Diktatura u životu i na filmu: Diktatori na filmskom platnu

Da li će Human Rights Watch prikazati film o bivšem pakistanskom predsjedniku Pervezu Mušarafu na londonskom filmskom festivalu? Ta poruka probudila je advokata te organizacije Sarupa Ijaza. Poruku mu je poslao prijatelj i naglasio: “Mogli biste prestati s glorificiranjem zločina”.

Kako prenosi ta organizacija, Ijaz ga je uvjerio kako je stav Human Rights Watch-a o Mušarafu jasan i daleko je od slavljenja. “Želimo da bude procesuiran zbog ozbiljnih kršenja ljudskih prava koje je počinio ili bio saučesnik tokom svoje vladavine”.

Podsjeća se da je pod Mušarafovim nadzorom, pakistanska vlada pritvorila stotine kritičara i mučila navodne teroriste. Nekoliko opozicionih političara bilo je prognano, zatvoreno, mučeno i ubijeno kako bi njemu bila omogućena vojna vladavina od 1999. do 2008. godine, piše Radio Slobodna Evropa.

Mušaraf je uporno podrivao pravo na slobodno izražavanje, napadajući medije koji kritiziraju. On je također glavni osumnjičeni za atentat na bivšu premijerku Benazir Buto 2007. godine.

Film “Insha’Allah Democracy” bio je djelimično odbran kako bi podsjetio ljude na Mušarafove zloupotrebe i pokrenuo dijalog. Film prati reditelja Muhameda Naćvija, za vrijeme glasanja na prošlim izborima u Pakistanu i ima ekskluzivni pristup Mušarafu.

Mušarafovi odgovori na njegova pitanja pružaju rijedak uvid u um diktatora. Ali to ne treba poistovjetiti s glorifikacijom Mušarafa.

Film istražuje istoriju vojne diktature Pakistana i njegovom bremenitom demokratskom iskustvu. Reditelj navodi kako film Insha’Allah Democracy kritikuje vojnu vladavinu i zapravo zagovara put Pakistana ka demokratiji.

“Staljinova smrt ” od tragedije do komedije

Drugi film koji se takođe bavi političkim liderom uz kog ide epitetit diktator već izaziva kontroverze. Riječ je o filmu “Staljinova smrt” o čijoj poruci i doživljaju piše Foreign policy.

Autor teksta ističe i da je nakon nekoliko decenija satire posvećene savremenoj politici, reditelj Armando Januči potražio inspiraciju negdje drugo.

Njegov novi film, koji u Americi počinje da se prikazuje 9. marta, odvija se u okruženju koje nije blisko savremenom gledaocu: u tzv. gornjim ešalonima sovjetske vlade 50-ih.

Prije dvije godine moglo je izgledati da je teško prodati sovjetsku erotsku političku dramu sa komičnim obrtom. Istorija, međutim, funkcioniše na čudne načine, a 2018. film se pozdravlja kao važan i politički relevantan rad – toliko važan da ga je Rusija već zabranila.

U tekstu Foreign policya se podsjeća da je smrt Staljina Janučiev prvi projekat koji se odvija van englesko-američkog konteksta. Na osnovu francuskog grafičkog romana Fabien Nuri i Tjeri Robin, film se bavi vremenom konfuzije koje je uslijedilo nakon iznenadnog kraja sovjetskog diktatora Jozefa Staljina poslije 25 godina vladavine.

Ovo je za Janučia situacija u kojoj se on igra sa smijehom, uprkos prijetnjama političkog terora. Do nedavno je ova tema mogla da se održi samo ispod nišana, ali je izbor Trampa ponovo uspostavio autoritarnost kao nešto što nije bauk, dok je skandal sa izborima i Rusijom učinio “Kremlinologiju” vrućom temom po prvi put od kraja hladnog rata.

List u zaključku ocjenjuje da je Staljinova smrt satira o tome kako Januči doživljava ljudsku prirodu, odnosno kako ona funkcioniše u političkoj sferi. Ako film ima svrhu u savremenom dobu to nisu Staljin niti Tramp, već klasa podređenih u koje savremeni političari imaju samopouzdanje.

Zašto je film ” Staljinova smrt ” zabranjen u Rusiji?

Inače, ministarstvo kulture Rusije zabranilo je prikazivanje ovog filma, ističući da je ova, kako je nazvana, crna komedija, “ekstremistička, lažljiva i uvredljiva za ruski narod”.

Škotski reditelj Armando Januči je, braneći film, rekao za Radio Slobodna Evropa prije zabrane da je “smiješan” i “istinit”.

U međuvremenu, film Staljinova smrt nominovan je za nagradu Bafta, i to u dvije kategorije – za najbolji film i za adaptirani scenario.