Oprosti nam rijeko

Piše: Iker

Tu i tamo kroz svakodnevne vijesti šta je bilo u svijetu i šta je ko od entitetskih poglavica kome poručio provukla se više puta i vijest o velikom zagađenju rijeke Spreče. Kako kažu sve se desilo zbog nesreće i pucanja nasipa na Bjelom moru odnosno bazenu punom otrovne tečnosti i taloga fabrike “Sisecam soda” iz Lukavca.

Jako dobro znam kako stvari funkcionišu i koliko često se dešavaju slični događaji jer mi je kuća udaljena nekih 2 kilometra od same rijeke. Ovo je samo jedno od hiljadu sličnih dešavanja gdje je namjerno u rijeku puštan otrov ali u manjem obimu i pod uvijek nerazjašnjenim okolnostima. Razlika ovaj put je to što su dešavanja dobila medijsku objavu i širi medijski prostor. Kako i zašto niko nije probao da stane na put ovom uništenju životne sredine teško je ponaći pravi odgovor. Mislim da je puka sreća što se izlivanje otrova nije desilo u trenutku kada je rijeka imala visok vodostaj jer se tada po navici izliva na više mjesta iz korita na obradivo zemljište u svom slivu od Gračanice prema Doboju.

Iskreno uvijek sam Spreču doživljavao kao nešto ružno i prljavo. Ne samo zbog čestog pomora ribe koja se mogla vidjeti kako pluta po površini rijeke nego u zbog brojnih deponija smeća u blizini rijeke. Samo u 2017 godini smo svjedočili tri slučaja pomora ribe u Spreči. Na ivicama korita rastu velike vrbe i jošike a posle svakog povećanja vodostaja na granama drveća ostaje da visi gomila smeća. Mogu vam reći da je prizor koji se vidi  kada se u večernjim satima prođe preko mosta koji spaja dva entiteta mnogo neprijatan. Vjerovatno baš zato sto je ova rijeka granica između dva entiteta, nikome nije ni stalo da povede računa nekim stvarima. Ljudima se predlaže da se u nedostatku posla u drugom granama okrenu poljoprivredi dok im obradivo zemljište više puta godišnje plavi zagađena rijeka.

Uglavnom sve dobre stvari koje sam čuo za ovu rijeku su bile od starijih ljudi koji su odavno zakoračili u svoju šestu ili sedmu deceniju. Mnogu od njih pamte neko drugo vrijeme kad se kupalo u Spreči i kada su se hvatali somovi, toliko teški da ih ljudi nisu mogli ponijeti nego su ih tovarili na zaprežna kola. To daje neku nadu da bi se jednog dana opet mogla ispričati neka lijepa priča za ovu rijeku. Za sad je samo primjer koliko ljudi mogu biti bezobzirni prema svojoj životnoj sredini.

Oprosti nam rijeko.

 

 

(Buka)