Psiholozi o 8. martu: Žena u BiH želi da je ravnopravna, ali ništa ne čini da to i bude

Širom svijeta 8. mart obilježava se kao Međunarodni dan žena. Ovaj dan predstavlja dio borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca.

Prva međunarodna ženska konferencija bila je održana 1910. godine u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke internacionale, kada je ustanovljen Međunarodni dan žena, na prijedlog Klare Cetkin, koja je bila član Njemačke socijalističke partije.

Simbolična šetnja

Iako su se danas širom svijeta održali protesti miliona žena za bolji položaj u društvu, u našoj zemlji se ovaj praznik obilježava na tradicionalan način, kakav i priliči ovom podneblju, uz cvijeće i čestitke.

Simbolično, u glavnom gradu BiH je svega nekoliko desetina žena marširalo ulicama, tražeći svoja prava i uzvikujući: Nećemo cvijet, hoćemo pravdu i posao.

Srđan Vukadinović, psiholog i sociolog, smatra da su žene u BiH opterećene egzistencijalnim stvarima i da jednostavno nemaju vremena za proteste.

– Žene u BiH opterećene su svakodnevnim egzistencijalnim stvarima i zbog toga ne mogu tražiti prava koja im po tom osnovu pripadaju, kada je u pitanju rodna ravnopravnost. Danas je žena u bh. društvu marginalizirana po mnogim pitanjima. Tu se, prije svega, misli na rodni balans. Posebna je boljka reprezentnost žena u politici i to je jedan od ključnih problema s kojima se žene u BiH suočavaju – kazao je naš sagovornik.

Posebno je naglasio i problem nasilja u porodici, gdje su žene najveće žrtve.

– Posebna pažnja mora se posvetiti ženama koje su samohrane majke, koje su pripadnice LGBT populacije, romske populacije. U tom kontekstu, mora se obratiti pažnja i na žene na selu, jer su one danas posebno marginalizirane. Te ranjive skupine teško da mogu razmišljati o ostvarivanju svojih prava kroz proteste. BiH je društvo koje je dosta urušeno po egzistencijalnom osnovu – rekao je Vukadinović.

Na upit zašto žene u BiH šute ili simbolično izražavaju nezadovoljstvo, naš sagovornik kaže kako je različit mentalitet žene u BiH i one u Švedskoj ili Njemačkoj.

– Tamo su žene riješile svoja egzistencijalna pitanja i sigurno nisu podređene kao ovdje. Radi se o različitim ambijentima i prostorima. Kod nas se žena nije riješila tabua koji proizilaze iz privatne sfere, da bi se mogla boriti za svoja prava koja im pripadaju. Ovaj dan bi generalno trebao služiti kao sjećanje na pokret Klare Cetkin. Žena ne bi trebala da ima jedan dan, ona bi trebala slaviti svaki dan kao svoj, jer se zna da na ženama počiva temelj kuće, firme i institucije – zaključio je Vukadinović.

Nasljedni faktor

Psihologinja Jasminka Dizdarević je za Avaz.ba kazala kako većina osoba u BiH živi na način na koji su živjele njihove majke, nane i sestre.

– U pitanju je, dakle, patrijarhalni sistem. Da živimo u nekom drugom podneblju, vjerovatno bi bilo drugačije. Međutim, treba istaknuti da je rat učinio svoje i žene se i dalje pokazuju kao požrtvovane, i kao majke, službenice, radnice, udovice, supruge… Zašto se žene u BiH ne osjećaju buntovno – to je ono što nose u srži svoje ličnosti. Bez obzira na to što uvijek želi da je ravnopravna, žena ništa ne čini kako bi to bila – istaknula je Dizdarević.

Naglasila je kako je u BiH mnogo jakih i pametnih žena.

– One su završile debatne škole, one su govornice, poznavateljice su historije…i te žene trebaju se boriti za ostvarivanje prava. Ipak, ima druga strana, a to je da je žena ženi najveći neprijatelj i vuk. Vrlo rijetko ćete čuti da žena ženi kaže: “Ista si kao ja, ali mnogo pametnija, ljepša i sposobnija”. To se neće desiti ovdje – zaključila je Dizdarević.

 

 

(avaz)