Ubistvo mladog Banjalučanina i politički obračuni

Piše: Mladen Mirosavljević

Navršilo se ravno mjesec dana od kako se, iz večeri u veče, na glavnom banjalučkom trgu, sve masovnije, okupljaju građani tražeći istinu o tragično nastradalom dvadesetjednogodišnjem mladiću, i sugrađaninu, Davidu Dragičeviću.

Nestanak Davida Dragičevića prijavljen je 18. marta, a njegovo tijelo je pronađeno 24. marta na ušću rječice Crkvene, veličine ovećeg potoka, u Vrbas.

Nakon identifikacije tijela, od 26. marta počela su okupljanja građana organizovana putem Fejsbuk grupe pod nazivom “Pravda za Davida”, koja je, kako je navedeno, formirana s ciljem rasvjetljavanja slučaja nestanka i „ubistva“ Davida Dragičevića. Od tada, pa sve do danas, ne prestaje banjalučki rašomon šta se zaista dogodilo tragično nastradalom mladiću, i ko je za to odgovoran.

Lavinu reakcija, koje su se sada već pretvorile u masovan pokret za istinu i pravdu o ovom slučaju, i svakodnevnu raspravu u kojoj nema ravnodušnih ni neutralnih, pokrenula je konferencija za medije na kojoj su predstavnici policije, ishitreno i bez čvrstog uporišta i dovljno dokaza, požurili da mladićevu smrt okvalifikuju kao samoubistvo.

Darko Ilić, načelnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala, na toj je konferenciji kriminalizovao samog Davida Dragičevića, spočitavajući mu pljačku i sugerišući zaključak o problematičnosti mladića, sve potkrijepljeno i nalazom vještaka, a što je sve trebalo upućivati na samoubistvo.

Kasnije informacije, pa i nalaz drugog vještaka, dolile su ulje na vatru ukazujući na niz kontradiktornosti i međusobno suprotstavljenih informacija koje ukazuju na to da je istina očigledno drugačija od one zvanične.

Okružnom javnom tužilaštvu Banja Luka MUP-a Republike Srpske je 29. marta, dostavio izvještaj o Davidovoj smrti a Tužilaštvo se, pod pritiskom i nakon učestalih javnih poziva i optužbi o svom neradu i opstrukciji, oglasilo o tome.

Radu na ovom predmetu Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je posvećeno u cijelosti, tako da osim postupajućeg tužioca koji je neposredno zadužen sa predmetom u radu učestvuje tim tužilaca, navedeno je u saopštenju tužilaštva.

Glavni okružni javni tužilac je, u njemu javno zamolio, prije svega porodicu Davida Dragičevića, „s kojom sam do sada imao više susreta kao i sa njihovim punomoćnicima i korektnu saradnju, ali i javnost Republike Srpske, da shvate i prihvate: da tužilaštvo svim svojim raspoloživim kapacitetima, radi i provodi istražne radnje u ovom predmetu, riješeno da dođe do rezultata o smrti Davida Dragičevića, da je istraga tajni dio krivičnog postupka tokom koga se ne mogu saopštavati detalji i otkrivati dokazi, jer bi to za tu istragu bilo pogubno, da na svaki javni nastup, miting, radio ili televizijsku emisiju tužilaštvo ne može odgovarati, jer se u njima traže detalji, koji naprosto moraju ostati u koricama predmeta, sve do konačnog njegovog okončanja, da postupajući tužilac Dalibor Vrećo kao čovjek i profesionalac, na ovom predmetu radi predano, te da mu se još nije dogodio dan u kome nije ništa uradio u ovom predmetu, a da ga na „zub javnosti“, bez ikakvog osnova i povoda za to, stavljaju i porodica Davida Dragičevića i neki mediji Republike Srpske“.

Ova reakcija Glavnog okružnog javnog tužioca je uslijedila nakon organizovanja javnog protestnog skupa pred zgradom Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, koji je tužilaštvo okvalifikovalo kao prozivanje i vrijeđanje onih koji rade na predmetu, i kontraproduktivnim mjerama i pritiskom koji je neprimjeren i može samo istrazi naškoditi.

Pokušaj politizacije

Ono što je najzanimljivije, je da je protestnom skupu pred zgradom Okružnog javnog tužilaštva prisustvovao i entitetski predsjednik, i najmoćniji čovjek u Republici Srpskoj, i od početka izuzetno aktivno uključen u sva zbivanja, Milorad Dodik. Ostaje nejasno da li je i njegovo prisustvo neprimjereno vrijeđanje i pritisak na tužilaštvo.

O cijelom slučaju se oglasio i „prozvani“ banjalučki gradonačelnik i visoki funkcioner SNSD-a Igor Radojčić. On je istakao da je riječ o velikoj tragediji i da je prioritet da se utvrdi šta se dogodilo sa nastradalim mladićem.

“Svima je u interesu da taj slučaj bude što prije razriješen. To je mišljenje i svih stanovnika Banjaluke, a ne samo onih koji protestuju zbog toga”, rekao je Radojičić novinarima. On je istakao da je dobio pismo Davora Dragičevića, oca nastradalog mladića, u vezi sa navodnim progonom jednog od gradskih kafića koji prikuplja pomoć za akciju kojom se traži istina u ovom predmetu.

Radojičić je naglasio da je odmah po prijemu pisma od svih nadležnih gradskih organa hitno zatražio da se službeno izjasne o tome da li je u tim kafićima bilo vanrednih kontrola, mada nezvanično odmah tvrdeći da nije, iako o svemu već postoje zvanični zapisnici koji Radojčića demantuju. Nije tajna ni da se pomno prate društvene mreže i najaktivniji u protestima na njima a o botovima da i ne govorimo.

Time je Radojčić javno skrenuo pažnju na ono o čemu se nezvanično, osim na nekim blogovima govori, a javno još uvijek ćuti, a to je uloga vlasti u cijelom slučaju i postepeno, ali sve ubrzanije, diferenciranje građana na one koji smatraju da su u sve upleteni ljudi iz vlasti i onih drugih koji osluškuju šta će vlast reći i „čitajući između redova“ šta, zaista, misli priklanjajući se toj strani.

Od prvih skupova koji nisu ni nagovještavali do kojih razmjera će protesti narasti, policija je bila aktivno uključena u njihovo praćenje, njihovo organizovanje i najaktivnije učesnike, a to se sa masovnošću skupova samo pojačalo.

Nezvanično se u javnost sve više, i češće, plasiraju informacije da su u sve uključeni oni koji žele destabilizovati Republiku Srpsku i, vladajući režim, čime se sama tragedija sve više politizuje iako Davidov otac jasno pravi razliku između odgovornih pojedinaca i institucija, upravo bježeći od politizacije.

Uloga Dodika

Od samog početka u sve se, veoma aktivno, uključio i sam Milorad Dodik, i njegova uloga u svemu je najkontradiktornija i o njoj se najmanje govori i piše.

S jedne strane od početka tražeći rasvjetljavanje slučaja, izrazivši lično saučešće porodici, zvanično, kao predsjednik, primivši Davidovog oca, Dodik je uradio sve besprekorno pokazavši, kao nebrojeno puta do sada, politički instinkt i osjećaj za bitne događaje koji nimalo nisu bezazleni za vlast, sa izvanrednim osjećajem da prepozna šta je prava krizna situacija i kako na nju reagovati.

A ovi protesti nimalo nisu bezazleni u jeku predizborne kampanje i vlast ne zna kako da se sa njima nosi. Zato u svemu ostaje elementarno pitanje na koje nema odgovora.

Zašto u tom slučaju Dodik nije uticao, a jedini to može efikasno, da odgovorni za čitav rašomon, neprofesionalnost i profesionalnu bahatost, ne podnesu ostavke, ako već za to ne odgovaraju i, zašto nije pokrenuo i rasvjetljavanje nekih drugih tragičnih slučajeva smrti o kojima javnost duže vremena bruji, a za koje se u toj istoj javnosti, optužuju osobe bliske izuzetno moćnim ljudima u Republici Srpskoj i koji su itekako, kao reakcija na njih, doprinijeli masovnosti protesta „Pravda za Davida“.

Da li će zbog svega istina o svim tim slučajevima ostati nepoznata a pravda nedostižna i, sve biti pretvoreno u međusobne političke obračune? Nagoviještena sjednica entitetske Narodne skupštine o narušenoj bezbjednosnoj situaciji u Republici Srpskoj već sada to nagovještava.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.

 

 

(Al Jazeera)