(Ne)efikasno pravosuđe: Samo suđenje Bejtiću državu bi moglo koštati tri miliona KM

Sudski procesi u BiH često se otežu unedogled, a troškovi sudskih postupaka zbog čestih odgoda ili ponavljanja ročišta se umnožavaju. Svi ti troškovi, naravno, padaju na teret poreskih obveznika. 

U domaćem pravosuđu često se bilježe slučajevi da se kazne izrečene u prvostepenom postupku potpuno poništavaju, a kompletni sudski procesi nakon što bivaju okončani ponavljaju, i to uglavnom zbog povreda postupka.

Stručnjaci ističu da se postupci ponavljaju zbog lošeg sudskog poznavanja procesnih zakona.

Iako pravda i stina nemaju cijenu, trebalo bi se i moralo učiniti sve da pravosuđe bude efikasnije i da se sudi na osnovu činjenica, a samim tim neće biti ni poništavanja presuda niti ponavljanja suđenja.

Jedan od maratonskih sudskih procesa koje se već 12 godina vodi u Kantonalnom sudu u Sarajevu jeste suđenje Samiru Bejtiću, optuženom za ratni zločin počinjen na Kazanima kod Sarajeva. Fahrija Karkin, advokat koji brani Bejtića kojem se četvrti put obnavlja suđenje, kazao je ranije za Faktor da bi ovaj proces mogao koštati oko tri miliona KM.

– Bejtićev postupak je počeo ispočetka i sada se saslušavaju svjedoci. Naročito je ružno to što se opet saslušavaju porodice poginulih, ubijenih, to je otvaranje rana… To će da traje jako dugo jer ima puno svjedoka – istaknuo je Karkin.

Vrhovni sud Federacije BiH je 2015. ukinuo posljednju presudu kojom je Bejtić oslobođen optužbi, a predmet je ponovo vraćen na suđenje Kantonalnom sudu u Sarajevu.

Prije toga, Bejtić je 2006. bio osuđen na 14 i po godina zatvora za zločine počinjene na Kazanima, a potom je dva puta oslobođen – 2008. i 2011. godine. Vrhovni sud je svaki put ukidao presude Kantonalnog suda i ukazivao na bitne povrede odbredaba krivičnog postupka.

Kada su u pitanju “maratonski” dugi sudski postupci, sudovi uglavnom imaju opravdanja.

Svoje nepostupanje u razumnom roku sudovi uglavnom pravdaju nedostatkom ljudskih i materijalnih resursa, velikim brojem zaostalih predmeta, što za posljedicu ima pojavu da svaki novoregistrovani predmet po sistemu automatizma ima vjerovatnoću da će u nekom budućem vremenu biti predmet koji nije procesuiran u razumnom roku.

 

 

(Fokus.ba)