađu moćnici, beskrupuluzni, neki to nisu. Lažnih umjetnika, lažnih raznih ljudi, svi žive na grbi, a čovjek u rudniku kopa ugljen. Prema tome, odnos prema toj ekipi je uvijek isti i 30 godina se nije ništa promijenilo među ljudima. Sve je isto – zavist, zloba, podmetanje, ljubavi, pravljenje djece. Sve je isto”.

Najava Pervanovog nastupa u Sarajevu - undefined
Najava Pervanovog nastupa u Sarajevu

Radiosarajevo.ba: Kroz sebi svojstvenu umjetnost vrlo često se osvrćete na, uslovno rečeno, običnog čovjeka, ukazujete na njihove probleme i manjkavosti. Koji su to njihovi najveći minusti i vrline? Govorite i o tome da promjena leži u pojedincu. Da li danas ima takvih pojedinaca i na koji način da pokrenu promjene koje građanstvo želi, odnosno da li je to uopće moguće?

“Mislim da nije moguće pokrenuti masovne promjene, samo čovjek ne smije gledati tako široko. “Juriš drugovi” – šta će ti to? Ti se moraš u datim okolnostima pobrinuti za sebe i svoje bližnje. Jednostavno se prilagoditi i izvući maksimalno, to je to. Oni koji to ne mogu, oni pate, ne mogu se snaći u nekakvim grubim uvjetima kakvi su danas. Obični čovjek je isto zločest, i svakakav. I lijen, i pije, i tuče ženu, i vara je, i trči 50 sekundi na 100 metara. Obični čovjek nije ništa drukčiji od nekog predsjednika vlade. Samo što on nema priliku masovno mijenjati, osim samog sebe, a ovaj drugi ima i neće. To je samo razlika u položaju, a ljudi su ljudi. Ja ne hvalim nekog ko je žuljevite ruke. To je sve super, ali svako ima svoju neku namjenu na ovom svijetu i moramo se snaći. I onda u tim međusobnim procesima tu ja vidim puno materijala za svoj stand-up”.

Radiosarajevo.ba: Šta Vas inspirira da pronađete toliko dobrog, ali ipak umnog humora koji ne može baš svako shvatiti? Da li je takvim humorom danas, u vrijeme brojnih problema s kojim se ljudi bore, ali i opće neobrazovanosti, teško nasmijati ljude?

“Pa nije teško danas nasmijati ljude, jer je nama glavni problem hrana, od koje ovisi sve. Čim imaš potrebu nešto reći znači nešto si skuhao u glavi. Možda je šutnja najcjenjenija, samo je ona najčešće rezultat toga što nemaš šta reći, a ne da si jako pametan pa šutiš. Neko to pjesmom govori, neko slika, neko šuti i sjedi, nekom samo da je pojesti i popiti. Nas ima osam milijardi vrsta. Mi smo sisavci, kao i leopardi i to je jedino što nam je zajedničko. Što je nekom čovjeku užas, drugom je super i tako se razlikujemo kao nijedna vrsta na Zemlji. Nema vrste koja se međusobno u pojedincima razlikuje kao mi, tako da neke zajedničke nazivnike ne možemo naći, osim nekih sličnih stvari, dva bubrega, dva oka u glavi. Za sve ostalo se mora dozvoliti razlika, to je osnova svega, slobode. I kada se ona dozvoljava onda su neki manje uspješni i zato ima dosta pravde u ovakvom svijetu, na taj način”.

Radiosarajevo.ba: Dolazite u Sarajevo koje je prepoznatljivo prema sebi svojstvenom humoru, od Nadrealista, do uličnih prodavača. Koja je Vaša prva asocijacija na Sarajevo i BiH? Sarađivali ste i sa Šiberom, pa ste upoznati s takvom vrstom humora. Da li i danas postoji takav duh Sarajeva koji se nekako zasnivao na humoru?

“Pa ja mislim da je stvar u pojedincima, da nema nekog zajedničkog humora. Ima odličnih, srednjih i loših stvari, kao i svugdje. A specifičan humor za Sarajevo je njegov crni humor. To mi je najdraže od svega, to je odlično. Fantastično je kad se problem tako ubije da postane puno manji nego što stvarno jeste, to je kvaliteta sarajevskog humora. Ima jedna scena u jednoj seriji, neću reći kojoj, koja onako spada u najniži rang, a to kad se čovjek najede papričica pa onda beči oči na WC-u. To je taj animalni humor, nula, ništa. A ima, iz Nadrealista se sjećam kako se onaj visoki, mršavi gleda u ogledalo, gladi kosu i kaže kako sam ja ružan. To mi je broj jedan. Prema meni, ima super stvari, a ima i loših. A prva asocijacija na Sarajevo mi je toplina neka, onako među ljudima, to me i vuče. Nekakva okej atmosfera i ljudi, usprkos svemu opušteniji nego tamo gdje je panika, recimo u Finskoj, tamo gdje ubijaju za 10 eura. Nekako, ima i prednosti kad ti je teško, tad si topliji čovjek i bolji, jer bez muke mislim da nema ljudi. Naravno, pored Baščaršije i svega ostalog, to mi je prva asocijacija”.

Radiosarajevo.ba: Na ovim prostorima neizostavno pitanje je uvijek politika. Vi ste čak jedno vrijeme i kreirali show, prije ulaska Hrvatske u EU, koji je kroz političku konotaciju otkrivao šaljive promašaje građana iz regije. Kako je Hrvatskoj u EU i da li je to prava budućnost za zemlje regije? Kako gledate na političke probleme BiH i njen put u EU?

“EU vam je neka obećana zemlja, utopija, gdje vi gledate jednu Njemačku, ili Holandiju, ili Engleziće, još malo. Tada dobijate pojam da će biti nešto kao isti, međutim to je debela laž, jer glavna ideja EU je da su isti zakoni i da kapital može probiti bez da se mora svakih 100 kilometara drugi zakoni poštivati. Tako da njihov novac, koji je nagomilan, može da se kreće. Recimo jedna Norveška koja nije u EU, ali nema veze, ima 750 milijardi dolara viška, ima ih dosta takvih i šta će oni nego kod plemena kupovati sve što vrijedi. To je borba za resurse, za ono što su oni potrošili, a mi imamo jer smo tupavi pa ne znamo to trošiti. To je ideja EU, nije ideja unije nikakva plemenita, to sam oduvijek govorio i to i danas mislim još više. Nije to budućnost za zemlje regije i jedino na silu neke zakone uvesti kod nas koji su kod njih dobri. Past pod njihovu kapu to je horor. To nije rat, da vas sad osvoje, iako bi i to mogli, nego to sada nije kulturno osvajati vojskom nego se to radi novcima, firmama, bankama. Dakle, đubrad kupi koncesije, kupi sve što vrijedi i uzme, a vama daju obećanja. A narod ispaćen jedva čeka da recimo jedan Njemac, fin gospodin, solo brkovi žuti u odijelu kaže e vi ćete isto k’o i mi. Pa ne fali nama unija s nekim da bi bili isti kao i oni, nego fali promjena svijesti. Nema tamo ono čik na cesti ili peku janjce usred Berlina, nego je potrebna promjena u glavi”.

Željko Pervan - undefinedŽeljko Pervan u Varaždinu

Radiosarajevo.ba: “Visoki, zgodni, plavi“ mladići i djevojke nam odlaze, svakodnevica je nekako mnogima siva. Sve se gleda kroz prizmu novca, a ne duhovnosti. Imate li Vi kao „Direktor svemira“, uspješan, porodičan čovjek savjet kako se boriti sa svim problemima i doći do uspjeha životnog, kako god ga ko vidio?

“Ja ne bih rekao da su to problemi. Evo sele se iz Hrvatske masovno, pogledaju vlastitu budućnost i idu tamo gdje će raditi za više novca i živjeti kao ljudi. To je normalno, recimo i pola Iraca je odselilo. Mislim masovna je seldiba, u kojoj druge zemlje dobijaju dobru, kvalitetnu radnu snagu i to je još jedan rezultat EU. To je super ta migracija kvalitetnog radnog stanovništva, neće neko sa 70 godina otići u Švedsku. Mislim, najkvalitetnije, najmlađe ljude dovode, jer to njima nedostaje. Onda dolaze drugi, primaju tu kulturu, radišnost. Još, ako si visok, zgodan, plav, ne zna se jesi li Safet ili Helmut, isti si.  Promjene su jako teške, i na osobnom nivou, a pogotovo masovne. Treba proći 300 godina da se promijeniš. Šta su Englezi bili, jeli leoparde, plemena, dok su Rimljani bili gospoda. Jeste, ali opljačkali pola svijeta, fino, brodovi i super. Dakle, pljačkat treba, ozbiljno ti kažem. To je ideja. Samo sad ne možeš kad je đubrad naoružana i zadnje pleme. Prije fino odeš negdje, ukradeš sve i vratiš se u Englesku i onda si bogat”